Nova Evropa

čeno porezima, koje bi pojedinci imali da plate državi da bi ona mogla otplaćivati povećane dugove, Opšte snižavanje cena robe, prema njemu, imalo bi se stoga dovesti u sklad sa dugovima Americi, Ali ima drugih koji drukče misle,

Drugi primer pružaju same Sjedmjene Države Amerike. Proizvodnja Amerike sačinjava trećinu celokupne svetske proizvodnje, a od toga ona sama troši bar 90% u zemlji, Budući da su tamo usled toga uslovi za autarkiju izgledali povoljni, Sjedinjene Države su sve činile da bi povećale potrošačku moć svoje unutarnje pijace, medju ostalim i plaćanjem visokih nadnica4 svojim radnicima; ujedno su se starale, da sačuvaju svoju pijacu od strane utakmice visokim carinskim barijerama. Ali je Amerika, stalnim povećanjem proizvodnje u masi, koja je bila potrebna radi snižavanja troškova proizvodnje, izazivala na drugoj strani potrebu stalnog proširenja potrošačkih pijaca; pa kako potrošačka moć njene imutarnje pijace mije

·

mogla u beskraj da drži korak sa stalnim povećanjem njene proizvodnje, to je ona morala da počne da misli i na izvoz, No kako mogućnosti izvoza zavise i od drugih država, to je Amerika sad morala da se sporazumeva s onim istim državama čiji je uvoz ona sprečavala svojim visokim carimskim barijerama, te kod kojih je, sprečavajući ovaj uvoz, pooštrila bila već postojeći poremećaj i otežavala otplaćivanje dugova. Depresija koja se u poslednje vreme pojavila u Americi, prema tome, nije bila samo posledicom niskih cen4 sirovina, a poimence žita, i kreditne inflacije, koja je dala suviše zamaha berzanskoj spekulaciji, poremetivši odnose izmedju raznih vrsta kredita te skupa sa drugim činjenicama prouzrokovavši berzanske krahove, već je ona bila nesumnjivo 1 posledicom ovakove oprečne politike izmedju proizvodnje i potrošnje samog upravnog aparata Sjedinjenih Država, Danas Je povezanost interesa svetske privrede već foliko velika, da je sa politikom stalnos povećanja proizvodnje u masi nemoguće ujedno voditi i politiku autarkije,

Kao poslednji primer, da navedemo i jedan od palijativa sa kojima se mnogo računa kao sa sredstvom za suzbijanje nezaposlenosti, a to je investiranje i zaposlenje putem javnih radova, Jedan engleski ekonomist rekao je, u vezi s ovim pitanjem, da bi trebalo srušiti četvrti deo Londona, pa 8a nanovo podići, t, J. da bijavne radove, ako ih nema, frebalo veštački stvarati I ovaj je paradoks pravi paradoks, t. j. bez opravdanja, jer šta bi se na taj način postišlo? Postiglo bi se: 1) da bi se velik deo sredstava oduzeo produktivnim svrhama i preveo u srazmerno nmeproduktivne svrhe, i 2) da bi se, i pored svih žrtava, privremeno zaposlio srazmerno malen broj radnik4, čime bi se tek neznatno, ı opet samo privremeno, popravila situacija i slika, ali ne i suština,

123