Nova Evropa

razni nepovoljni momenti i faktori. Provocirani, provociraju sami, Potom, svi ti faktori, koji direktno ili mdirekino izlaze iz anarhičnosti kapitalističke privrede, dejstvuju u smjeru pripremanja, odnosno pojačanja krize. Ali treba uvijek imati u vidu, da se osnovni uzrok malazi u onom što omogućuje takav razvitak stvari, a to je kaotično stanje kapitalističke privredne organizacije. Ništa zato ako je, možda, ovo objašnjenje »staromodno«, jer se nalazi kod t. zv. »utopističkih« socijalista; to Još ne znači, da nije tačno, Da pokušamo, ukratko, ukazati na nekoliko elemenata amarhije, Bez pretenzija, jer su činjenice notorne, samo što se rado zaboravljaju i prećutkuju,

Prije svega, kapitalizam, već u svojoj ekonomskoj funkciji, potpuno apstrahuje od plama. Kao posljedica te ђЂезрјапозн, kapitalističku privredu karakteriše proizvodnja bez obzira na sposobnost kupovanja onih koji trebaju odnosne predmete, Gonjena željom za zaradom, ona se ne proširuje srazmjerno mogućnostima unovčavanja, već u zahuktanom tempu izbacuje na tržišta sve nove i nove količine dobara. A mogućnost imovčavanja jedini je kriterij po kom je moguće — u kapitalističkom priyrednom režimu — prosudjivati da li postoji hiperprodukcija, budući da sposobnost kupovanja i sposobnost trošenja nisu identični pojmovi, Zato, kad se kaže da postoji hiperprodukcija, treba uvijek naglasiti da ona postoji samo s obzirom na sposobnost kupovanja, a ne s obzirom na sposobnost trošenja. Pa budući da je kapitalizam nemoćan da, srazmjemo povećanju proizvodnje, podiže i kupovnu snagu, to se ta nješova nemoć prikazuje kao nešto što kapitalizam karakteriše, nešto što ga prati na njegovu inače sjajnom putu podizanja proizvodnoS kapaciteta, ali tako da mu stalmo sprema krize. To je osobito danas jasno, kad stvarno postoji hiperprodukcija, dok istovremeno čitave klase i čitavi narodi stoje pred pragom totalne bijede, Kod ovakog stanja činjenica, ima li ikakav pojam koji bi to tačnije označio nego što je anarhija? Ali taj disparitet postoji i u normalnim stanjima damašnje privrede, nesamo u vremenima kriza; samo što ga krize dovode do apsurdnosti, I baš ma taj disparitet izmedju sposobnosti trošenja i sposobnosti kupovanja u normalnim stanjima i mislimo, jer se tek uslijed nješa uvaljujemo u krize. Znači dakle, da ne postoji srazmjeran odnos izmedju proizvodnje i onih potreba kojima je danas, normalno, dozvoljeno podmirenje, Ali zato se proizvodnja ipak ne zaustavlja, ona raste sve više i više, sve dok taj nesrazmjer ne postane tako očigledan da obori cijene. Sad dolazi doduše do smanjenja proizvodnje, ali pod pritiskom nemogućnosti plasmana; znači: smanjena je potrošnja, Znači dalje, da je amarhija u proizvodnji, odnosno prerašćivanje proizvodnje preko mogućnosti unovčavanja, uslovljena ofsutnošću plana koji bi

350