Nova Evropa

majke koja sjedi na kamenu klimajući glavom, vizija vlastitoć pogubljenja. A i u tim sablasnim prividjenjima, jedan daleki odsjev prohujale sreće: spominjanje vjenčanja. U duši Marđaretinoj, u mučnim sukobima mladosti i života s odricanjem i ispaštanjem, kaftarza se pripravlja nezamjetno, tako da joj pojava Melfistofela raspršava i posljednju iluziju o mogućmosti povratka u život, i ona može da se, pročišćena u vlastitoj boli, preda pravdi božjoj. Pjesnikova је fantazija tako snažna, da se lik Margaretin ni u njemoj sublimaciji ne rasplinjuje: krik »Henriče, Henriče«, kojim završava spjev, posljednji je doziv života, posljednji potresni plač zemaljskoga i tjelesnosa, Lirika i drama u prisnoj sljubljenosti, najsigurniji znak velike poezije! Osjećanje se ne gubi u praznom prasku riječi, neđo se konkretizuje i živo vibrira u organskim dramatskim potresima. Tako se Je uvijek ostvarivalo ono što se naziva istinskom poezijom. Fišer {Vischer) je rekao, da cijela povijest drame ne može da ukaže nikakav prizor koji bi bolje udovoljavao »zakonima tragičnoga«. lako ne vjerujem ni u kakove spoljašnje »zakone tradičnoča«, tvrdnja sadržava mnogo istine, Margšaretina katarza odidrava se sa divnom unutrašnjom dinamikom: polaganim pobjedama duhovnoga nad tjelesnim, postepenim očišćavanjem od zemaljskoga i putenoga. Ali, što je glavno, drama djeluje uvijek iznutra,i stoga katarza ne pokazuje ni najmanjeg fračka spoljašnje moralizatorske namjernosti: ona je tu nužna pobjeda duha koji postepeno odbacuje sve sebi strano da, u tegobnim usponima, počine najzad u samome sebi.

Drugi dio »Fausta« opet je jedno nezavisno djelo, ili čak više pjesničkih djelš4 pod jednim naslovom. Mnogi moderni književnici, osobito u Njemačkoj, cijene ga više od prvog dijela. Ipak je jedno izvjesno: u mjemu nema više kreatorske snage prvoga »Fausta«. Ona je očito klonula, a poezija se je zamutila alegorijom i mtelektualističkom simbolikom. Možda je Kročeova karakteristika ovoga dijela Geteova spjeva najtačnija od svih drugih: »Drugi dio „Fausta' nije bijedni dokumenat staračkog opadanja jednog talenta, пебо praskanje iskara kojim se gasi jedna velika vatra, pun zaključak jednog vrlo bogatog života, pjesničkogš 1 umnog.«

Ukoliko je Geteov »Faust« damas aktuelan? — Ako se aktuelnost uzme u smislu savremenih utilitarističko-kolektivističkih kriterija, on nije »aktuelan«; a i bolje da nije. Ali on je aktuelan u jednom višem smislu, ukoliko je on pjesnički izraz jednog vječno čovječanskog interesa, vječnog, jer dogod čovjek bude čovjekom — a po tome je on i čovjek — biće mučen i opsjedan problemima istine, zla i dobra, Danas opet duhovi boluju gotovo od iste bolesti od koje su bolovali u doba Geteove mladosti. Ekonomske pokore koje su pritisnule današnji svijet

196