Nova Evropa

obliku truleži i mrtvačkih kostiju, a unutrašnji čovjek, hladno klasifikovan kao »drugo«, бића i mora da izgubi svu prisnost 'umutrašnjega., Ali uzalud: Faust, otrovam apstraktnim razumom, izgubio je sposobnost adekvatnog saznajnog stava, te mora da čuje osudu »duha zemlje«: »Ti si sličan duhu kojega li shvataš, ne menil« Tragedija duhovnosti koja, užasnuta vlastitom makaznom slikom projektovanom u čulnost, nemirno traži put k samoj sebi i ne umije da Sa nadje, I ovaj nemir duhova, koji je u »Faustu« mašao svoj veličanstveni pjesnički izraz, smiruje se pomalo u filozofiji od Kamta do Hegela, u idemfifikaciji subjekta i objekta,

Malo časaka pošto je Faust doživio poraz u svojim visokim težnjama, ulazi k njemu, kao za porugu, njegov bijedni, pedamtini djak Vagner. Vagnerova ličnost {njenu poetičnost je najbolje objasnio Kroče, i zato se držim, uglavnom, njegove karakteristike) radja se orgamski iz cemtralnog osjećaja, iz tjeskobne nedoumice o kojoj je gore riječ, Kad bi se pjesnik bio odlučio za jedno stamovište protiv drugoga, bio bi se pretvorio u polemičara i, dosljedno, Vagner bi bio ispao jedmostrana sairička karikatura, Ali Gete, kao svaki pravi pjesnik, »voli igru svijetla i sjene«, tojest ne može da upotrijebi omaj postupak koji Nijemci zovu »Schwarz-Weisstehnik« {najsigurniji znak pjesničke nemoći), te njegov Vagner nije uhvaćem sajtirički jednostrano, kao što je to slučaj sa pedantima iz komedije Činikvečenta, nego ба pjesnik prikazuje s lagamim smiješkom ironije, obasjavajući mu lik nimbusom simpatije. On ne razumije Faustovo duševno stanje, te dok ovaj doživljuje uzvišeno iragični susret sa »duhom zemilje«, Vagmner misli da mu učitelj deklamuje, te hoće da se i on okoristi učiteljevim napucima! Čuo je, da komedijaš može da pouči župnika u govorništvu, Jest, odgovara PFaust, to je istima, ako je Župnik komedijaš, Ali ko ne osjeća ništa, ne može ni da nauči gBovorničku vještmu, Alko riječ ne izlazi iz srca, ne može ni da se hvata tudjih srdaca,

Doch werdet Ihr nie Herz zu Herzen schaffen, Х/епп ев Емећ треће уош Негтеп веће,

(ipak Vi nećete približiti srce k srcu, ako Vam — riječ — ne izlazi

iz srca,) -

Očit stav protiv racijonalističkih retoričkih pravila kao i proшу ргагпоба 1 раршпафоба verbalizma, Ako imate što da rečete, kaže Faust, zar je potrebno da onda lovite riječi? Da, vaši govori, koji su tako uglačani i u kojima servirate ljudstvu papirnate ustriške, neugodni su kao vjetar u magli koji šumi u jeseni kroz suho lišće, Ali Vagnerovo djetinjsko udivljenje prema majstoru, njegova ljubav prema starim, zaprašenim per-

187