Nova Evropa

Kao što razum ima da koči istinkte, tako bi biološka zadaća morala bila — prema G. Jelačiću —, da koči razum. Krasne li koncepcije, jedmstvene i jednostavne! Nažalost, iz prstiju isisane, Pod moralom razumijeva G. Jelačić neki humanitet, altya– jizam, ili slično: »Čovečji razum može postati najvećom opasnošću čak i za sam opstanak ljudskog društva«, — ako da ne koči moral, što je njegova biološka uloga, i t. d.. Nećemo ovdje da ponovimo ono što smo dore rekli o t. zv. moralu, već ćemo samo da spomenemo, da pri temeljitom studiju čovječanske istorije uopće ne vidimo da su humanitet, »moral«, i t. 4, kočili išta, Slabiji i potlačeni zaodijevaju često svoje političke aspiracije u formu zahtjeva za humanitetom; kad su naprimjer gradjani, za vrijeme Francuske Revolucije, od grofova i popova tražili ukmuće feudalnih prava nad osobama seljaka, njihovu »slobodu«, nisu oni to radili radi seljaka već radi tođa što su

za svoja poduzeća trebali radnike koji mogu slobodno — bez dozvole svoga feudalnog gospodara — da prodaju svoju radnu snagu,

G. Jelačić zastupa i vulšarno mišljenje o slobodi ljudske volje; mie ovdje mjesto da mu oduzimamo njeđovu iluziju, ali ga samo molimo da razmisli, kako se ta pretpostavljena sloboda volje slaže sa kauzalnom ili barem statističkom zakonitošću u prirodi,

Konačno, zaustavili bismo se Još na izvodima G. Jelačića, gdje on govori o sponom našonu, opet na način ikoji bi bio dobar za kakvo popravilište, Spolni nagon kao takav, i izvršivanje spolnih činova kao takovih, imaju sa moralom isto toliko zajedničko kao kad čovjek pojede komad htjeba, t. J. baš ništa. U vezu sa moralom, kako to kaže G. Jelačić, ili sa sociJologijom, prema našem nazoru, dolaze spolne radnje istom posredstvom braka, prostitucije, ı slično, t. J. uvijek kad su u vezi sa nekim ekonomskim činom. Spolni nagon je radi togša stimulator poezije, umjetnosti, ı t, d., Jer unutrašnja sekrecija ima velik uticaj na čovječji karakter, što se osobito jasno vidi nakom kastriranja, Priča o moralnoj kontroli spolnog nagona spada u zlosretne rekvizite sredovječnog8 odgoja. Tu G. Jelačić govori o nekakom »elementarnom« moralu! Je li to isto što društveni moral? Je li »elementarni« moral isti za jednog Mormonca kao i za Rimskog Papu? Za »zdravi razum« to uopće nisu problemi. -

»Budućnost pripada samo narodima koji idu putem moralnog {elementarnog ili društvenog?) usavršavanja«, — beznačajnost ı ispraznost ove tvrdnje uvidjeće sada lako čitaoci. Uostalom, i poznata »lIstorija svijeta« od Velsa (H. G. Wells) pisana je pod sličnom krivom pretpostavkom, da je smisao ljudske istorije put humaniteta. To neka je utjeha G. Jelačiću,

Tuan Brichta.

528