Nova Evropa

kada ga upitah, zašto Je to uradio, reče mi: »Ovako je junački«, I nije samo razlog »umaknuća« u junačkom odvedeniu djevojke, nedo Još više u sigurnosti da će žema radjati djecu, jer Slavna svrha braka su djeca. Zazorno je u Dalmatinskoj Zašori ako je žena neplodnica, te je porugljivo nazivaju »jalovica« ili »cure«, Žazor je mjoj, a i mužu. Poznat mi je slučaj, iz Poljica, gdje je neki imućni seljak, koji bijaše jedinac i strepijaše da li će imati poroda ako uzme djevojku bez kušnje, razglasio po Poljicima da će vjenčafi onu djevojku koja se pušti »umalkmuti« i s njim zanese; djevojka koju je odveo nije kroz godimu dana zanijela, i on је otpustio, a ona ga tužila radi zavedenja pod neizvršenim obećanjem ženidbe. On se branio, da nije nastupio uvjet plodnosti, ı 6ovorio, da ibi on sigurno bio nju vjenбао да je zanijela, ali ovako ida on ne će i ne može dozvoliti da mu se utrne koljeno i ugasi ognjište pri onako lijepom imanju. Bio je osudjem, jer suci — nepoznavajući narodno mišljenje nisu vjerovali da je bio ozbiljan postavljeni uvjet 1 шоХда ба smatrahu memoralnim.

Poznam po pripovijedanju i зјисај, баје је Хепа neplodnica nagovorila muža ı ona mu dovela u kuću jaranicu, sa kojom je imao djece, kojoj se prava žena nazivala »tetkom«, samo da se ne ugasi ognjište, Sličan slučai pripovijeda ı Vrčević, kako je u Hercegovini žena neplodnica ženila muža sa drugom.

Nije uostalom samo kod Slovena svrha braka u radjanju djece; to je isto i u Švicarskoj i Danskoj, te u južnoj Njemačkoj, gdje je bio općenito raširen običaj pokušajnih noći {>Probenachte« ı »Kommnachte«) prije vjenčanja, sa svrhom sigurnosti da će žena radjati djecu. Austrijski krivični zakon kažnjavao је »штајкписе« i onda kada bi došlo do ујепсапја (пагаупо, blažom kaznom). Jednom sam branio jednoga otmičara, koji je na raspravu došao vjenčam sa mladom, zdravom, i živahnom Zagorkom; predsjednik rasprave htio je nekako da ublaži strogost zakona ı utješi mladu rekavši: »Eto, nismo Sa puno osudili, samo osam dana«, a ona vradoljasto: »Ne bi bilo puno, da nije ı osam mnmoći« — ı pobježe hitro iz sudnice,

Zadružna kuća ı nasljedno pravo. Dok po austrijskom gradjanskom zakoniku, koji je i danas u kreposti u Dalmaciji (od preko jednoga stoljeća, 1816), vrijedi individualno pravo vlasnosti i zakomsko nasljedno pravo jednako za mušku i žensku djecu, a u slučaju oporuke |, zv. »nužno nasljestvo« za svu djecu, dotle u pravnoj svijesti naroda žive staro slovensko pravo zadružne kuće, po kojemu je kuća (zadruga) kao takova juridička osoba i vlasnica imovine, a kućni starješina je neke vrste zaživotnoga uživatelja i upravitelja. te nepokretna imovina {[»stožer« ili »temelj«) prelazi na mušku djecu, dok ženska djeca ne nasljedjuju »tfemelj« nego primaju

600