Nova Evropa

obnovi više unutrašnjoj, duševnoj. Organizovano širenje znamja postaje ха пјеба jedina mada, te on posmatra budućnost čovječanstva kao rezultantu znanosti. Ta budućnost je u velikoj mjeri povezana sa problemom odgoja, jer — prema Velsovu mišljenju — onoga dana kad svim ljudima bude jasno pređočen elemenlarni odnos izmedju uzrok4 i posljedica u prirodi i životu, lice се se svijeta izmijeniti [»Joam amd Peter«),

Ali znanje i misao nisu jedini, a ni najači, pokretači duše, Vels sve više posvećuje pažnju i polaže važnost na osjećaje: na ljubav, strast, estetske porive, i religijozne. emocije. Njegova politička ideologija zadahnuta je žarom vjerovanja u sjedinjenje ljudskog roda, U svijetla ove vjere on tumači povijest svijeta D>Outlines of History«) i u njoj vidi spas ugrožeme evropske civilizacije, Dogadjaji posljednjih godin4 kao da opravdavaju nječove najcrnje slutnje, i njegova vjera u čovjeka kao da se počinje Rkolebati, Pišući svoje novije utopističke romane, on projicira sebe u daleku budućnost i gleda unatrag ma бодте oje još imaju doći, opisujući kao prošlost užasne kataklizme koji se, ako nije već prekasno, još mogu olkloniti, U razgovoru s jednim engleskim movinarom, Vels je o tim svojim djelima nedavno rekao ovo: »Niko se ne nada više nego ja sam da је sve ovo Što pišem fanfazija, a ne proročanstvo, Prorok u meni hoće da ima krivo, Ali treba da se žurimo sa reorganizacijom svijeta, ako želimo mir, Sve staromodne ideje o macijonalizmu treba da idu, ako nećemo ida uvučemo čovječanstvo u katastrofe koje nam maša fantazija predstavlja samo u slaboj i blijedoj slici«, I tako Vels, u ulozi starozavjetnog proroka, šalje svoju poruku i opomenu na sve četiri strane svijeta,

Kritičari prebacuju Velsu da nije umjetnik, tvrđeći da je mesijanizam u njemu uništio poeziju, Američki književnik MenКеп (Н. [. Мепскеп) pošao je tako daleko da je studiji o posljednjoj fazi Velsova stvaranja dao naslov »Pokojni Gospodin Vels«, Tu on dokazuje da je Vels kao umjetnik mrtav, i da osim ono nekoliko knjiga koje su pisame izmedju 1908 i 1912 {a to su » Tono-Bungay«, »The History of Mr, Polly«, itd.) — u Velsovu djelu i nema ništa vrijedno, U tome ima istine ukoliko je riječ specifično o umjetnosti. Ali Vels sam neće да "Педа u romanu umjetničko djelo od trajne vrijednosti, — on je svJesno i pošteno temdemcijozan i nema smisla ni za Какау larpurlartizam, On hoće da roman bude slika savremenog zbivanja sa pogšledom u budućnost i bojno polje na kojem se ideje sukobljavaju, Na jednom mjestu on sam kaže: »Pretpostavljam da je ono Što želim prikazati ništa manje ni više nego Život,.. Hoću da izrazim sebe i svoje utiske o životu kao cjelini, i da kažem sve što intenzivno osjećam o zakonima, tradicijama, običajima, ı idejama, koje predstavljaju takozvano „društvo', te da pokažem kako mi bijedni pojedinci lutamo 1 gubimo se u ovim vje-

213