Nova Evropa

odrediti, Kako se tehnički opredjeljuje visina pojedinog vokala,

nije ovdje za nas važno; nas zanima tek rezultat tog odredjivanja, a taj nam daje dlazbenu ljestvicu U-O-A-E-IL, Svaki slijedeći vokal u toj ljestvici, kako se vidi, je viši, Nazor je instinktivno osjetio te (тадасјје, 1 to tako tačno kao najfiniji resonator: on je svaki vokal prema faktičnoj visini postavio na pravo mjesto. Ono što Nazor naziva »dušom« vokala, to je izraz njegovih fizikalnih svojstava; ako, naprimjer, prema opisanoj ljestvici, analiziramo stih: »R6slein sprach: ich steche Dich, dass Du ewig denkst an mich«, to je on zaista agresivan kumulacijom najviših vokala, dok u »Nachtlied«-u vidimo da nam sklad svih u njemu namještenih vokala daje onu zvukovnu impresiju koja najbolje odgovara i izražava pjesnicov doživljaj, U njemu ima, baš prema raspoloženju pjesnika, više dubokih nego visokih vokala. Nazor veli za Primorčev prijevod: »Njegovi su akordi možda lijepi, ali nisu geteovski, kao da pjeva uz isti tekst neku drugu melodiju«, Da nisu »geteovski« — to znači, da je Gete u ovom svom »lied«-u drugim tonovima pjevao, a Nazor se zanosi muzikom toga »lied«-a i ne nalazi je u prijevodu. Nazor razlikuje tekst, t. j. spoljnu formu, vers i sadržinu, od melodije, 1. ј. od načina na koji je taj tekst ispjevan,

I odista, ako sve to uvažimo i ostanemo dosljedni, čini nam se da lirske pjesme nisu za prijevod. Lirska pjesma izražava jedan pjesnički doživljaj tako suptilno-individualno da je u njoj svaka riječ bitna i nenadomjestiva, nesamo po značenju i njezinoj logičnoj funkciji već i po zvukovnoj impresiji, i sve što prevodilac može dati mora biti tek surogat, i onda alko je prevodilac i sam pjesnik koji proživljava i osjeća ritam i melodiju stihova, Sličnu misao izražava veliki kirurg Bilrot (Billroth) u jednom pismu, kojim se zahvaljuje kirurgu Čehu prof. Albertu za priposlanu mu zbirku čeških pjesama, prevedenih od ovoga na mjemački: »Ich habe schon viel mn Ihrem Buche бејезеп«, КаХе ВИгоћ, »веђјаЊег!, ипа узе] interessantes und schones gefunden. Гле Џђетзејтипб зојећег Gedichte muss einen besonderen Reiz haben, \Serade weil sie sehr schwierig ist. Ein Wichtiges ist ja freilich bei Ubersetzungen lyrischer Gedichte nie zu erreichen: der heimische sprachliche Klang, die Musik der Sprache. Goethes: „,Freudvoli und leidvoll, бедапкепуо!] зетп егс/, 156 беwiss in jede Sprache ibersetzbar, doch ist es kaum denkbar, dass es in irđend einer anderen Sprache die spezifische Klangfarbe haben sollte«,

„Ali naravno, zvukovna forma nije ništa spoljašnje, već izraz doživljaja, i u tom smislu kreacija. Bitnost umjetničkog proživljavanja ima svoj izvor u čaulnom, Pjesnik ne stvara nesvjesšno, — svaki je stih najasnija pojava njegove budne svijesti, Intuicija je doduše preduvjet, ali pjesnička forma, koju pjesnik svome djelu daje, uvijek je namještena. Mnogi, pa i veliki, liričari pri-

261

CRT =