Nova Evropa

1 и пјебоуи зуеПот тогби зуојз| та dalmatinskog Zagorca игтаsla na viši stupanj, i što je, oslobodivši se pritiska siromaštine i sitnih prilika, obgrlio svojim od prirode raskošno razvijenim osećajem i smislom za lepo i plemenito i širu svoju otadžbinu, a onda celo čovečanstvo. I nije to samo slepo nadahnuće i nesvesni smisao, Veliki Talenat koji ključa i samo instinktivno izbacuje iz sebe, nedo je i tvoračka volja, snaga pod nadzorom duha, koja daje sebi računa nesamo o svakom pokretu oka i ruke, dok ovi proizvode umetnost, nego i o svemu što se na idomu i u svetu добадја, te o svome odnosu i deliću odgovornosti prema tome domaćem 1 opštem zbivanju, Je li potrebno podrobnije objašnjavati, koliko je ovaj naš gemijalni samouk iz siromašno8 dalmatimskog sela pronikao u tajne stvaranja, čitaocima »Nove Evrope« za koje je on napisao onaj uvod u studiju ličnosti i dela svoga slavnoga preteče 1 дгиба s one strane Jadrana (vidi uvodnik u broju o Mikelangjelu, od 11. movembra 1926)? I je li potrebno dokazivati na ovom mestu, koliko je on svestan nesamo svoga položaja i svojih zadataka kao umetnik medju umetnicima, već i kao umetnik i javni radnik svoša naroda i u svojoj zemlji, — kad smo donosili njeBov predgovor katalogu zagrebačke Izložbe {uz broj »Nove Evrope« od maja 1932), i uskoro zatim njegove odgovore na domaća i strana izazivanja {vidi »Srpska mistika Jovana Dučića«, »Nova Evropa« za juni 1932; i »Jadransko pitanje«, »Nova Evropa« od oktobra 1932 i od januara 1933)?

I ako se sad za časak opet vratimo na Vidovdanski Hram, dovoljno će biti potsetiti, da su ded i praded Ivana Meštrovića bili uskoci i hajduci (rodjaci i drugovi Stojana Jankovića, Ilije Smiljanića, i ostalih*)), pa da se razume, zašto je i kako je sasvim na prirodan i nemisterijozan način — Ivan Meštrović već sa deset godina pisao i sam narodne pesme {vidi »Novu Evropu« od 1, jula 1924: »Iz Meštrovićevih prvenaca«), i kako je, četrdeset godina kasnije, bio u stanju da po sećanju diktira svoju neprikosnovenu verziju »Hasanaginice«, koju su toliki naši učenjaci (od Vuka do Murka) uzalud tražili po narodu {vidi »Novu Evropu« od marta 1932). A od tih činjenica, kad se one uoče i uzmu u obzir kako treba, samo je jedan korak do uvidjavnosti: da je kraj u kojem se zadržala »Hasanaginica« u čistom i živom predanju, i koji je dao tolike hajduke i guslare, nesamo u neposrednoj i organskoj vezi s Narodnom Pesmom, već da je i jedno od njenih glavnih područja, pa da je Narodna

") О tome sam zapisao, u svojoj engleskoj monografiji o Meštroviću (London, 1919), što mi je on sam pričao; a u novije doba objavio je Milan Marjanović meku vrstu Meštrovićevih »memoara«, u »Književnim Novinama« za godinu 1930: »Meštrović i njegovi«,

327

a ROM RR