Nova Evropa

Капо је došao i do zapisanih i štampanih pjesama. U selu (Otavicama) je znao samo njeđov otac čitati, koji je to naučio od ujaka, a ovaj u »Istriji«, t. J. u kaznioni u Kopru (tal. Capodistria), radi čega je »Istrija« poznata po svoj Dalmaciji. U selu je bila masa pjesama u rukopisu, kao već u XVIII stoljeću (12 takova rukopisa imao je i Fortis »Asanaginicu«). U rukopisu je bilo i odlomaka Staroša Zavjeta. Meštrovićev otac imao je i kalendar; a nabavio bi i po koju knjigu, kad je naučio sina kome je tada bilo osam godina — čitati. Medju knjiđama je bila veoma raširena pjesmarica Matice Dalmatinske, u kojoj je preštampano mnogo pjesama iz Vuka, i Meštrović se čudio kad je mnoge već poznate mu pjesme našao u ovoj pjesmarici, te se je sravnjivanjem ovalcih pjesama usavršavao u čitanju. Pjesme bi naučio »recitirajući«. Njegovi vršnjaci znali su pjevati uz gusle, a on je bolje pamtio tekst; mlad je otišao od kuće, pa nije naučio gusliti, Biće i radi toga, što su oko Drniša pjevali muškarci uz gusle i bez gusala, kao u mnogim krajevima Dalmacije; a njegova baba, od koje je čuo najviše pjesama, pjevala je samo recitirajući, ili je samo kazivala, kao sve žene po Dalmaciji. Od babe je naučio, kad mu je bilo osam godin4, i »Asanaginicu«, koju je ona pjevala bratu uz kolijevku ljuljajuć ga. Pjevala je ikavsko-štokavski, te miješala kršćanska i muslimanska imena.

Epskih pjesama naučio je Meštrović na pedeset-šezdeset. Kao svi Dalmatinci, Herceđovci, i Crnogorci, voli i on najviše uskočko-hajdučke pjesme, Na pitanje, koji su mu glavni junaci, odgovorio je kao ı drugi pjevači: Ivo Senjanin, Stojan Jamković, Nakić (koji je oslobodio Drniš), i drugi iz Kotara i na Cetini; na turskoj strani, Mustajbeg lički, Mujo i Halil Hrnjice, Budalina Tale, Tanković Osman, i drugi, Ima i lokalnih hajduka; tako se osobito mnogo pjevalo o Šimiću iz vremena kad je Ljubuški na hercegovačko-dalmatinskoj granici — još bilo pod Turcima. МеЧтоу беу пергетет дјед, од Којеба je učio pjesme, bio je »ortak« sa hajducima.

Sasvim u duhu narodnih pjevač4, razlikovao Je Meštrović epsku dugačku »p ism u« (koja se oko Drniša Još pjeva uz gusle 1 ђех бизаја) од »рортуКе«, Кгабе, роијипасКе, Који рјеуаји žene, Čisto ženske, lirske, pjesme nisu lako pristupačne, jer su seljaci nepovjerljivi, ako dodje ko od gospode, a u pjesmama ima mnogo simbolike. Pjeva se većinom u zimske večeri, o Božiću, svecima, na prelu, poslije večere, na paši; osobito mnogo u kolu kod crkve, svakog praznika poslije mise i poslije podne, dok o Božiću ima kroz tri tjedna kolo u svakom selu, gdje se pjevaju pretežno lirske i polujunačke pjesme. Meštrović je sam mnogo pjevao kao čobanin kod ovaca, kad bi se sastala mladjarija na večer,

O propadanju narodne pjesme izjavio mi je Meštrović, da se vrši skoro istom brzinom kao i propadanje narodne nošnje.

346