Nova Evropa

Uzroci su u promjeni života. Prije Je imao u zadrugama svali svoju misiju, sada je sve iscjepkano: kad se neko ženi, dijeli se. Prije nije žena radila ništa u polju, samo bi žito požela, vode donijela i drva, radila u kući, prela, tkala i vezla; no poslije Rafa, mora sve raditi. Stočarstvo opada, opadaju običaji kao i sve drugo. Nije ni Junaštvo kao prije: ko je vidio rat, tomu ne imponira više što Je radio Kraljević Marko, Kad bi prije uzeo ženu Turčin, Sovorilo se o tom; ali danas to nije nikakav dogadjaj, a bez dogadjaja nema pjesme, Iz pričanja o primitivnosti naroda spominjem samo, da je prije Rata jedan rodjak Meštrovićev skočio kao lud preko zida kad ga je htio Meštrovićev pratilac fotografirati; na prigovor: »Pa ti si vojnik, zašto si se prepao!« — odgovorio Je: »Da mi sinu (sjenu) uhvati, pa bih bio gotov!«„...

Nije me iznenadilo pričanje, da je Meštrovićev brat za Rata našao kod Malisora, katoličkih Albanaca, Kačićev »Razgovor«, i da o Kastrijotiću pjevaju i albanski muslimani »kroz nos«; jer godimu prije čuo sam katoličkos Albanca pjevati u Gusinju o Kraljeviću Marku i Musi Kesedžiji, a od albanskih muslimana u Staroj Srbiji »krajme«, t, j. pjesme iz Krajme o Muju, i t. d., uz gusle i tamburicu sa dvije i više žic4,

Radi pune objektivnosti, moram spomenuti Još jednu rečenicu Meštrovićevu: »Oko Drniša pjevali su svi katolici sa guslama i bez gusala, a pravoslavni — koliko se sjećam — nisu imali gusala po kućama«, Meštroviću su bile poznate samo gusle sa | ednom »strunjom«, i bio je veoma iznenadjen kad je, oko svoje dvadesete godine, vidio i gusle sa dvije strune, Ne mogu kazati, ukoliko Je Meštrović imao pravo u pogledu okolice Drniša u njeбоуо mlado doba, ali svakako slične riječi Meštrovićeve nije dobro formulirao M, Ćurčin u svome komentaru Meštrovićevoj verziji »Asanaginice« {u »Novoj Evropi« za mart 1932, str, 130), kao da »u Dalmaciji i nema pravoslavnih guslara«, lako se inače potpuno slažem sa čitavim komentarom, ove riječi sam već otklonio (u svom članku »Ivan Meštrović als Rhapsode«, u »Praбет Ргеззе« од 17. aprila 1932), jer sam u Bukovici i okolici Sinja čuo pravoslavne guslare; a najači dokaz se nalazi u Etnografskom Muzeju u Splitu, gdje ima i fusala sa dvije strune i tamburice sa dvije kovne žice s izrezana četiri srpska S, (»Samo Sloga Srbina Spasava«), Doduše, na guslarskim utakmicama u Sarajevu nisu bile pripuštene ni gusle sa dvije strune, a još manje pjevači sa tamburicom ili bez instrumenta! U takim pitanjima narodne epike, kako vidimo, Jugoslavija je još uvijek prava »luda kuća«,

"

Godine 1931 svršio sam svoj put s Il, Meštrovićem, a бофпе 1932 počeo sam s njim, kad sam išao na posljednje svoje putotanje, poimence na otoke i u primorsku Crnu Goru. Najprije sam

347