Nova Evropa

Ма sajmovima {ili »vašarima«]), saborima, panadjurima, »dernecima« može se čuti narodna pjesma, obično od slijepih pjevača, često cigana, koji prose te profaniraju narodnu pjesmu [kao što kod Slovenaca, u sličnim slučajevima, profaniraju »Oče naš«). Čuo sam o takovu pjevaču na sajmu, ali sam sam vidio samo pjevačicu Jakicu Ceronju, katolikinju {muž joj je bio Ante), udovicu iz Promine, koja je bila još zdrava kad se udala; pjesme je »čula«, a simpatično mi je bilo da ih zna »dosti, neki desetak«, jer ima slijepaca koji su naučili za svoj posao samo dvije-tri pjesme; po selima dobija dinar, brašna, komadić kruha, kao milostinju, te želi ljudima kao na sajmu; »Bog Vas čuvaj svake slaboće a od ove najviše«, Ovake slijepe pjevačice su specijalitet sjeverne Dalmacije (što sam konstatirao već godine 1912),

U Drnišu živi liječnik Dr. Filip Marušić, realistički pisac crtica (»Liječnikove zapise«, izdala je Matica Hrvatska 19006), koji si je od mladih godin4 podijelio sa Meštrovićem guslarski posao, na način kakav se više puta nalazi: on svira uz gusle, a Meštrović pjeva. To bi oni radili i po dva sata, redom. Meštrovića sam bio zamolio, da mi pošlje preporuku za svoj dom, ali je došao on sam iz Splita, pa nas je odvezao (Dra, Marušića, općinskoga načelnika Dr, Adžiju, i mene) u Otavice, 8 km na istok od Drniša, automobilom. Na mjestu kuće svojih roditelja sagradio je Ivan Meštrović, još prije dvadeset godina, novu veliku kuću iz kamena, U prvom katu je, po starom običaju, velika soba s ogdnjištem, ali sasvim modernim {janje se peklo na dvorištu, na dugačku drvenom ražnju). U većem društvu razvila se tada lijepa zabava sa svakojakom pjesmom, koju smo djelomice fonmografirali (prostim i svim zahtjevima neodgovorajućim Edisonovim fonografom, jer se na put nije moglo uzeti bolji aparat). Dr, Marušić je, po primjeru drugih fuslar4, pokušao improvizirati uz gusle pjesmu o tom našem sastanku; ali je važnije bilo, da je zasvirao uz gusle i pratio Meštrovića, koji je ispjevao »Ropstvo Janković Stojana«, sa vanrednom brzinom i krasnom dikcijom, Razumije se, da on nije naučio pjesmu tačno, kao kakav deklamator, nego ju svaki put — do izvjesne mjere — iznova stvara, Vanredno me je zanimalo, da si Je Meštrović izabrao baš »Ropstvo Janković Stojana«, koju sam pjesmu toliko puta čuo na cijelom epskom području, osobito u zapadnim krajevima {ova pjesma, sa motivom Omirove Penelope, na srpsko-hrvatskom tlu je najmilija mnogim pjevačima i inteligeninim slušateljima, medju kojima je bio i crnogorski knjaz-kralj Nikola). Žao mi je bilo, da nismo mogli i Meštrovićevu pjesmu fonografirati, jer je za naš aparat bio njegov glas suviše tih; ali bi bilo dobro, da se zabilježe neke Meštrovićeve pjesme {kao naprimjer »Asanaginica« i kajkkva čisto Junačka) sa boljim fonografom, ili sa gramofonom, ili već ı sa zvučnim filmom (» Топ а«).

349