Nova Evropa

Tada se, u Otavicama, našao i pravi guslar. Dr, Marušić mi је već pričao bio, da u katoličkim Otavicama ima dva dobra 6иslara, ali da su oba otišla na rad u Slavoniju. Jedan, Ilija Reljanović, težak od 48 godima, upravo se je bio vratio, putujući pješice pet dana preko Bosne; on to radi češće, kad se »zaželi svoje grude«, Tamo u Slavoniji pjeva »drugim glasom, jer oni ne razumiju naše pjevanje, — tam je srijemsko...« Kao samouk čitao je pjesme sam sebi, često ih primao od druđogča što mu se svidi, od seljaka i бођапа, док је bio mlad; ali i danas bi mogao tako naučiti, da nije »u brizi«. Reljanović je pjevač koji umije nešto i sam da »skroji«. Kad je apostrofirao svoje gusli (miješao je i on ovaj stari oblik sa »gusle«), pozdravio nas je u lijepoj improvizaciji; ali je dodao meni već poznatu istmu, da ne može ponoviti što je »izvadio«, nedo može opet »skrojiti«, samo što neće biti isto, »ali jezgra biće ista«. Ispjevao je svoju pjesmu o nekoj nevjernoj ženi svojega kraja; a onda su on i domaći župnik, fra Lujo Plepel, folkloristički beletrist (koji je izdao zbirku crtica »Žagorke«, i zbirku duhovnih narodnih pjesama), ispjevali skupa pjesme o Vulku Mandušiću i Senjaninu Ivanu sa dalmatinskim oj-kanjem, Pjevao je i bez gusala pjesmu, u kojoj na početku piju vino dva pobratima, Senjanin Ivan i Tomić Mihovil {obično Mijat), premda nisu živili u isto doba...

Osobito zanimljiva bila je lirska pjesma, koju su pjevale Meštrovićeva sestra Toša i Boja Reljanovićeva: mlado momče pita djevojku koja je zaspala, kad »olo nje kolo ićra momaka i divojalka«, zašto je blijeda:

Al si suncu dvore mela

Al misecu kose plela? Nit sam suncu dvore mela Nit misecu Кози реја,

Već sam stala i gledala, Kako vila z dromom igra...

Toliko je još blizak Meštrovićev narod prirodi, tako je živa medju njima Još epska i lirska narodna pjesma. I sam Ivan Meštrović otišao Je u svijet s ovom seljačkom kulturom, i junake svojih prvih radova, i kosovske, nije stvarao po knjiškim vrelima, već je s njima živio od djetinstva, i živi još danas.

Pod večer smo se odvezli na obližnji humak, gdje je Meštrović sagradio mauzolej za čitavu svoju porodicu, od oca i majke. Nad oltarom raširio ruke posljednji Meštrovićev Hrist na križu; u uglovima su četiri evangelista, koji imaju mjesto Plava poznate njihove simvole, Buduća pokoljenja istoričara i ljubitelja umjetnosti neće putovati samo u Cavtat, da vide mauzolej porodice Račić, nego i u Otavice kod Dmiša, gdje je Meštrović postavio sebi ı svojoj porodici spomenik na vijeke.

M. Murho.

350