Nova Evropa

turske sile nije podudarna sa vrijednošću ove sile kojom hoće da osvoje čitav svijet, Njihova je sila znatno manja, A „djelo im pak nije kadro da proizvede isto omnoliku silu koliko je u njeovu izgradnju uložena, nego znatno manju, Njihova sila biva sve manja i manja, »nije vino pošto pridje bješe«, »puče kolan svečevoj kolibi, okrenuše 'kola niza stranu«, veći potok počinje bivati manji, a Njegošev potok postaje sve veći; doduše, sa teškoćama, sa krvlju i znojem, jer uoslalom зато »iz Srmena velikoga lafu izać teško mije«...

М

Sila se ne može suzbijati drugim čim do opet silom: »Francuskoga da ne bi brijega, aravijsko more sve potopi«; sili Araуз коб Мога, Које пауе па evropsko kopno, suprotstavlja se за Ттапсизкоба ђтјеба 1 sprečava ju, Neprijateljska sila је патазја зуџда оКо Мјебобеуе Crne Соге, опа суаКоба časa može da smrvi onu šaku gorštaka, — tako misli crnogorski Sospodar i vladika Danilo, — ali mnješa tješi jedan Crnogorac: »Bez momčadi ove te su ovdje, šest puta je Još ovoliko doma: njina sila to je tvoja sila! Dokle Turci sve njih savladaju, mnoge će se bule ocrniti: borbi našoj Ктаја biti neće do istrage turske ili naše,« Takva sila momčadi crnogorske, koja idu »prsih nadutijeh kroz divljačke tmuše azijatske ошајцс 1 vatrenim očima«, suprotstavlja se neprijateljskoj, dakle samo i Jedino sila. Sva kretanja u prirodi samo su hrvanja i sudaranja silAa, izmedju kojih se održava izvjesna ravnoteža koja se nikako ne kvari, Odnosi su isti kao u matematskoj jednačini, Vrijednosti se sažimaju, prenose s mjesta na mjesto, Jedne se eliminiraju, a druge uvode, ali jednačina stoji uvijek. Njegoš to svoje vidjenje ovako formulira: »Ište svijet neko djeistvije, dužnost radja neko popečenje, obrana je s životom skopčana. Sve priroda snabdeva oružjem protiv neke meobuzd'ne sile, protiv nužde, protiv mnmedovoljstva; ostro osje odbranjuje klasje, trnje ružu brani očupati: zubovah je tušte izoštrila, a rošovah tušte zašiljila; kore, krila, i brzine nogah, i cijeli ovi besporetci, po poretku nekome sleduju.« Mada je svijet »grdna mješavina«, sve se u njemu dešava po mekome poretku, čiji nam smisao ne mora biti uvijek dokučiv, ali koji postoji i okreće sva »kola u prostoru«. Taj zakon, kao i ostali zakoni, stvoren je silom prirode, a la sila, taj skup isvih sila u njoj, mijenja ga nezavisno od ikakova drusog uticaja, Umna sila, koja »toržestvuje« nad svim ovim besporetkom, jeste ono Što postoji, ono što je uspostavila priroda i ozakonila u svrhu svoga samoodržanja. Po zakonu te sile, toća skupa svih prirodnih sila: »Smiješna su svojstva naše zemlje, punana je ludijeh premjemah, Priroda se svakolika pita sunčanijem čistijem mlijekom; u plamen se i ono pretvara, danas žeže

552

O U