Nova Evropa
за obrocima od 15 cemti«. Tako on doslovno prevodi i svaku ličnu zamjenicu gdje joj u našem jeziku apsolutno nema mjesta, i kad se njome jezik čisto nagrdjuje,
Da ne bih zamarao čitaoca, ne zadržavam se na pojedinim stranicama ove iknjige, hvatajući primjere nasumce i na preskok, i nepokušavajući da prikažem pobrkanost koja nastaje u rečenicama od slabo i naopako prevedenih riječi, | ja ću stati, jer ne bismo nikad svršili, Kao što se vidi, Dr, Kojić mije preveo nego je unakaradio krasna Adamićeva djela; i kad bi neko ove prevode slučajno preveo na engleski, izašlo bi nešto smiješno i konfuzno, Nažalost, kako čitam i čujem, nisu prevodi kao ovi osamljeni ili rijetki slučajevi u našoj prevodnoj književnosti, neBo ih — kažu — ima i mnogo gorih!
Kad bi strani autori znali kakvo se čudo pravi od njihovih djelš na našem jeziku, oni pouzdano ne bi davali pristanak za prevodjenje, — ukoliko Sa daju; jer ja znam bar za jednog češkog pisca koji je, prilikom dolaska u Jugoslaviju, bio iznenadjen kad je doznao da je jedna njegova knjiga bila prevedena na naš jezik, i znam jedmogš američkog pisca koji mi je, nakon više uzaludnih pisama makladnicima, poslao dva dolara da nabavim i da mu pošaljem jedan primjerak prevoda njegove knjige, da bi bar mogao »see how the d — d thing looked« vidjeti kako ta vražja stvar izgleda! Kulturni svijet je zaštitio svoje pisce zakonom, pa smo napokom i mi dobili zakon za zaštitu autorskih prava; ali gdje je paragraf koji bi štitio originalna djela od nakaznih prevoda? Kad bi se u velikom svijetu znalo šta se, bar kod nas, dogadja sa poznatim kmjiževnim djelima, nema sumnje da bi se i takav paragraf uključio u medjunarodnu konvenciju za zaštitu autorskih prava, A ipak, kod nas ima dobrih poznavalaca emgleskog, njemačkos8, francuskog, i ostalih stranih jezik4; samo što se takovima rijetko povjerava prevodjenje, jer — dobar rad treba dolično platiti, a naši izdavači su najčešće čisti spekulanti, koji su Još manje dorasli svome poslu nego prevodioci koje bijedno plaćaju,
A čitalačka publika? — Ona је, izgleda, sa vrlo malim i lošim zadovoljna, A kritika? — Malo je ima, dok dnevna štampa, u žurbi posla i radi »posla«, redovno donosi — ргоspekte nakladnik4, mjesto prikaza i ocjena mjihovih izdanja, Zato su ovaki prevodi kod mas slika naših prilika i našed nivoa prosvjećenosti, i »Dr, Kojić« ne predstavlja za nas ličnost nego tip ličnosti, koji treba pobijati skupa sa tipom izdavača Кој; ве reklamira pod imenom »Binoza« i drugčim modernim ili klasičnim cimerima. Jer, ma kraju krajeva, svaki narod ima onakve izdavače i prevodioce kakve zaslužuje,
1. F. Lupis-Vuhić.
561