Nova Evropa

rili vrata u rimsko gradjanstvo svim pobijedjenim narodima, čak i Jevrejima, koje su mače toliko mrzeli i prezirali, i dopuštali su tim tudjincima da se popnu i na najviše položaje u državi, čak i na carski prijestol!...

Neki pokušavaju da pronadju korijene rasizma kod starih Jevreja; vide ih u jevrejskome učenju o izabranosti i mesijansivu jevrejskoga maroda, u tobožnjoj nacijonalnoj zatvorenosti i igključivosti Jevreja (Које пп ртебасије јо5 Гасп), Ali mi to ne stoji. Može se reći, da je u Starome Vijeku svaki narod, dok je bio nezavisan, smatrao sebe za izabran narod, jer su bogovi зуајкоба naroda bili samo mjegovi nacijonalni bogovi, koji su štitili samo njega i njegovu zemlju i zajedno s njim mrzeli susjedne narode i njihova božanstva. Vjerska shvatanja Jevreja bila su mnogo širokogrudija: po njihovu vjerovanju, njihov Jehova nije bio samo bogom Palestine i izrajilja, nego bogom čitave vasijone i svih naroda; stoga »mu je prijatan svaki čovjek koji se boji Boša, u svakome narodu«, Najčuvemiji uzori svetosti, koje nam navodi Biblija, nisu svi ponikli u jevrejskoj sredini: lajanstveni Melhisedek, naprimjer, car salimski i svećenik Boga višnješa, od koga je sa strahopoštovamjem primio blagoslov sam Avram i dao mu desetak od svoga plijena, svakako nije Jevrejin; uzor strpljenja, čuveni paćenik Jov, u koga se Bog toliko pouzdao u svome sporu sa djavolom i zboš koga se javio u vihoru njemu i drugovima njegovim, porijeklom je iz zemlje Uza, dakle je Horejin; Rut, odana snaja Nojeminina, čijoj je sudbini i čijim vrlinama posvećena posebna knjiga, bila je Moavka, Jevrejski proroci ne služe samo svome narodu, от idu kao vjesnici Božje volje i milosti ka susjednim, čak i neprijateljskim, narodima. Prorok Jelisije je iscijelio od gube Nemana, vojvodu cara sirskoga, prorekao је Ven-Adadu sirskome ozdravljenje od bolesti, a njegovu dvoraninu Azailu carsku krumu i pobjede nad Izrajiljem: »I uprvši oči u nj gledaše dugo i zaplaka se čovjek Božji«, i reče: »Znam kakvo ćeš zlo učiniti sinovima lIzrajiljevijem, gradove ćeš mjihove paliti ognjem, i mladiće ćeš njihove sjeći mačem, i djecu ćeš njihovu razbijati, i trudne žene njihove rastrzati...« Teško je jasmije prikazati internacijonalnost jevrejskoga Boga: prorok Jevrejin plače od žalosti za svojim narođom, pa ipak proriče neprijatelju pobjedu nad njim, i time naoružava njegovu ruku!... Ali, u Bibliji postoji i posebna knjiga, čiji je cilj pokazati, kako Bogu ne leži na srcu samo sreća Jevrejskoga Naroda, nedo i drugih ljudi, pa čak i svih živih stvorova; to je mala no vrlo značajna kmjižica proroka Jone, koja očigledno prikazuje borbu usko nacijonalnoša, kod starih naroda običnoSša shvatanja Boga, sa novim, nadnacijonalnim, stvorenim od Jevreja: prorok Jona dobija od Boga nalog, da propovijeda snjev Božji Nineviji, »jer zloća nji-

314