Nova Evropa

| таа ртауде« i »sinovima zavjeta«, Ali, kako izgleda, i neobrezami došljaci mogli su imati učešća u žrtvama, alo su činili sve Što je Zakom tražio od Jevreja (4 Moj., XV, 14), I ovim povodom Biblija ističe: »Zbore! Vama i došljaku, koji Je medju vama, jedam da je zakon, zakon vječam od koljena ma koljeno; došljak će biti kao i vi pred Gospodom. Jedam zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku koji je medju vama« [ibid, 15—16). Takve pravičnosti prema tudjmcima ne zna nijedmo zakonodavstvo staroga doba, čak ni rimsko, koje važi kao najsavršenije. Stranci, koji nisu htjeli da budu obrezami, nego su samo djelomično primali jevrejski zakon, ipak su imali pristupa javnoj molitvi, žrtvama, svetkovinama, ukoliko su zadovoljavali zahtjeve zakona; zvali su se »prozelitima kapije«. Ali i ostali došljaci, koji nisu napuštali svoju staru vjeru, živjeli su medju Jevrejima, kako vidimo iz primjera sinova Rihavovih, potpuno slobodno, po propisima svoje vjere i po svojim običajima, pod zaštitom religije, zakona, i državnih vlasti, uživajući u svemu podjednaka prava sa domorodcima. Štaviše, vodeći računa o teškom položaju došljak4 u tudjoj sredini, Biblija, šdje6od maredjuje dužnosti, pravičnosti i samilosti prema levitu, siroti, udovi, nikad me zaboravlja da spomeme i до ђака, пеdodajući ništa ni o narodnosti ni o vjeri njeSovoj (5 Moj., XIV, 29, KVMI, 14. 14, 17, 19, 20, 24, XXVI, 12, 13, ХХМИ, 13, 1 де). Prema tome, iz starih jevrejskih zakona mogli bi зе naučiti humanosti prema strancima mnogi savremeni narodi. Docnije, Jevreji su naučili od Grka i da silom šire svoju vjeru, Jovan Girkam {oko 129 софле) пафегао је Edomce огиžamom rukom da se obrežu; Aristovul {107 godine) učinio je isto sa Iturejima, Njihovim tragom išao je i Aleksandar Jamej (106—79), Ali čak i pošto su izgubili svoju državu, Jevreji se nisu zatvorili u svoju nacijonalnu sredinu. Razumije se, ljudi njihova shvatanja vjere, i morala, nisu mosli da se bezobzirno miješaju sa meznabošcima, i da dijele njihove praznovjerice i razvrat; ali su se zato omi starali da pridobiju za svoju vjeru one koji su bili u stanju da ocijene njenu pravu vrijednost, Hristos prebacuje PFarisejima mjihovu misijonarsku taštimu, jer optrčavaju mora i kopna da bi pridobili ma i једпоба; а роvijest apostola i početaka Hrišćamstva svjedoči, da su u svim većim gradovima Rimske Države u to doba postojale općine prozelitša, kojima je bio dopuštem pristup u jevrejske molitvene kuće, te su često pokazivali veliko oduševljenje za novu vjeru i usrdnost u donjenju hrišćana, Obraćanje u judajizam u prvim vijekovima naše ere abisinsikih Felaša, u VIII vijeku Kozara, te prozelitizam Jevreja u XIV stoljeću u Bugarskoj za vlade cara Ivana-Aleksandra, kao i sekta »židovstvujušćih« u Rusiji u XV do XVI stoljeću, jasno dokazuju da Jevreji ni docnije nisu izubili volju za napuštanjem svoje isključivosti i za stupanje u

316