Nova Evropa

Ро ипа Еачгта,

Osnovne ideje,

Kao svaka zdrava politička koncepcija, Fašizam je u isto vreme i praksa i misao: on je akcija u kojoj je doktrina imanentna, Ta doktrina je nastala iz sistema istorijskih sila, ona je s tim sistemom intimno povezana i deluje iznutra, Oblik Fašizma, prema tome, odgđgovara okolnostima mesta i vremena, ali on u isto vreme ima : jednu idealnu sadržinu koja da izdiže na formulu istine u višoj istoriji misli, Ne može se vršiti duhovni uticaj na svet, kao ljudska volja koja vlada nad ostalim voljama, ako se ne shvati i ona prolazna i partikularna stvarnost, nad kojom se ima vršiti taj uticaj, i ona druga permanentina i univerzalna stvarnost, u kojoj prva ima svoje biće i svoj život, Da se upozna ljude, potrebno je upoznati čoveka; a da se upozna čoveka, potrebno je upoznati stvarnost i njene zakone, Nema koncepcije o Državi koja osnovno ne bi bila i koncepcija o životu, To je filozofija ili intujicija, sistem idejš Кој se razvija u logšičnu konstrukciju ili koji se reazimira u viziju ili veru; ali je uvek, bar stvarno, organska koncepcija sveta,

isto tako, nije moguće pravilno shvatiti Fašizam u mnogim njefđovim praktičkim manilestacijama — bilo kao partijsku organizaciju, bilo kao vaspitni sistem, bilo kao disciplinu, — ako da se ne posmatra u svetlu njegova opšteg pojimanja života, Za Fašizam svet nije onaj materijalni svet, koji. se ispoljava na površini, gde je čovek pojedinac izolovan od svih ostalih ljudi, gde čovek postoji sam za sebe i ravna se prema prirodnim zakonima koji da done da živi sebičan i časovit život uživanja, Čovek Fašizma jeste pojedinac koji je narod i domovina, moralni zakon koji u sebi ujedinjuje pojedince i generacije u jednoj tradiciji i u jednoj misiji, zakon koji kroti nagon života ograničena na uski kruš užitka, da bi postavio u dužnost jedan viši život oslobodjen od granica vremena i prostora; život u kojem pojedinac, odricanjem sama sebe, žrtvovanjem partikularističkih interesa, i samom smrću, ostvaruje onu čisto duhovnu egzistenciju u kojoj leži vrednost njega kao čoveka, To je, dakle, spiritualistička koncepcija, koja je proizašla iz opšte reakcije ovoša veka protiv materijalističkoš i mlitavoš pozitivizma XIX stoleća, To je antipozitivistička koncepcija, ali pozitivna; nije ni skeptička, ni agnostička, ni pesimistička, ni pasivno-optimistička, kao što su obično doktrine {od reda negativne) koje postavljaju središte života izvan čoveka, koji svojom slobodnom voljom može i mora da stvori svoj svet, Fašizam ište da čovek bude aktivan i da u akciji upotrebi sve svoje energije, on hoće da čovek bude muževno svestan poteškoća i spreman da im se suprotstavi, Fašizam shvata život kao borbu; smatra da čovek mora osvojiti živoi koji će zbilja biti nješa vredan, stvarajući pre svega u sebi samu [{fizičko, moralno, intelektualno) sredstvo za ostvarenje tođa života, To vredi i za pojedinca i za naciju i za čovečanstvo, Otuda proizilazi velika vrednost kulture u svim njenim oblicima (umetnost, religija, znanost) i velika važnost obrazovanja, Otuda takodje bitna vrednost rada kojim čovek pobedjuje prirodu i stvara {ekonomski, politički, moralni, intelektualni) svel ljudski,

Jasno je, da je ova pozitivna koncepcija života etička koncepcija; ona obuhvata svu stvarnost kao i ljudsku delatnost koja njom upravlja, Nijedna akcija ne može izbeći moralnom sudu; ništa na svetu ne može biti

361