Nova Evropa

življajem nemaju nikakve veze, Kažem općenite senzacije, jer crveno ili bilo koja njegova nijansa uvijek je crveno ili nijansa, modro je uvijek modro, zeleno je uvijek zeleno, i t, d., te ove boje izazivaju uvijek iste psihičke doživljaje, kao što i izvjesne kombinacije boja pobudjuju uvijek iste psihičke reakcije. Medjutim, crvenilo ma licu Ralaelove Madone, ono crvenilo i onako mposlavljeno, nije senzacija, tojest crvenilo uopće, nego je izraz jedne Rafaelove osjećajne nijanse; indiferenino je pritome pitanje, da li je crvemo estetično ili ne, — ono nije crveno po sebi, sa svojom tobože nezavisnom estetskom vrijednosti i sa svojim, uvijek istim, korelativnim psihičkim refleksima, nego je konkretni umjetnikov duševni trepet, Pozitivizam, razbijajući jedinstveni umjetnički doživljaj na dva raznorodna elementa, ne može više nikako da ih ponovo poveže, Objekat, sa svojim čulnim osjećajima i mehaničkim asocijacijama, postaje neka nedohvatljiva nepoznanica. ZŽanimljivo je da isti Folkelt, koji je proučavao estetičnost senzacija, Jednom tvrdi da je transubjektivni momenat jednak ništici a drugi put da spoljašnji predmet nije potpuno ravnodušan za estetsko doživljavanje, Protivrječnost Je sasvim razumljiva, Folkelt, jako nazire nejasno nefizikalnu prirodu estetskog objekta, kao pozitivist mora ipak da podje s fizičkih činjenic4, jer bi fnače, kako sam izričito priznaje, zapao u »metaliziku«, Dok se objekt kao Hzička činjenica ne ukloni, razumijevanje umjetnosti je apsolulno nemoguće, Umjetnina, fizički shvaćena, nužno. pretpostavlja kao jedino moguće estetsko doživljavanje psiholizičke mehaničke reakcije koje, svojom apstrakinošću, ne zahvataju individualnost umjetničkih tvorevina, Kako je već rečeno, umjetnički doživljaj sastoji se u reprodukciji, u ponovnom stvaranju, dakle u jednom duhovnom aktu, Tu nema više pozitivističkog subjekta koji ne zna što će s fizičkim objektom, nego tu stoji jedan duhovni akt prema duhovnom aktu, sljubljujući se i prožimajući se, Rafaelova Madona ili, bolje, jedan osjećaj Rafaelov stoji pred psihički pripremnim gledaocem {ne pred psihologom „koji mu diže prisnost individualnoća, brišući je bezličnim čulnim osjećajima) 1 оуај ба ponovno proživljuje, prolazeći kroz cio proces Rafaelova stvaranja, Subjekat i objekat postaju ma taj način jedmo, Što je u tom slučaju s Hzički shvaćenim objektom? Najbolje će nam na to pitanje odgovoriti Folkeltova kontradikcija, Istma Je, transubjektivni elemenat jednak je ništici, al: opet ni on nije indiferentan; samo što ta neindiferentnost nije estetske prirode, kako misli Folkelt, nego praktičke: fizička strana nije teoretsko-estetski ekvivalenina duhovnoj, nešo Je ona samo praktični supstrat teoretskoestetskog akta, Fizičnost je pasivnost, dok je duhovnost alktivitet, i pozitivizam je uzalud htio da poveže pasivnost ı aktivnost, dva momenta duhovnosti koji se izmedju sebe isključuju.

397