Nova Evropa

II, O „hrvatskom pitanju“ i demokratiji.

U vremenu opšte pometenosti, kada se gotovo ceo naš narod, zajedno sa svojom inteligencijom, malazi zbunjen, »kao ždrali u gustom oblaku«, kada se — nakon ostvarenja vekovnih težnja najboljih sinova mašeša патода — dogadja, da ima ljudi koji se, kao ono divljaci strelama. ma sunce, bacaju blatom i na najviše narodne svetinje, kada se istine koje su propovedali i koje proizilaze iz reči i delamja Štrosmajera, Vuka, Cvijića, i tolikih drugih, proglašuju zabludama, došao je u dobar čas poziv »Nove Evrope«, mpućem saradnicima 1 čitaocima, da kažu šta treba raditi da bi se izašlo iz sadašnjeg nenormalnos stanja naše unutrašnje politike.

Nacijonalni sam umitarist, ne DO teoriji prihvaćemoj iz knjiga, i nesamo iz želje za veličinom i snagom jedimstvenog Naroda Jugoslovenskog {odmah izražavam mišljenje, da Slovenci, jako vrlo srodni Srbohrvatima, sačinjavaju zasebnu, plemensku imdividualmost u jezičkom, pa donekle i u kulturnom, Geografskom, i privrednom pogledu, i da su hrvatskom delu пабеба naroda isto toliko srodni koliko i Bugari srpskom delu), nego ma osnovu neposrednog posmatranja 'koje sam imao prilike da vršim od našeg krajnješ zapada do krajnjeg istoka, Da je maša sreća htela, da od бофпе 1918 паоуато dodju na upravu zemlje dalekovidni i šimokogrudni ljudi, damas bih svakako bio centralist; ali loše sprovodjeni cemitralizam doveo nas je do toga, »da se najsrodniji po mentalitetu nalaze danas u najvećoj medjusobnoj opreci i zavadi«, i da se — hteli — ne hteli — moramo miriti sa zahtevima koji traže promene u unutrašnjem životu naše države. Pored nevolja, koje su damas obuzele сео svet, usled duboke i otvorene krize moralnih vrednosti i osnova ekomomskog i socijalnog života, mi imamo i samo naše mevolje, Mi evo već šesnaest godina vodimo обогčenu borbu oko unutrašnješ uredjenja države, pa je nažalost još i damas kod nas politički momenat iznad svih ostalih, iznad krupnih i živobnih narodnih i državnih interes,

Kod nas se stalno naglašava »hrvatsko pitanje«, i to kao čisto političko. Za mene, koji sam ubedjen da su Srbi i Hrvati jedam narod, »hrvatsko pitanje« ne postoji kao wpecijalno hrмафеко, пебо ovaj naziv obuhvata neza dovoljstvo koje je zahvatilo i veliki deo Srba, uz sve Hrvate, te koje proizilazi nesamo iz čisto političkih prilika, nego mu Je najvećim delom osnov u današnjoj opštoj privrednoj, socijalnoj, i moralnoj krizi. Niko ne može poreći, da je ovom nezadovoljstvu najviše doprineo centralistički sistem upravč, koji Je — bez dovoljno obzira na lokalne i pokrajinske еКопотазке, kulturne, i političke prilike — hteo да odjednom zbriše sve |

290

OU II DI OOU OI O II UI | сна