Nova Evropa

U tom času, u takvoj situaciji, pojavljuju se pokajnice za Batrićem Perovićem, ma čelu kojih ide njegova Sestra, koja tuži za bratom idući pravo ka skupštini, Prizor Je neobičan, i dirljiv: ka skupštini, koju čine prvaci Crne Gore, idu pokajnice, — povorka žena i ljudi uvijenih u crninu, izgrebenih, uplakanih, žalosnih, i možda бијемтић, Idu i nariču za jednim od vrsnih ргуака, koji bi inače trebao da je tu, na samoj skupštini; a njegova se glava, medjutim, nalazi nataknuta na kolac na gradu Travniku! Ide ta zloslutna povorka, taj mlaz crnine uz polje zeleno, i na glavare ostavlja nelagodan i težak utisak, baš kao da se upućuje kući svakog pojedinog od mjih, Sva je skupština onijemila, svu je prošla jezovita bol, neko naročito tragično uzbudjenje, pa se sve pretvorilo u uho i sluša riječi tužilje, koje odjekuju do lovćenskih strana, Tužna povorka dolazi sve bliže, glas Sestre čuje se sve jasnije, a glavari postaju sve ozbiljniji, sve gamutiji, Sestra tuži:

Kuda si mi uletio, moj svijete izgubljeni, moj sokole! sunce brate! od divnoga jata tvoga? moje rame bez prebola, brate rano! rano ljuta; да 1' пемјегпе пе zna Turke, moje oči izvadjene, bog ih kleo! očni vide!

e će tebe prevariti? divna glavo!

Šta ona to govori? Ko je njoj taj čovjek, za kojim plače? Šta iskazuje svojim riječima? — Sestra Batrićeva iskazuje svoj lični bol za izgubljenim bratom; bratom, kojeg su Turci na prevaru domamili, pa ga posjekli; za bratom, koji njoj nije bio samo brat, neo više: divna glava, sunce, očni vid, a sad, rana ljuta, U tom prizoru, u kojem svaki detalj izražava bol i tugu, ove riječi imaju naročitu važnost, i djeluju na jedan poseban način: teško i duboko, No, ona tuži dalje:

Kome braću ti ostavi, sedam snaha što ošiša? bratska hvalo! njima prazno!

i staroga baba Pera, što ne čuva mladu glavu kuku Pero? ljudska vilo!

i tri mlade sestre tvoje? što krvnika njom nasladi? kukavice! bratska diko!

Njen lični, sestrimski bol, sada postaje veći, jer mu se pridružuje bol što ga ona osjeća i iskazuje kao član porodice, koja je u Batriću izgubila bratsku hvalu, hranitelja, ponos, rađost, utjehu, i nadu; porodice, u kojoj sestrama postaje bez brata prazno, snahe postaju kukavice, šišaju svoju kosu, taj najvidniji detalj svoje ljepote, u znak velike žalosti, Ali, ona još ne malaksava, još trpi i Još iskazuje ono što је tišti, boli, i slama:

359