Nova Evropa

Pitanja naše unutrašnje politike. XIV. Oko „Hrvatskog pitanja“,

Izvori nesporazuma. Često se kaže, da Crkva dijeli narod, no znamo — tomu nasuprot — da kralj Tomislav nije našao u Crkvi zaprijeke u svom prijateljstvu prema Srbima; znamo, da je Sveti Sava bio u političkom prijateljstvu s Rimom, te da je organizaciju svoga klera udesio prema rimskom uzoru; znamo, da skroz katoličkoga Štrosmajera misu smetale razlike vjere u njegovoj naklonosti prema ostalim Jugoslovenima i Slovenima, pa da ni onaj njedov neuspjeh, da preko Rusa postigne uniju orkava, nije utjecao na njegovo političko i jugoslovensko osvjedočenje, Dok je medju braćom iste vjere, Srbima i Bugarima, dolazilo nesamo do trvenja пебо 1 до тајоа, medju Hrvatima i Srbima rijetko je bilo nesporazuma, a nikako vojnih sukoba. Prvi srpski бепега! bio je Horvatović, koji se borio uz i za Srbe, te koji je i organizirao srpsku vojsku, Crkve i vjere su, dakle, zaprijeke za marodni sporazum samo onomu koji sporazuma neće,

Mnogo veću stvamu smelnju sporazumu, odnosno uzrok i izvor mesporazumu, u današnjoj našoj državnoj zajednici nalazimo u onom državnom uredjenju koje smo naslijedili, ma obe strane, s narodnim ujedinjenjem. Dok su Srbi u Srbiji naginjali oduvijek centralizmu i — u svojoj maloj predralnoj državi — zadovoljavali se samoupravom, Hrvati su se iscrpljivali u borbi s Madžarima, tražeći nezavisnost, ili bar konfederativno uredjenje Hrvatske s Ugarskom, u federativnom sklopu cijele Momarhije. Ilirci su svom dušom bili za demokraciju i liberalizam, i to grof Janko Drašković prema emgleskom uzoru, a omladina više prema framcuskim idejama, Federalizmu je dizao zastavu i slavni ban Jelačić, i branio ga je otvoreno na austrijskom dvoru. Širosmajer, liberalac do srži, nije ni zadovoljnu Austriju mi buduću Jugoslaviju {uključujući Bugarsku) mogao sebi drugačije predstaviti nego Као federaciju, Ali je Tederalizam propao i u Austriji i u Ugarskoj i u ostvaremoj Jugoslaviji; Hrvati i Srbi prečani iskusiše apsolutizme i cemtralizme Josipa II, Meterniha i Baha, te koje čudo da duboko zamrziše taj oblik vladavine, hegemoniju i policijski sistem, Ipak su Meternih i Bah davali svim marodima Dvojne Monarhije bar mepolitičke, duhovne, slobode, promičući kulturno i privredno blagostanje njihovo; dok su se Srbi u Srbiji borili protivu apsolutizma svojih vladar4, da ga zamijene hegemonijom političkih stranaka, Na čelu Srbije i Hrvatske stajali su velikami i prvaci posve različitih shvaćanja; medju Srbima su uvjereni Jugosloveni bili iznimike, ali svijetle iznimke: medju njih je spadao Veliki Rade, Vladika crnogorski, koji Je simpa-

9