Nova Evropa

Ali, ako G. Jovan Radulović — kao literat, kao lokalni patrijot, i kao pravoslavac, — nije zadovoljan uredjivanjem »Nove Evrope« i »organizovanjem saradnje« broja o Hercegovini, zato što čitalačkoj publici ne pruža »vernu fotografiju ove zemlje rasnih junak4 i ćutljivih siromah4«, onako kako ih on zamišlja i prikazuje, nama je to prilično svejedno, pogotovo kad znamo ке njegove rodjene Hercegovce, koje on uzalud traži medju saradnicima, — jer ih nismo naročito ni zvali. Ali nam ne može biti ravnođušno, da G. Jovan Kršić to štampa u svom »Prečledu«! G, Kršiću su dobro poznate teškoće s kojima se urednici časopisa kod nas imaju boriti, i naročito neprilike oko organizovanja saradnje, Neka, eto, pregleda ponovo samo dvobroj »Pregleda« u kojem je doneo prikaz Jovana Radulovića, pa neka kaže koliko je tu stranica napisano od bosanskih i sarajevskih pisaca, iako »Pregled« — koliko je nama poznato nema drugih prelenzija do da važi kao preimućstveno pokrajinski časopis? Osim toga, zna zacelo G. Kršić — kad već ne zna G. Radulović —, da je »Nova Evropa« pripremala broj o Hercegovini već godinama, i oglašavala ga na svome omotu; pa ko je stajao na putu i ostalim piscima rodjenim Hercegovcima, da pošlju priloš u čast i slavu svog »rodnog praga«, kad se pružila prilika? Kako bi mogao urednik jednog neknjiževnog i nenaučnoS časopisa biti u vezi i prepisci sa svim pokrajinskim piscima i književnicima, pa nastojati da niko od njih ne izostane, kad im je već svima javno uputio poziv na saradnju? 1 mimo sve to, G. Kršić će morati priznati, ako metne ruku na srce, da je broj »Nove Evrope« o Hercegovini iskupio odlične poznavaoce predmeta, i to prvenstveno Hercegovce po rodjenju ili po zavičaju, i da je dao uglavnom — sa svoga еф (а, i kao jedna sveska u nizu tolikih redovnih brojeva, — dobru sliku onoga što je nameravao dati, a to je »Hercegovine u sadašnjosti i prošlosti«, te da nije »promašio cilje, A ako to prizna, onda će G. Kršić uvideti da nam je učinio nažao i naneo nepravdu, jer šta se može više, odnosno gore, reći uredniku časopisa, kao drug-urednik i Još uz to saradnik, nego da je pri uredjivanju promašio cilj!...

Ponavljamo dakle: nije teško podnositi »kritiku« i najboljih neod8ovornih pisaca, kad im je to ćel ili zarada, i kad papir podnosi što napišu, u bilo kakvom raspoloženju ili bilo s kojeg razloča, Ali se čovek — u ovom slučaju urednik »Nove Evrope«, nakon sedamnaest godin4 uredjivanja i izdavanja časopisa, kad nadje ovakav prikaz u »Pregledu«, mora u čudu zapitati: šta sam to morao ljuto skriviti Jovanu Kršiću, kad dopušta prvom boljem nepismenjakoviću da se nabacuje pregršću sitničavih i nekritičnih prigovora na rad koji potpisujem i u njegovo

imo. , М. С.

340

ПН