Nova Evropa

onu normu kojom se služio još cezar August prije više od 2000 godina, a ta je, da »svjetski mir čuva vojna sila«, To je najteži udar za ljudsku civilizaciju, budući da »vojnik zna doduše kako se drvo obara, ali ne zna kako se šuma podiže« {Bedžhot).

Bolje bi bilo da nam ti državnici i političari odgovore na drugo jedno pitanje, Kako to da u svijetu punom hrane, odijela, i novaca, ima toliko gladnih, golih, i besposlenih? Što mogu nato kazati, u svoju odbranu, vlade, ministri, i skupštine? Da li ljudi i žene koji se nedovoljno hrane i slabo odijevaju mogu biti dobri gradjani i njihova djeca dobri vojnici? — Prvo se moraju otkloniti brige za nasušni hljeb, a onda dati ljudima mogućnost za moralno razvijanje. To se ne postizava despotizmom, jer »čovjek Je rodjen slobodan« kaže Ruso; a pritom ne treba zaboraviti ni to, da ne postoji čovjek toliko savršeno dobar, da bi mogao biti gospodarem drugim ljudima, Nacijonalistička teorija se dakle danas u svijetu često naopako shvata: umjesto da se nacijonalna osjećanja razvijaju u pozitivnom pravcu, da bi narodi zavoljeli svoju otadžbinu, te da bi u nju mogli presadjivati i tudje kulturne tekovine, proširujući tako kulturnu internacijonalu i stvarajući uvjete za trajni mir u svijetu, savremeni na-– cijonalizam upravo kipti šovinizmom prelazeći u varvarstvo, te na laj način podržava rat i koči svaki kulturni napredak. Tek kad nacijonalizam izmijeni svoje dosadašnje držanje, i nacija naciju bude smatrala saradnicom mjesto suparnicom, ostvariće se i pravi nacijonalizam i kulturni internacijonalizam,

Još više pogibeljan je za svijet imperijalizam, koji je ograničeniji od nacijonalizma, jer si on umišlja da je nesamo superijorniji u materijalnom i vojničkom pogledu, već da je istodobno i civilizovaniji od drugih naroda, A to je isto toliko logično kao kad bi se ustvrdilo, da je civilizovaniji onaj čovjek koji živi u većoj kući od onoga koji živi u manjoj kući, iz jedinog razloga što živi u većoj kući!.,..

Da bi se mogao ocijeniti politički karakter jednog naroda, naime; kojemu režimu teži i za koji je režim najraspoloženiji, trebalo bi da jedna idealna stranka — koja sebe zamišlja demokratskom — udje u faj narod i savjesno ispita njeB6ove karakterne osobine, njegove želje, i nješove potrebe, Ono što sam narod hoće i treba, ima se pomno i pametno orBčanizirati, tako da se narodu pomogne da izrazi svoju slobodnu volju, Naš srpski ili hrvatski seljački narod je naročito sklon da sam sebi odabere režim za svoju vladavinu, koji bi se manifestovao u pravom demokratskom duhu; zato da u toj njegovoj sklonosti treba svojski pomoći, Pritom treba izbjeći, u prvom redu, svaki vjerski lanatizam, U pitanju političke uprave, vjera treba da je potpuno odvojena od politike; vjerski je progres skoro sav u milosrdju, a savremeni čovjek ne traži uvijek i svuda milosrdje, on često traži i čovjekova prava, koja daje samo demokratija.

115