Nova Evropa

vod je sačinio nestručnjak, t. j. naučni i vjerski nestručnjak, pa se radi toda na faj prijevod čovjek ne može ni u kojem slučaju osloniti, Ipak, dok je u Srba postojao kakav-takav prijevod Kurana, dotle Hrvati nisu imali baš nikakova prijevoda. Veliko bogatstvo arapskog jezika u riječima i izražajima uglavnom otežava prevodjenje na naš jezik. Ako arapski jezik uporedimo sa hrvatskim, onda nećemo pogriješiti ako kažemo, da je arapski jezik tri do četiri puta bogatiji u riječima i izražajima od hrvatskoga, što znači, da se pojedine arapske riječi iz Kurana moraju prevoditi na naš jezik čitavim rečenicama; pa i kad se arapske riječi iz Kurana prevode čitavim rečenicama, ipak ni takav prijevod ne može Još pružiti potpuno značenje izvorne riječi, Budući da se već odavno osjećala potreba prijevoda Kurana i kod HrvatA, to se je toša mučnoga posla primio Džemaludin Čaušević, reisulema u miru i najveći islamski naučenjak na čitavome Balkanu, Čaušević je prije dvije-i-po godine započeto djelo dovršio marta ove godine. Pri prevodjenju mu je pomagao hafiz Muhamed-Pandža. Čauševićevo djelo je po prostoru koji zauzima vrlo zamašno, jer imade oko 1050 strana velikog formata {osmine]}, Djelo nosi naslov: »Kuran časni, prevod i tumač«, a sadržava opširan uvod, sav originalni arapski tekst u 814 klišeja, potpuni prijevod, i potreban tumač (komentar) Kurana. Uvod u prijevod i tumač, na gotovo punih 70 strana, opširno ocrtava, što je Kuran, što je kuranski red i njegova raspodjela, kuranska imena, poglavlja i ajeti, Kratko ali jasno iznijet je i raspored Kurana. Po islamskom teološkom naučavanju {i u Kuranu to stoji), uran je objavio Bog preko svoB8a poslanika Muhameda. Kuran imade 114 poglavlja: u Meki su objavljena 93 a u Medini 21 poglavlje, Mekanska poglavlja Kurana pozivaju ljude, da vjeruju u Boga, da rade dobra djela, i — napokon — u njima se govori o jedinstvu Božjem i o potrebi vjerovanja u jednog јефпова Boga, Medinska poglavlja Kurana upućuju ljude, da to svoje vjerovanje pokažu i istaknu u svojim djelima i postupcima; u njima se iznosi, kakva dobra djela ljudi treba da čine, i — napokon — u njima se opširno izlaže što je dobro, a što zlo. U daljnjim odjeljcima uvoda u ovaj prijevod Kurana ocrtava se i objašnjava opća i glavna šuština Kurana, zatim o sakupljanju Kurana, o učenju Kurana napamet, o rasporedu časnog Kurana, o sakupljanju — zapravo sabiranju — Kurana po Ebu Bekiru, prvom halifi i nasljedniku Muhameda. Suština postanka i sabiranja Kurana je u ovome: Kuran je napisan još za vrijeme Muhaтедоуо (до 7, juna 632 godine) na raznim komadima papirusa, datulina drveta, ili na komadićima kože. U isto vrijeme Kuran se je — čim bi koja objava došla Muhamedu — učio napamet. Tako je još za života Muhameda {611—632) mnogo muslimana znalo Kuran napamet, Prvi halifa Ebu Bekir sabrao je Kuran u

372