Nova Evropa

dok sam ga ispitivao, mogli izgledati »nadmeni« i »austrijsakić, — 10 je sporedmo, i ja se samo radi toga ne bih pravdao niti smatrao da mi se ireba »rehabilitiratieć. Mnogo je važnije to što Dr. Ćorović ima »duboko uverenje«, da ja u svojoj knjizi nisam uvijek vjerodostojan. To je krupna optužba koju je — po mom skromnom sudu — trebalo bolje potkrijepiti primjerima i dokazima, jer se ovake tvrdnje ne vjeruju na riječ ma ih izbacivao i istoričar i akademik Ćorović. i makar se na drugoj strani nalazio i samo jedan penzijonisani »austrijski« sudac; ili, baš zato!

Dr. Ćorović ne vjeruje. da sam imao konflikt sa šefom Sudstya radi tendencijoznog pisanja novina. U stvari, ja sam imao na stotine konflikata sa svojim: šefovima i drugim pretpostavljenima, pa sam zato i bio tako dobro. zapisan kod mjih! Za svu svoju sudijsku »revnost« (kako bi rekao Dr. Ćorović) dobio sam, na kraju krajeva, »unapredjenje«: premještaj iz Sarajeva u Tuzlu (da bi me tamo pojela pomrčina); a imao sam i »odlikovanje«: ratni križ, kao i svaki drugi »beamter«... Dr. Ćorović ikaže, da ja ne bih »ni dvadesetičetiri sata ostao sudac-istražitelje u Atentatu, da sam onako razgovarao sa ličnim liječnikom Prestolonasljednika kako ja to iznosim u svojoj knjizi, citirajući ono što su isto jutro iza Atentata iskazali Princip i Čabrimović; ali on ostaje dužan objašnjenje. zašto ja to lako ne bih bio mogao reći? Zar nisam 13. jula još mnogo više loga rekao Dru. Vizneru, izaslaniku Bečke Vlade? Ili će možda Dr. Ćorović poreći i to, da je Dr. Vizner svoju depešu за Sarajeva u Beč poslao nakon obavještenja što ih je od mene dobio. kako on to i sim priznaje? I ko je tu onda mevjerodostojan? Uopće, da sam ja htio da se preporučim »za što brže unapredjenje«.

i da sam onakav kakvim me prikazuje — ne znam kome za ljubav ili kome ma pakost — Dr. Ćorović, zar ne bih vodio bio istragu

onako kako su to željeli vlasti i tadašnje javno mnjenje: zar bih unosio u zapisnik ispovijesti atemtatora i učesnika u Atentatu o narodnom jedinstvu i njihove izjave iz kojih je nedvojbeno slijedilo da Srpska Vlada nije znala za atentat i da mije imala učešća u njemu: zar bih govorio Dru. Vizneru onako kako ni on ni oni koji su ga poslali u Sarajevo nisu željeli, što je Ultimatum onda očigledno i pokazao? T sad dolazi profesor marodne istorije na Beogradskom Univerzitetu ı član Srpske Akademije, nakon dvadesetipet godin4, da stavi n sumnju moje svjedočanstvo i moju. vjerodostojnost, koji su od najveće važnosti i od zamašnih posljedica za ispitivanje ovog predmeta i za našu opću narodnu stvar! Ko bi to vje-

178