Nova Evropa

tisuću dolara u čvrstoj vjeri da će mu ona vraliti ovu svotu u cjelini kod isplatnog roka (1956 i 1962); danas je tržna cijena ovoj obveznici samo 300 dolara. Tržni gubitak od 700 dolara, prema tome, ima da odjekne stanovitim nepouzdanjem. američkog finansij-

dkog tržišta prema Jugoslaviji, koja je — u raznim navratima, sad djelomično sad potpuno, — našla za shodmo da obustavi isplatu

redovnih kamati4 na ove obveznice. Da li treba naročite državničke imteligencije, da se shvati kako je ovakova američka atmosfera podcjenjivanja i nepovjerenja štetna za ekonomski razvitak zemlje koja posjeduje gotovo sve preduvjete za rast i napredovanje, osim Каpitala? ...

Amerika i Engleska ostaju još uvijek glavnim rezervoarima kapitala: pa kad su rezerve kapitala tako ograničene i daleke, zašto ве mepotruditi pa naći pravi ključ ka ovima? Doista, interes za Jugoslaviju je vrlo millak u araeričkim fimansijekim krugovima; ali mesamo iz netom spomenutih razloga. Nestalne valutarne prilike diljem svijeta gotovo su obustavile slobodmm cirkulaciju kapitala; pritom, Amerika je prošla kroz niz negativnih iskustava 8 imozemmim: jnvesticijama, napose u Južnoj Americi, u Centralnoj Evropi, i na Balkanu. Osim toga, ni ekonomske prilike u samim Sjedinjenim Državama me jedre odviše glatko za ovih posljednjih godin4, pa zahtijevaju pumu konceniraciju inicijative kod kuće. Kako dakle da se ovi negativni faktori neutraliziraju i preudese? Jer, suvišno je isticati trajnu štetnost od barikada koje aprječavaju da se dodje do tješnjih i uzajamno korisnih odnošaja izmedju narod4. I Jugoslavija, kao svaka druga država, treba da pokaže razumijevanja za simpatije ostaloga svijeta, mora da ih stekne i da ih postojano njeguje, bez razlike da li sa malom Andorom ili sa velikom. Rusijom. Politika dobrih odnosa kudikamo je probitačnija, a i jedmostavnija, od perijodičkih trvenja, kavgA, i napetih relacija, i isplaćuje se naročito malim narodima; naravno, pod mpretpostavkom da održavaju stalnost bmije svojih odmos4 sa velikim i malim susjedima i saveznicima.

Doista, u pravcu internacijonalne saradnje i kumrtoazije, dosta razumijevanja pokazuje današnja Jugoslovenska Vlada. Samo, ako smijemo mešto reći u najboljoj namjeri, prečesto se nesrazmjerne nade. u pravcu uspostave boljih odnos4 sa bliskim ı dalekim susjedima, polažu na djelovanje čisto funkcijonalnih organ4, kao recimo na Presbiro, pogrješno očekujući da će oni dostajati za raščišćemje

223