Nova Evropa

beleške (kao naprimer: »Godine 1679 bila je velika kuga«, »jerej Grigorije prestavi se godine 1742 septembra 29. za vreme kuge«, »Rab Božji pop Amdrej prestavi se godine 16976, i tome slično). Isto se tako na ikonostasima susrećemo sa natpisima koji govore O njihovu postanku: »Ovaj ikonostas sagradili su rab Božji Aleksa Golovčin, a brigom зуебепос јегеја оса Andreja Javorskog i sveštenog jereja Vasilija, a polovinom ı Todor Lazarev, i sa ženama svojima i sa čadima svojima i za otkup svojih grehova i umrlih rodjaka svojih« — veli natpis na ikonostasu crkve sela Preslop u Marmaroškoj Verhovini. I tome slično. Još su interesaniniji matpisi na pojedinim ikonama, koje su smeštene po zidovima hrama i u oltaru. Tako, naprimer, u crkvi sela Suha ma Verhovini, na levom klirosu, nalazi se velika ikona Pokrova Presvete Bogorodice; na donjoj daščici njezina okvira napisano je: »Ovu ikonu izradio je svešteni otac Jovan paroh Sušanski, a sa sinovima svojim Stefanom, Ignatom, ı sa zetom svojim Jovamom, i sa ćerkom svojom Marijom, za svoje zdravlje i za umrlu ženu svoju Amastasiju, i za sve svoje rodjake od veka umrla za oproštaj grehova. Leta Cospodnja 1764«. Ovaj sveštenik poznat je i iz beležaka biskupa Oljšavskog: njegov zet vršio je dužnost crkvenjaka; ikona je smeštena na visokom postolju i u njezinu gornjem delu nalazimo još slike, u centru Blagovesti, a po stranama ma levo figura sveštenika koji metamiše, i na desno ženska figura ma kolenima. Uz figure natpis: »Jerej Jovan presviter Sušanski, soltis (io je seoski kmet ili knez) Gusnjanski Kasić« i »Popadija žena njegova Anastasija«. Selo Gusna leži do sela Suhe i zajedno su očigledno činili jednu opštinu. Obično svaka ikona u karpatoruskom hramu ima natpis o tome ko ju je i zašto poklonio crkvi. U selu Ruskom, drvena crkva više ne postoji, ali su sačuvane ikone iz nje, medju kojima se nalazi i velika ikona Pantokratora koju je naslikao dobar majstor a i potpisao se na ikoni: »ilija Brodlaković Višenski, moler mukačevski — 18. februara 16606, dok je ma rebru ikone napisan čitav ugovor izmedju mjega i njegovih poslodavaca, koji su hramu poklonili ovu ikonu: »Mi, Steguni, ja Ivan i moj otac i moja žena Marija, uzeli smo ovu ikonu za našu večitu pravdu kod pobratima Ilijaša, molera mukačevakog, dali smo za nju krmka prema uslovu, a obavezujemo se da ćemo drugog krmka dati najesen, takova koji će koštati šest zlatih: ako ne možemo da pružimo takvop krmka, onda ćemo u novcu platiti šest zlatih u dan ugovoreni časnom rečju na Sabor Svetog Mihaila iste godine 1666«. Slične natpise nailazimo i na žrtvenicima. Tako

181