Nova Evropa

u crkvi sela Kolčava Imžat, na žrtveniku postoji ovaj natpis: »Ovaj žrtvenik sagradila je robinja Božja Avdotja Sedenka, sa gospodarem svojim Vasilijem, za otpust svojih grehova i za umrle svoje rodjake. Krst — marjaša dvanaest, cimborija — zlatih šest, kadionica — 44, grobnica — 43, sveće dve — 44, trebnik — zlatih 9, Mihajlo marjaša 9, Ključ Razumenja — zlatih 6, rize — za marjaša 6. Leta Gospodnja 1763, novembra 24.«. Ovde je, kao što vidimo, zabeležen nesamo poklon žrtvenika nego i čitavog niza stvari i kmjiga. Napokon, nalazimo natpise i na crkvenim sudovima. Tako, naprimer, u selu Višnje-Studenom postoji natpis na olovnom diskosu: »Rab Božji Lazar Pupanić i rab Božji Dimitrije Rošković kupili su sudove i dali za njih zlatih 6 i čeha 12, za svoj oipust grehova i za svoje rodjake, i poklonili ih hramu Svetog Nikolaja za oca Andreja Bloskanovića. Leta Gospodnja 1698. A u selu Kidjošu čuva se srebm putir, na kojem se čita ovaj latinski natpis: »im honorem magni Dei poculum hoc extrui curavit proprio sumtu prudet vir D. Joh. Nagi Zekere si nec non coniunx eius Susanna Zzabo. Anno D. 1646 feb. 17.«. Iz ovoga teksta, mada u njemu ima ростеšaka, sasvim se jasno dade zaključiti, da je putir poklonio Jovan Sekira ili Skira (tako prezime može se i danas naći) sa ženom Suzamom Sabovom. Ali najinteresaniniji i najduži napisi mogu da se nadju u crkvenim knjigama. Tu nailazimo i na beleške letopisnog karaktera, koje pričaju o opštim dogadjajima: gladi, surovoj zimi, zemljotresima, ratu, smrti kraljeva, pa i o privatninı dogadjajima (o sudbini ovog ili onog sveštenika, djakona, ktitora). Na svakoj knjizi obavezno postoji natpis koji kaže, ko je i kada i kojom prilikom ipoklonio ovu knjigu crkvi. Svaki natpis popraćen je kletvom protiv gubitka knjige: preti se prokletstvom onome ko bi ukrao knjigu iz crkve. Ponekad su se takve kradje odista dešavale, i tada se u matpisu podrobno saopštava o okolnostima koje su pratile kradju, o traženju knjige i njezinu povratku u crkvu, ili naprotiv o njezinoj zameni drugom.

Ovaki natpisi i zapisi plastično prikazuju istoriju svake crkve. Pre svega, saznajemo da je crkva uvek, ili gotovo uvek, sagradjena isključivo iz sredstava samih parohijana; sve se radilo na račun dobrovoljnih prinosa i rada: jedni su vozili drvo za gradnju, drugi davali ostali gradjevni materijal, a opet drugi еп gradili; onda su opet neki davali sredstva za ikonostas, pozivali majstore i slikare da izrade ikone na licu mesta, ili su naručivali takve od gradskih majstora. Isto je tako i crkveno posudje bilo poklon pojedinih

182