Nova Evropa

nim oružjem i tehničkim spravama, — postanu polaznom tačkom za uništenje kapitalizma, za komuniziranje cele zemljine kugle, u duhu nauke Marksove i Ljenjinove. Do svoje smrti — ubijen od jednog svog »istomišljenika«, očigledno sa znanjem i odobrenjem svojih protivnika, — ostao је nepokoleban u tom svom stavu, uveren i uporan, nepopravljiv idealist; i ostaće kao takav još dugo idolom i uzorom naraštajima socijalističkih i komunističkih teoretičar4, koji veruju u mogućnost ı potrebu potpune jednakosti i ravnopravnosti ljudi na ovome svetu, te koji smatraju da je sveta zadaća proletarijata — ı radničkog i seljačkog i imtelektualnog — da bez kompromisa ostvari taj raj na zemlji, protivu kapitalisti ı buržoazije. Njegova mučenička smrt samo ih je još utvrdila u tom verovanju.

Navrotiv, Gruzijanac Josip Visarijonović Džugašvili Staljin, koji nije izlazio iz Rusije, i koji je od sve marksističke i komunističke literature temeljno proučio — kako se Čini — jedino dela svoga učitelja i druga Ljenjina, ne pokazuje mnogo razumevanja za internacijonalizam i »Svetsku Revoluciju«, ali utoliko više za »socijalizam u jednoj zemlji«; u stvari, za »rodnu grudu«, koju bi — s pomoću Sovjeti i radikalne »politike neutralnosti«< — da proširi i osigura u njezinim najširim bivšim granicama. Gorštak sa Kavkaza, on ima svoj gružinski moral i svoje naročite pojmove o: prijateljstvu i neprijateljstvu, o lojalnosti i stvaranju države. Soso Džugašvili je — na svoj način — veći Rus od svakoga Rusa: njegov ideal je Rusko Carstvo u vidu Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, doduše na bazi поуов — kolektivnog — društvenog poretka, stvorena i provedena revolucijom osveštenih radnik4 i seljak4; ali po uzoru Petra Velikog, čija se čvrsta ruka služila svim sredstvima i svim tehničkim tekovinama svoga doba da bi postigla cilj, često bez milosti i kompromisa, daleko od svake sentimentalnosti. I nije slučaj što sjajna sovjetska propaganda šalje širom sveta filmove o Petru, o Stjenki Razinu, i slične, da »istorijski« pomogne objasniti i protumačiti ono što se danas dogadja u velikoj Rusiji. Samo, gde je zapravo cilj svega ovog dirigovanog zbivanja, i da li će do kraja izdržati na svojim ledjima »tigar« svoga sadašnjeg gospodara, — ko to može znati, i reći”...

43