Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

Stenografske beleške

83

ih vrlo malo i kako znate agrarno pitanje treslo je tri godine ceo naš kraj. To agrarno pitanje odnosi se najviše na takozvanu beglučku zemlju. Ta beglučka zemlja bila je po svojoj naravi sastavni deo jedne seljačke ekonomije. Vazda je bila u posedu i u držanju seljačkom, bilo kmetova bilo onih koji nisu kmetovi i sad treba tu beglučku zemlju dati na slobodno raspoloženje spahijama, kako je to ovom uredbom već rešeno. Stoga ja mislim da bi trebalo u članu 43. metnuti da se beglučka dobra i velika dobra eksproprišući se razdele u svojinu onima koji tu zemlju obradjuju, a dalje neka ostane kako jeste. Slobodan sam još skrenuti pažnju gospodi iz Odbora da i ovi kmetovi koji su seferskom naredbom oterani sa zemlje i oni beglučari koji traže begluke da i jedni i drugi drže tu zemlju. 1 ako se donese ovakav UstavJ kakav je sad, biće na 10 hiljada porodica oterano’fsa zemlje, da se izvrši ovo kako je ovde predloženo. Potpi edsednik Juraj Demetrović: Reč ima g. LazićVojislav Lazić: Gospodo, mi smo podneli jedan predlog za izmenu ovoga člana. Po tome predlogu zemlja pripada onima koji je sami obradjuju. Ja ću biti slobodan da obrazložim šta smo mi smatrali pod ovom rečenicom. Mi nalazimo da agrarno pitanje treba rešiti za celokupnu zemlju tako da zemlja pripada onima koji je zaista i obradjuju, da oni koji se ne bave zemljoradom ne mogu imati zemlju. Odustalo se u Odboru od ovoga principa, odnosno on nije usvojen. Ali mi zastupajući svoje gledište, ostajemo pri ovoj redakciji i tražimo da se ona kao jedno opšte načelo usvoji i primi, jer samo će se na taj način moći najlakše sve nezgode koje se pojavljuju u agrarnom pitanju rešiti. Dalje ovde se kaže, u drugom odeljku člana 42., „kmetovi kao i u opšte zemljoradnici koji obradjuju zemlju u kmetstvu sličnim odnosima". Ova je stvar, odnosno ova je reč, odnosno ova je rečenica tako rastegljiva i nejasna da će za zakonodavca apsolutno biti nemoguće da utvrdi šta znači to: ~u kmetstvu sličnim odnosima". Ja bih želeo da g. izvestilac ili g. ministar objasni ovu rečenicu kao i to zašto je izostavljeno da se i kolonatski odnosi ukidaju. Mi smo stali na to stanovište da se i kolonatski odnosi ukidaju, ali oni se ovom redakcijom ne ukidaju. Prema tome kako je ta rečenica izostavljena i kako je ovo jedan vrlo širok pojam, ja bih želeo da čujem objašnjenje po ovome, kao i po tome da li se i odnosi gradjana u Dalmaciji rešavaju ovakom stilizacijom i ovakvom odredbom. Zaienik sekretara Tebim Kurbegović: Gospodo poslanici, ništa nije rdjavije, nego kad se govori o jednoj tako važnoj socijalno ekonomskoj odredbi, a kad se hoće da govori kroz prozor (dobacivanje od strane zemljoradnika: to nije istina, vi govorite kroz prozor!) Čim su došli ovde u Skupštinu predstavnici Muslimana iz Bosne i Hercegovine, osetilo se da oni ne idu za tim da štite veleposednike, da ne idu za tim da štite gavane, uživaoce starih prava. Od njih nije niko tražio, da se nadalje podržavaju kmetski odnosi, nije niko tražio da se i nadalje zadrže veliki posedi. Dapače, ja sam nekoliko puta i u Ustavnom Odboru i u Plenumu ove Ustavotvorne Skupštine kazao: neka se to zemljišno pitanje reši po jednom principu, mi ćemo biti zadovoljni, pa kako ono ispadne za sve državljane, neka tako ispadne i za nas. Ali da se jedno tako važno pitanje socialnoekonomske naravi rešava parcijelno, samo obzirom na nas Muslimane i da se stvaraju naročite uredbe koje idu čisto za tim da nas Muslimane unište gospodarstveno u Bosni i Hercegovini, mi smo bili protiv toga. Gospodo, za ove dve godine mnogo se govorilo o agrarnom pitanju i mnogo ljudi ima u ovoj Ustavo-

tvornoj Skupštini a bilo ih je i u Privremenom Narodnom Predstavništvu koji su govorili o rešavanju agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini, a nisu zapravo znali, kako i na kojoj bazi ti odnosi stoje. Ja sam uveren' gospodo, da ima u ovoj Skupštini više od 2 / 3 poslanika, koji ni danas nemaju pravoga pojma o agrarnim odnosima u Bosni i Hercegovini i rešavanju agrarnog pitanja a hoće da o njemu govore i da ga rešavaju. Gospodo, kad bi vi otišli u Bosnu i Hercegovinu, koji ne poznajete te odnose i zašli od mesta do mesta, šta bi tamo našli? Našli bi bedu i nevolju medju Muslimanima. Zašto? Zato što se tri godine harangiralo protiv nas i dovelo je do toga da se bez obzira na to da li postoje agrarni odnosi otima se najzadnji komad zemlje sirotinje muslimanske a oni koji imaju 500 dtmuma zemlje, oni dobijaju i dalje. U Bos. Novom zemljoradnička i ribarska familija Alagića ima 27 malodobne dece i njihovi očevi bavili su se zemljoradnjom i izumrli su. Ta su deca davala svoju zemlju težacima iz Dvora i Zamoča da im obradjuju zemlju- i oni su im davali prema odredjenom godišnjem zakupu izvestan prihod. Šta je uradio kotarski predstojnik Manojlović? Pod uticajem agitacije oteo je malodobnicima zemlju i dao je onima iz Poljanice, iz Bosne koji nisu nikada preko te zemlje prekoračili. Prem su ovi razrešenjem kmetskih odnosa dobili dosta kmetovske zemlje; malodobnicima dapače ne daju ni prihoda koji bi ih imao po običaju. I sad ta malodobna deca skapavaju od bede i od gladi, a oni se drugi koriste, odnosno dobijaju po 100 i 300 dunuma zemlje, a ovi ostaju bez išta. U Petrovom Kotaru jedna muslimanska žena dala je naseljenim Muslimanima iz Hercegovine svoju beglučku zemlju u zakup i oni tu zemlju obradjuju 33 godine, ali došla su braća pravoslavna iz susedstva i otela svu zemlju od kućnog praga, i zato što imaju blaga kod kuće ne može da održe, jer im krepava pošto nemaju čime izdržavati i hraniti. U Petrovačkom kotaru imade 3600 kmetovskih porodica i medju ovima samo jedna muslimanska u kojoj su malodobna deca sa ludom materom, ta se obitelj nalazi u selu Rajnoviću i toj su malodobnoj deci oduzeli njihovi susedi njihovu zemlju i prem je rešeno da im se povrati i proces se vodi tako tri godine dana, oni ne daju. Г kad je Ministarstvo tu parnicu svršilo na moju intervenciju, ti susedi neće da se maknu sa toga imanja. Kotarski predstojnik kaže: „ја nemam petlje da to učinim." Eto šta govore kotarski predstojnici, i on veli dalje: kad ove odredbe budemo izvršili, šta će biti sa mnom? ja ću biti übijen, a viša me vlast ne štiti. Jer se tako raspoloženje ovde stvara. Je li zemlja muslimana seljaka, ona odmah treba da potpadne pod agrarni odnos. U ključkom kotaru muslimanski seljak daje zemlju svome pravoslavnom komšiji da je obradjuje godinu dvije po ugovoru i sad usled dvogodišnjega arendiranja ta mu se zemlja otima i uzurpira, a kad traži od vlasti zaštitu, on se odbija i veli mu se da zemlja potpada pod agrarni odnos. Danas ćete naći mesta gde žive muslimani, a koji žive u najvećoj bijedi, jer nemaju zemlje da je obradjuju, jer im se i zadnji komad zemlje oduzima i daje onima, koji imaju dosta zemlje. Ja nemam ništa protiv toga da zemljoradnici dobiju zemlju, ali imam protiv toga, ako se ovim ljudima otme i poslednji komad zemlje pa ovim drugima, koji već imaju zemlje, daje. Na ovaj način, koji predlaže g. Srškić, to bi se i izvelo. U Bosni postoji već jedno veliko harangiranje za otimanje zemlje muslimana; parola je sada „oduzmi od brata muslimana, što više zemlje da se zadrži, jer se neće vraćati". Zašto? jer .-se kaže da vlasti neće biti u stanju da te ljude sa zemlje skinu. To je parola naše braće zemljoradnika. Beglučka.odredba je specijalan zakon stvoren za 11*