Архив УНС — Листови странака

"Jedna od grešaka SKH bila je potiskivanje samoupravljanja koje se upravo probija u čitavom razvijenom kapitalistidkom svetu." Blago kapitalizmu. PARTUSKA SVOJINA Konvertibilni dinar dirnuo je u prvu svetinju socijalizma - društvenu svojinu. Novokomponovani marksisti plaše radnike novim eksploatatorima. (Kao da do sada sa platama u iznosu od nekoliko stotina maraka nisu bili eksploatisani.) Pri tom predutkuju da nije postojala nikakva druStvena, ved partijska svojina. Partija je bila (i sada je) vlasnik svega postojedeg. Ne samo u privredi. Ona nije odredivala samo komesare (direktere) koji će upravljati preduzedima, ved je, preko partijskih organizaeija u tim istim preduzećima obezbedivala kontrolu tih komesara. Ako bi se oni osilili, proglašavala ih je menadžerima і smenjivala. Partija je odluävala šta de і gde graditi. Šta de ko і od koga kupovati. I pošto. Preko svojih komesara u bankama usmeravala je razvoj. Tako je preko ekonomskog monopola, uspevala da sačuva і politidki monopol. Samo u jednom sludaju Partija je poricala da je titular preduzeda: ako bi ono propalo. Täda bi se lako odricala svoga komesara, ali bez posledica po njega. Da bi mogla da vlada, Partija je morala da iskrivi sve realne mere tako da se nikada nije mogao izradunati njen udinak. IskrivIjavanjem realnog kursa dinara, na primer, Partija je onemogudavala svako uporedivanje sa svetom. I što je kurs dinara bio nerealniji, Partija je u zemlji bila lepäa. Nerealnim kamatama, Partija je svaki promašaj mogla da proglasi kao uspeh. I što su objeklivne mere bile nerealnije, vlast Partije bila je realnija. Konvertibilni dinar kao objektivna mera, trail і ekonomsku odgovomost koje, opet, nema bez konkrelnog Ululara svojine. У lUo je 'Oruštvena svojina" і bila prva svetinja socijalizma. U situadji kada je samo vlast realna, Marko Bulc, predsednik Privredne komore Slovenije (ekonomskog štaba sve republike), mogao je da odludi šta se sve Sloveniji isplati, a šta ne і da onda u federadji isposluje uslove koji bi njegovu proizvoljnost udinili rentabilnom. Kao što je Stanko Radmilovid svojom ekonomskom teorijom "nekreditne monetizadje" mogao svakom preduzedu da obezbedi onoliko sredstava koliko hode. (Suština ove teorije sastoji se u slededem: dim jedno preduzede proizvede robu, proizvelo je і novae u iznosu za koje ono smatra da ta roba vredi, bez obzira na to može li je po tome і prodati.) Jakov Sirotkovid je, bez zazora, tvrdio da su kapitalisti krivi za slom samoupravnog sodjalizma u Jugoslaviji zato što traže da im se vrate pare. Kada je ponestao tudi novae і kada je inflaeija zapretila gradanskim ratom, pozvan je iz Amerike Džefri Saks da napravi program ekonomske stabilizaeije. Sadinio ga je na jednom listu papira na kome je, pod jedan, pisalo da se iz krize ne može izadi bez konvertibilnog novea. Uz lomove, naravno. I to one lomove koji podrazumevaju razvlaSdivanje politidkog і ekonomskog monopola. Posle dva і po meseca "vladavine" konvertibilnog dinara, izgleda da je on isto onoliko ( slabadak koliko su slabadki і svi oni koji ga podržavaju; zemljoradnici, vlasnici uslužnih і zanatskih radnji, te vlasnici malih preduzeda. Od svih njih zajedno jadi je jedan veliki štrajk koga de organizovati partijei. U Rakovici, na primer.

Ščepan Rabrenović

POLITIČKA SVIJEST (DUH)

JZ Sty \T? Cionih Stranaka P° pravi,u sastav, j ena «I znanstvenika і intelekDa !* je I ,° f ranti -i a za us W e Sno vođenje poll tike, koja se sastoji od tmskih, ali I visoko kreativnih poslova - Politika zahteva talenat, obrazovanje mn4 U o “ OΠ№ komunikativnost > «setiaj za pravi trenutak, odlučnost і j„S

Ideju і naslov ovog dlanka na neki nadin posudujem od medicinskog sociologa Eiiota Freidsona. U svojoj knjizi {Profession of Medicine (Medicinska profesija) on analizira nešto što naziva "klinidka svijest" ili klinidki mentalitet". Pokušava zapravo odgovoriti na retoridko pitanje: da li se "pogled na svijet", tj. vrijednosti sustav і nadin razmiSljanja і pona&mja, lijednika praktidara-klinidara razlikuje od "pogleda na svijet" znanstvenika? Na tragu iste ideje krede se і knjiga Czelsawa Milosza Zarobljeni urn, pri demu on pokuSava objasniti "... kako radi misao dovjeka (intelektualca) u narodnim demokraeijama": u politidkim režimima u kojima je svaka misao pod prismotrom і sumnjom - politidkom, polieijskom, ideološkom і dr. Slidna je svrha і ovog dlanka; njime pokušavam odgovoriti na retoridko pitanje: u demu se sastoji razlika izmedu "pogleda na svijet" poiitidara і znanstvenika? Još konkretnije, da li svaki znanstvenik može ili mora biti dobar politidar? PoSto nije svejedno o kakvom je poiitidaru rijed - da li o onom koji djeluje u autoritarnom, jednopartijskom і monistidkom "okruženju", ili onom koji radi u uvjetima politidke konkureneije і demokratske kontrole njegova posla - poneSto du kazati і o toj razlici. Vratimo se zadas na podetak, na Freidsonovu teorijsku analizu "klinidke svijesti". Sažimajudi njegovu raspravu na konadne zakijudke, dolazimo do slijededeg; Lijednik praktidar-klinidar na svoj posao pa і na svijet oko sebe gleda drukdije negoli teoretidar ili istraživad. Рпю: cilj lijednikova rada nije znanje, već akeija. On ne teži otkrivanju novib znanstvenih spoznaja, metoda, teorija і teorijskih hipoteza, veđ rješavanju vrlo konkretnih životnih problema vlastitih pacijenata. A svako rjeSenje zdravstvenih problema traži akeiju: donošenje odluke o đijagnozi і lijedenju (hirurškoj interveneiji, upotrebi Ijekova і si.). Dnigo: pošto lijednik mora donositi odluke і djelovati dak і onda kad osobno (ili medicina) ne raspolaže s dovoljno informaeija і znanja, on mora vjerovati u ono što čini. Mora vjerovati da njegova akeija koristi (ili barem ne šteti) paeijentu. Treće: tokom vremena lijednikpraktidar postaje kruti pragmaticar, koji sve manje vjeruje "knjiškom znanju" і teoriji, a sve više neposrednom, vlastitom klinidkom iskustvu. Freidson svoju analizu "klinidke svijesti" zakljuduje slijededim rijedima: "U svojoj predanosti akeiji, svojoj vjeri, svom pragmatizmu, svom subjektivizmu і naglašavanju neodređenosti (posljedica akeije - lijedenja), lijednik praktidar je potpuno razlidit od znanstvenika. Onaj pojedinac diji rad zahtjeva rješavanje konkretnih problema (sludajeva) naprosto ne može imati isti okvir svijesti kao udenjak ili znanstvenik: on ne može suspendirati akeiju u nedostatku nepobitnog dokaza. Ili sumnjati u sebe, svoje iskustvo, svoj rad і njegove rezultate. Pošto se bavi pojedinadnim siudajevima, on se ne može oslanjati samo na zakone yjerojatnosti ili na opde koncepte і nadela. Mora se osloniti na vlastiti razum. Po prirodi svog posla, klinidar preuzima na sebe odgovomost za svaku konkretnu akeiju і pošto to dini, on se mora pouzdati u svoje konkretno klinidko iskustvo." Sve ono što vrijedi za "klinidku svijest" і lijednike, vrijedi, gotovo bez ostatka, і za "politidku svijest" і politidare. Dakako, uz pretpostavku da je rijed o profesionalnoj politici koja je podložna javnoj kontroli і kritici. Tè dinjenice svijestan je і sam Freidson te povladi izravne paralele između poslova poiitidara, menadžera і lijednika.

Njihov posao, kaže Freidson, uključuje odgovornost і rizik (ulozi se donekle razlikuju, ali su uvijek veliki: novae kod poduzetnika, ugled kod političara život і zdravlje paeijenta, te ugledi status kod liječnika) te se među takvim profesijama vremenom rađa osjećaj "paranoidne superiornosti" u odnosu na Ijude koji su daleko °d stvarnosti, tj., "kabinetske intelektualce", "knjiSke moljce" ili "laboratorijske štakore", tj. "čiste" і "nezavisne" znanstvenike. Sve u svemu, političar і "politička svijest" sasvim se razlikuju od znanstvenika і "znanstvene svîjesti". Uspjeh u znanstvenom ili bilo kojem intelektualnom poslu пе predstavlja stoga nikakvu garanciju za uspješno obavljanje državnih, upravnih i/iii političkih poslova. Posebno ne u uvjetima suvremene, visoko profesionalizirane і specijalizirane politike. là je konstatacija vrlo važna za našu današnju situaciju, pošto su stranački pravci і vođstva opozicionih stranaka (u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj і drugdje) u pravilu sastavljeni od znanstvenika і intelektualaca. U klasičnoj boljševičkoj "političkoj" praksi, koja je svedena na stalnu "analizu naše idejne fronte", tj. zdravorazumsko naklapanje "naših drugova” o revoluciji, klasnoj borbi, opredelenjima, neprijateljima і sličnim stvarima, čak і neuspješan і loš intelektualac mogao je biti odličan "političar". U novim uyjetima, kada se politika seli iz foruma і sa zatvorenih sjednica u najširu javnost - među Ijude, u medije, među domaćice, radnike, seljake і sl. - takav "političar" više ne igra. Potrebni su Ijuđi s "političkom sviješću", sposobni і motivirani za javne poslove najrazličitijih vrsta. Od poslova konceptualizacije і profiliranja stranačke politike, preko poslova "prodaje" politike u predizbomim kampanjama, do poslova "izvedbe", tj. rad au đržavnoj upravi і stranačkoj birokraciji. Suvremeni politički poslovi sastoje se, dakako, od sasvim rutinskih, ali і visoko kreativnih poslova. Stvaralaštvo u politici 1 državnom upravljanju slično je drugim oblicima stvaralaštva. Ono od pojedinca zahtjeva talenat, obrazovanje, dobru memoriju, komunikativnost, osjećaj za timing (za pravi trenutak), odlučnost і sl. Svi poslovi ne traže sve te sposobnosti і zato je važna podjela і dobra organizacija stranačkog rada. U procesu modernizadje naše političke [culture і prakse najveći će, vjerojatno, problem

biti promjena stava o smislu і vrijednosti - vremena. Kao što u poduzemištvu ili menadžmentu vrijeme doista \Tijedi koliko і novae, u politici je vrijeme - politika. Tu činjenicu teško će sbvatiti "naši drugovi" navikli na kongresne і plenumske sjedničke rituale kojima se nikad ne zna ni smisao ni kraj. O važnosti vremena і osijećaja za vrijeme u suvremenoj politici, navodim đva stava; Arthur M. Schlesinger Jr. "Između stvaralačkog procesa u znanosti і umjetnosti і stvaralačkog procesa u državništvu postoje još neke razlike. Jedna od njih je pravodobnost. Znanost і umjetnost se ne mogu požurivati. Državništvo je uvijek vezano za vrijeme. Državnik je žrtva hitnosti, rob krize, pa čak і u mimim vremenima, sluga rokova. Često je prisiljen da prihvati određene ideje prije nego za njih kucne čas і da ih primjenjuje ne znajući kakve će biti posljedice. Što je još gore, državnik je često suočen sa situacijama u kojima, ako suviše dugo čeka da bi bio apsolutno siguran u činjenice, može mu pobjeä prilika da kontrolira razvoj stvari." Henry Kissinger: "Kad su mogućnosti za neku akciju najveće, znanje na kojem se ta akcija zasniva je ograničeno ili dvojbeno. Kad to znanje postane dostupno, mogućnost da se utječe na događaje je obično vrlo mala. Godine 1936. nitko nije mogao znati da je Hitler neshvaćeni nacionalist Ш manijak. Kad je to postale jasno, to se saznanje moralo platiti milijunima ljudskih života." Sve u svemu, "politička svijest-duh" u tolikoj se mjeri razlikuje od "znanstvene svijesti-duha" da dobri rezultati u jednom području ne moraju biti nikakva garaneija za osrednje ili dobre rezultate u drugom. I obrnuto. Slučaj Stipe Šuvara paradigmatičan je argument u prilog te tvrdnje. Jedan od najkreativnijih sociologa šezdesetih, postao je već sredinom sedamdesetih jedan od najvećih političkih štetočina - provoded reformu školstva, "piSuâ" Bijelu knjigu, sprečavajuâ svaku kritku titoizma і kardeljizma itd. Relativizirajući "preporuku" znanstvenika da se uspješno bave profesionalnom politikom, ja nipošto ne želim umanjiti njihove izborne šanse na slijededm izborima - tamo gdje izbori budu imali karakter biranja, a ne glasanja. Uza sve iznesene rezerve, oni u politici, u cjelini promatrano, Ірак nisu tako velike štetočine kao Ijudi koji su sferu naše politike podigli na razinu "revolucije" і "revolucionarne djelatnosti".

Slaven Letica

Zdravorazumsko naklapanje o svemu і svačemu je proslost - polrebni su specfjalizovanJ і visoko profesioDalizovani politicari

DEMOKRATUA DANAS

POLITIKA

7