Архив УНС — Листови странака

RADNICI PUTUJU U RAJ

Sindlkafna scena

Istjeoanjem zadnjeg desetljeća ovog po mnogo čemu nemirnog stoljeća možda će radnička kiasa konačno stići u raj. Ovaj zapis valja tačno ovako započeti, pomalo rokerski reklo bi se, a znano je kako ista klasa baš ne ijubi „muzičare koji piju”. No, sjećanje na pjesmu grupe HAUSTOR imenom „Radnička klasa odlazi u raj” doiazimo tek do pitanja kome su radnici danas ucpće potrebni. Odmah s početka upoznajmo se s jednim znakovitim detaljem. Naime, u đva je Ijetna mjeseca polovica od ukupno 37 hiljada radnika ZP INA bila па godišnjem odmoru. Među'Jm, to ostale nije nimalo zasmetaio, pa su postavili rekord u preradi nafte, Znači li to da ovaj hrvatski gigant, ogromno poduzeće, koje se diči pravom prvenstva u uvodjenju svih tržišnih novotarija zapadnog svijeta, zapravo može dobro raditi i s polovicom zaposienih? Što li se onda zbiva s onima manje uspješnima? lako baš u slučaju INE valja zabilježiti nemale potrese koje je ona doživljavala prifikom tzv. transformacije. Tada je recimo, poduzeće INA-PROJEKT „transformirano” na taj način da je stvaranjem novog INA INŽENJERINGA u njega preneseno oko 800 radnika, a u sada odumirućem INA-PROJEKTU ostaje njij 350. Preostali se radnici, u očekivanju plaće, a to traje od travnja mjeseca ove godine, konačno sindikalno samoosvještavaju, pa organiziraju štrajk. Tek se onda pronalaze plaće, i to za četiri posijendnja mjeseca? Aproa progovori kao što to obično biva, započinju na sam dan štrajka iako je isti najavljen pristojnih mjesec dana ranije. Međutim, nije to jedini problem kojeg s jeseni očekuje radnike u Hrvatskoj. Povremeno se sa raznih stfana čuju procjene o tzv. tehnološkom višku, pa se taj kreće od 20 pa do 40 posto svih zaposlenih u ovoj repubfid. Ugovori vraćaju članstvo Nitko zapravo ne zna koji bi to mogao biti tačan broj, a tek kada se „u igru” uvede i kategorija ekonomskog viška - zbrka postaje potpuna. Znakovi jesenskih štrajkačkih potresa započinju naravno s najsiromašnijim - tekstiinom industrijom. Nedavno su tako štrajkali zaposleni u krapinskom „Кгаteksu’. Pravo је čudo da zapravo još mogu raditi za dnevnu nadnicu koja iznosi niti dva dolara. Uostalom kako tekstilcima ne bi konačno pukao fiim kada je privreda u Hrvatskoj na ukupno 268,3 milijarđe dinara ukupnog prihoda, imala 262,7 miiijardi ukupnih rashođa dakle, gotovo jednako prihodima Na to je došao Ijetni skok plaća, pa su tako опе u srpnju bile preko 27 posto veće negoli u Itpnju. Tako,

iako je prosječna plaća u Hrvatskoj za prvih šest mjeseci bila oko 3,5 hiljada dinara, taj je prosjek u srpnju već bio preko pet hiljada dinara. Jasno takve plaće nisu baš najbolje pokrivene produktvnošću niti proizvodnjom, ali što je tu je. Na djelu se iskazala naša poznata boljka da se u poiitičkim gužvama poduzeća svakojako slanalze. U takvim okolnostima postojeći Savez samostalnih sindikata potpisuje s Privrednom komorom Hrvatske - opći kolektivni ugovor. Takav je ugovor kojim se naime „garantira” najmanja plaća u iznosu od 400 DEM, to jest 2800 „precijenjenih” dinara - potreban objema stranama Sindikatu - stoga što pomoću ovog potpisa stavljenog na papir krajem kolovoza pokušava vratiti izgubljeni legitimitet i povjerenje vlastitoga članstva. Privrednoj je komori taj potpis bio potreban ne bi li se konačno nešto učinilo na ustanovijenju ove institucije kao organizacije poslodavaca No, tu ostaje i dalje neriješeno pit-

anje pravog vlasnika đruštvene svojine, pa tako odredbe općeg kolektivnog ugovora ne mogu vrijediti za društvena i javna poduzeća S druge je strane od još jeđne organizacije sindikata pravo na to potpisivanje, odnosno pregovaranje u ime radnika osporeno upravo to Savezu samosltanih sindikata S početka ove godine osnovana i registrirana Konfederacija nezavisnih sindikata kaže da rečeni SAVEZ može ostati samostafan, a da takav i jeste jer je sam bez čtanstva Tako onda ne bi mogao u ime rađnika pregovarati, niti sklapati bilo kakve koiektivne ugovore. Konfederacija nezavisnih sindikata također poput saveza samostalnih, koji je donedavno bio jedini na sindikalnoj sceni, übr-

zano prikuplja čfanstvo. Lepezu sindikalnih organizacija dopunjava i vinkovački NEZAVISNI SINDIKAT; Demokratska zaštitna zajednica posloprimaca - baš tako se naziva, te inicijativa za stvaranje jednonacionalnih sindikata u Kninu. No, ovaj prvi je sindikatzanimljiv jer okuplja članove i iz drugih mjesta, pa su mu tako pristupili zaposleni u luci „Drleče”, „Hoče” čime on uistinu postaje treća republička sindikalna centrala. U tome kompletu jedino što preostaje radnicima jeste da zamole brojne dušebrižnike da ih malo puste na miru. Možda će tako prepoznati i pravu vrijednost kolektivnih i drugih ugovora koje im nude. A u međuvremenu donose se sve oštriji i oštriji propisi kojima se samo povećava broj mogućnosti za letenje na ulicu. Osim onih već spomenutih procjena tehnološkog i ekonomskog viška radnika Poslovodni višak Usamljeni radni, a doći će i takvo vrijeme, konačno će se po-

četi pitati zbog čega nikađa POSLOVODSTVA nisu takav višak. O tome drugom prilikom. ipak, spomenuta usamljenost radnika u moru organizacija koje bi o njima brinuie i nije tako loša Njima se upravo zbog potrebe polaganja .prava na članstvo” sindikati pomalo i udvaraju. Šalju im u poduzeća šarene prospekte, pozivaju na pojedinačno učanjivanje u neke sasvim nove sindikate. Dosada jedina sindikalna centrala Savez samostalnih sindikata tako je radnicima za njihov 1, maj uputila rečeni prospekt naslovljen „mi smo novi sindikat”. Ovo istovremeno nije spriječilo taj novi sindikat da i dalje ostane na sasvim tradicionalnom modelu prikuplјалја članarine administrativnim

putem. Možda se ipak, kako najavljuju dogodi hrbrost prelaska na drugačije načine prikupljanja sindikalne članarine, ali pitanje je može li taj sindikat nešto učiniti s tako malim prilivom novca Uostalom, novca je sve manje, јег mnoga se poduzeća okreću sama sebi i proglašavaju nezavisnost svojih sindikalnih organizacija. Ifi ih pak, odlukama sindikata, kao što se dogodilo u domu zdravfja na Velom Lošinju - potpuno ukidaju. Sada i „Radnička banka”! A radnicima će, sasvim je izvjesno, sindikat doista biti potrerban, prvi put u životu. No, za sada, a već smo u vrućoj štrajkačkoj jeseni, sindikat kakav su radnici do sada poznavali, utočište političara općeg tipa, nudi obečanja Nije riječ o tome jesu li ili nisu ta obećanja realna, reklo bi se da i tradicionalni sindikat traga za svojom zaštitnom ulogom. Problem je u tome što radnici teško prihvaćaju nova, đok još pamte kako su stara obećanja ispunjavana. Međutim, vrijeme je da konačno učlanjivanjem u sindikat taj radnik nešto i dobije. Samostalni sindikati kažu kako će članska iskaznica istovremeno biti i neka vrsta kreditne kartice, te će njezin viasnik imati popuste u određenim prodavaonicama AJi dok su to i dalje tek lijepi ptanovi trgovine i u najmanjem selu već uveliko „učlanjuju” potrošače preko svojih trgovačkih kartica Ipak, u sindikalnoj ponudi, Saveza samostalnih sindikata ima i natruha pravoga biznisa Uveliko su odmakle pripreme za osnivanje .Radničke banke” koja bi poslovala u sklopu „Croatia banke’, banke mare privrede. Ova bi banka bila mjestom raspoiaganja sindikalnom imovinom (koja nije mala, barem u nekretninama) i članarinom, te bi obavljala sve bankarske poslove tim novcem. Mnoge su sindikalne organizacije donijele odluke o pristupanju ovoj banci. Uvjetno rečeno, protivnička strana, Konfederacija nezavisnih sindikata, isto ne miruju. Osnivanju poduzeće za konzalting, trgovinu i turizam „GAUDEMUS”. Tako će procvjetati sindikalni biznis, što jeste odlično, ali ostaje niz dilema. Primjerice, ona o tome kako će se dosada stsčenom sindikalnom imovinom raspolagati u ime svih radnika koji su je svojim dinarom stvorili i da !i će oni od toga imati koristi. Po svemu sudeći konačni krah društvenog vlasništva označiti će možda neke nove početke. U kojem smjeru će u kratkom vremenu umnožene sindikalne centrale krenuti ovisi ponajprije o onima koji su još uvijek neođlučni.

Telegram RUDARIMA I UPRAVI RUDNIKA UGUA - TUZLA „Užasnuti vešću o teškoj nesreći koja je zadesila vaše i naše rudnike, kao i sve rudare i njihove рогоdice, i saučestvujući u bolu i strahu da se neće dogoditi ono najgore, izražavamo nadu da će životi ostalih ruđara biti spašeni. Zavetujemo se svim stradalim, ali i živim rudarima da ćemo njihov život, kao i život njihovih porodica učinrti dostojnim čoveka. To ste vi svojim radom zaslužili, to vam ovo društvo đuguje ” Beograd, 26.8.1990. FORUM RADNIČKE PARTIJE JUGOSLAVUE

Stjepan Komarac iz Zagreba па Osnivačkoj Skupštini RPJ održanoj 1. maja 1990: „Došao sam u irne onih koji u Hrvatskoj nisu imali za koga glasati!”

Piše Bosiljko Domazet

РИШ