Београдске новине

Strana 2.

Beograđ, neđjelja

Beogradske Novine

13. februara 1916

Broj 19.

bi se opet povratio k sregjenom životu. Ovoj svrsi megju mnogobrojnim mjerama siuži kao jedna od najvažnijih moje staranje za uzgoj školske omladine. Tim sam više sretan, što ini je vrhovni vojni zapovjednik Njegova carsko i kraljevska Visost maršal nadvojvoda Fridrik kao prestavnik Njcgovog Vcličanstva nrjmilostivijeg cara i Apoštolskog kralja F r anje Josipa Prvog blagoizvolio ovlastiti, da Vašem narodu ovu ponovnu milost podarim. Uz iskrenu blagodarnost za pozdravne riječi gospodina Popovića pozdravljam nadalje roditelje, koji povjeriše svoju djecu našem staranju. Uvjeren sam, da će poštovane učiteljice i učilelji uložiti sve svoje sile, da povjerenoj im mladeži ne samo razbistre razum, nego ih — i to u prvom redu — uzgoje u Ijubavi preina Bogu, rođiteljima i starješinama, u štovanju spram svakoga, koji vrši vjerno svoje dužnosti, te u iskrenom megjusobnom prijateljstvu, tako da s vremenom učenice i gjaci postanu čestiti članovi Ijudskoga društva. Da se ovo može postići treba, da se i vi djeco povjerite ptirlom odanosti upravi vaših učiteijica i učitelja, pa da jedan bude u pomoć drugom kao dobar drug. Nastojte, da vant je savjest uvijck čista, pa se radujte vašem mladom životu. Radostjeu srcu suncc, a bez sunca ne može nijedan plod da sazrije." Pošto su Preuzvišenom gospodinu generalnom gotiverneuru predstavljene učiteljice i učitelji, preglcdao je on školsku zgradu i odjel, gdje je bio spremljen ručak za 800 siromašne djece, koliko će se spremati svakog dana. Ratna zamorenost taSsjajiskih trupa. Gubitak 600.000 vojnika. Koiera i srdobolja traže velike žrtve. — cežnja za mirom. ,,Nervozna“ vojska. I same talijanske ocjene priznaju, da broj mrtvih, ranjenih i oboljelih iznosi 600.000 Ijudi. Na Irontu Sočc bile su se ćetiri velike bitke, u Tirolu je dva puta pokušavana ofenziva, pa ipak do sad nije učinjen ni jedan korak napred. U nedjelju mogao sam da posjetim naše položaje na lijevom krilu, koji sti oni isti, kao što bjehu i u mjesecu septembru prošle godine. Liniju grebena Monte dei Sei Bussi, oko koje se najžešća borba vodila, strmeni okomak kod Selca, goli vrh kamenih majdana, pošumljeni brežuljak Larocca, - sve se to nalazi čvrs t o u n a š i m r u k a m a. Pa i tarno, gdje zemijišne prilike ne pritiču našim četama u pomoć, kao u prostoru Monfalcone i Dujno, gdje nemn ni visova, ni brežuljaka, talijanski položaji ostali sti još uvijek

na slici, i jedna starica poljubila je sliku sa suznim očima. I danas se na toj slici vidi mrlja, ali to ništa ne mari. Uvečet sant sjedio kod nekog ruskog sitničara, i napisao sam mu adresu za njegovog zarobljenog brata Pančihina, koji se nalazio u ropstvu negdje u Hannoveru. Ovaj je čovjek trgovao sa odijelom, košuljanta i suknom. On mi je za nagradu ponudio pola rublje, ali ja sain radije od njega izmolio jedne stare hlače i košulje, a moje vojničke hlače ostavio sam mu u zamjenu. Megjutim se smrklo, i straža je samo s vremena na vrijeme pogledala kroz prozor. Pazar je bio utvrgjen, i ja sam odmah obukao civilne hlače i crvenu košulju preko njih; crvenu kao krv, kao što je Rusi rado nose, i još sam imao i pojas, kao pravi Rus. Preko košulje navukao sam svoj vojnički kaput i zakopčao ga sasvim. Provukao sam : se u baraku, u kojoj smo morali prenoćiti. Cijelu sam noć bio na oprezi pored jednih vrata. Straža nije spavala i još dva stara stražara pravili su joj društvo. A kako je to biia dugačka noć. I nikako da svane. Slaba žuta svjetlost na nebu nije se gubila. I^ajzad, pred zoru, naša straža je zaspala, a ona dva stara stražara pila su čaj, sjedeći pored neke vatre. Napolje,... napred, vrata zaškrinuše,... srce je udaralo, da mi iskoči,... zar baš da mi se neda ? Izišao sam, provukao sam se pored pet vojnika, koji su spavali, nisam ih ni pogledao. I moram napred, pored njih, strahujući da ih i mojim pogleđom

isti. Te su položaje oni zauzimali još prije osam mjeseci. Tako su na. pr. kod visova kamenih majdana naši položaji od neprijateljskih udaljeni samo 30 k ora čaj i. Ovdje na lijevom krilu hoće Talijani metodičkim radom, da postignu ono, što očajnim napadima nisu nigdje mogli postiči. Noću podižu oni grudobrane od šančeva, sanduka i vreća napunjenim pijeskom i kopaju rovove za približavanje, što sve naša artilerija stalno ruši i uništava. Naročito kod Larocca i Selca. Talijani su te pokušaje približavanja pokrijepili kompliciranom mrežom žica i stienovitim rovovima, ali je taj posao ostao bez uspjeha, jer ono, što naša artiIerija nije porušila, napadnuto je od naše pješadije i uništeno. Pune dvije nedjelje bila je na tom frontu gusta magla, što je, razumije se, otežalo rad artilerije. Od 28. januara vrijeme je povoljno. Nastupilo je prvo proljcće i artilerija počinje ponovo silno, da djeluje. Paljba je upravljena poglavito protivu spajajućih puteva mnimih artilerijskih položaja, ali Talijani gagjaju vrlo Često i sela, koja su daleko iza fronta. Municije imaju Talijani dovoljno. Za vrMeme borbenih dana njihova ubrzana paljba ne izostap iza one u prvim bitkama. Stanje u talijanskoj vojsci izgleda, da nije ni malo idealno. Kolerai srđobolja traže velike žrtve. Sanitetska služba ide dosta dobro, aii svakim danom, prema iskazu zarobijenika, uzima ratna zamorenostsve već e g m a h a. Cežnja za mirom zahvaća sve veće dijelove vojske. 1 porcd najstrožijih mjera disciplina ne jača i dnevno se dogagja, da vojnici pri jurišima ne od a z i v a j u s e p o z i v u s v o j i h č a s n i k a. Oni su podigli kasarne na frontu, i njihova skloništa izglcda, da su dobro utvrgjena. Mnoge su čete mogle utvrditi, da su Talijani u posljednje vrijeme i sa zimnim potrebama prilično snabdjeveni. Sad, poslijc devet mjeseci taiijanski se vojnici prvi put puštaju djelimično na odsustvo. Na nckim mjestima fronta oni utvrgjuju svoje položaje i podižu čitave brane od žicom isprepletenih plotova. Svc ovo dajc utisak, kao da se oni hoće na izvjesnim tačkama fronta Soče J<t da stave u položaj odbrane. Stalna je pojava na frontu Soče živahan avi- * jatičarski rad. Talijani imaju vrlo smjele avijatičare i odlične borbene avijatičarske sprave, pa kad je vrijeme povoljno, oni jatomice kruže nad našim položajima. Njihove su Caproni-Farman sprave odlične. i Od kako je podčinjena Srbija i savladana Crna Gora talijanska je vojska postala vrlo ner-i vozna. Ona očekuje napad, od koga svi Talijani strepe. Dešava se, da veliki rojevi noću plotunom pucaju. Zaplašeni Talijani prezaju i od najmanje patrole,

ne probudim. Tamo na kraju sir ona dva noćna stražara, moram proći i pored njih i dovući se do šume, šume, koja nije daleko. I već sam se provukao, i eto me u šumi. Skinuo sam vojnički kaput, odbacio ga daleko, zajedno sa vojničkom kapom,... i kroz šumu sigurno korača čovjek sa bradom, sa nešto kratkim hlačama, crvenom košuljom i džakom na legjima. Mora biti, da je ovdje kod kuće, nigdje se ne osvrće, ide napred sigurnim korakom. Prelazi preko druma, ; i sa „zdorovi!" blagodari on na pozdrav mladom spahiji, koji na kolima izlazi iz sela, koje još spava. Malo je trebalo, pa i sam da povjerujem, da sam Rus. Samo ove vojničke čizme,... kako je samo onaj spahija na njih upro svoj pogled. Rusi nose sasma drukčije cipele. Ali sa 40 kopjeka gotovine, ne mogu se kupiti ruske cipele, koje danas i u Rusiji koštaju dvojinom više nego u mirno doba, 20 rubalja. I tako, pun briga, išao sam napred, budno tražeći put, kojim nitko ne ide. Druinom ne smijem ići. Tuda često prolaze žandarmi i pješice i na konju. Kompas mi je sunce. Sve u pravcu na jug, tamo moram doći do željezničke pruge, a njom ću već lahko dalje. I tako sam išao cijelo prije podne: livade, polja, dok najzad ne dogjoh do baruštine. Moram, da je obigjem. Ali tamo rade ljuđi i žene. ; I kao kroz kakvo more, moram da se provlačim kroz šuinu. I tu tek, gdje ne moram kao kakav j detektiv da gledam za svim što je sumnjivo, lu | sani tek mogao slobodno da dišem. Zagrlio sam

misleći, da će ona izvršiti kakav veliki napad. Ta nervoznost najjasnije se pokazala onda kad su naše čete osvojile jedan dio talijanskih položaja kod O s I av i j e. Napad je izvršen noću pod zaštitoni magle, i 15 časaka poslije prvih metaka napadača talijanskaje artilerija na cijelom frontu otvorila ludu ubrzanu paljbu i velike prostore obasula vatrom, koja ima za zadaću sprečavala nastupanje pričuva. I pješadija je bila uzbunjena, pa je odmah hitno zauzela svoje položaje, mašinske su puške groktale, grmila je pješadijska plo- . tunska paljba. Talijani su mislili, da je juriš na Oslaviju početak opšteg napada, pa su bili spremili sve, da ga odbiju. Naši su se začuđili, ali kad se situacija objasnila, svi su se smijali. Lovćen. Izvještaj Vasilija Nemirovića-Đančenka, u „Ruskom Slovu“. Da mi je netko prije tri godine, kada sam sa Cetinja išao na Lovćen, rekao, da će Austrijanci jednoga dana osvojiti Lovćen pljunuo bih mti u lice. Lovćen, tu kapiju Crne Gore ! izgledalo mi je nemoguće, da bi ovu strmu planinu u nekoj borbi mogla da osvoji Ijudska ruka. Kada sam se iz suncem ogrijanog Kotora popeo ovamo gore, izgledao sam sam sebi kao ptica. Zanosila me je visina, na putu sa koga je svakog časa izgledalo, da se čovjek može strmoglaviti u bezdan. Svakome ratniku, ako ima punu pušku, nije potrebno, da bude naročito Špartanac, bilo bi moguće, da sam sprječava napredovanje čitave četc vojnika. Osim toga su braniocu svuda stajala na raspoloženju mnogobrojna prirodna skloništa, i nije bilo potrebno, da ih netko naročito gradi.tNisu se bez razloga Crnogorci uvijek hvalili, đa je „Sam Gospod Bog, taj najbolji inžinjer sviju vremena, pođigao za njih ovti neosvojivu tvrgjavu". . Putevi su tako uski, da onima, koji se penju ođozdo : nije nikako drukčije mogućno popeti se, nego da idu jedan za drugim; a Crnogorac koji brani prelaz, spokojno se može skloniti iza stijene, i zaklonjen, obezbijegjen šalje nevigjen smrt u neprijateljske redove. Onaj pak, koji bi u prkos svega toga ipak pokušao, da se penje, srušio bi se u bezdan, da se nikad više i ne podigne... Lovćen je gospodario nad svom okolinom. Kao kakav orao stijena vrebao je on svoje žrtve, i nikakav plijen ne bi mogao umaći njegovom oku . . . Da se osvoji Lovćen sa suva, bilo je nemoguće. Zato su Austrijanci i napali Lovćen sa mora. Ali ovdje treba nešto primijetiti: od Bara do Rijeke ima izvrsnili ; vcza, na suvu i na vodi. U ovome dijelu Jadrana je talijanska flota i jača od austro-ugarske. Kako se dakle '

drvo. Njemu bar mogu povjeriti svoju tajnu. Htio , bih na glas da vičem, oduševljen zlatnom slobodom. Zapamtio sam pravac, taino gdje se onaj dim diže pravo u nebesa, tamo mora da je ko- | lodvor. Odakle bi se inače ovdje podizao toliki | dim? Vidi se ovdje dim, samo dim, kao što se j to vidi i na moru od brodova, ne videći ništa više osim dima. Tako je velika ruska ravnica, da 1 se na njoj često može viditi okruglina zemlje. I Umirio sam se malo. Ali ipak sarn još J uvijek i umoran i gladan. Velike sočne jagode, jedva su mogle da utole žegj. Tako je lijep i , prijatan povjetarac u šumi. Sjeo sam na jednoj I maloj zaravni. Toplo sunce može malo da me zagrije. Legao sam na legja i čitao sam malu j knjižicu, koju sam uspio spasti. Čitao sam tako dok ne zaspah. Šuštanje lišća uljuljkalo me je u san. Kod kuće sam ... Ćuteći stojim na vratima. Bože! Moj mali se igra i viče: „Hoto! Hi!“ I Moja žena se smije, još sad čujern, njen glas mi zvoni kao zvona; hoću da otvorim ... ali, gle.. - I vrata mi padoše na glavu „Sukin sin!“, razdra se na mene jedan kozak, j koji me je uđarcem noge probudio. Šta je to? I Svtirt unaokolo oko mene seljaci sa batinama, jedan je držao grabljaču, a drugi opet srp u ruci. Skočih. Dvanaest grubih ruku uhvatiše me. Svud unaokolo oko inene glasno uzvikuju. Gdje sam ja? Opet uhvaćen. Srce mi je teško kao kakav vodenički kamen. (Nasfaviti ćc sc).