Београдске новине

Broj 8.

10. januara 1916.

Beogradske Novlne

Srljeđa

Strana 3.

Grod I okollco. Božićnja »roslava u Kragujevcu. U snbotu, 6. t. nij. (srpski badnjak), održana je u skloništu za diecu i siro■čad božićnja proslava. U svečano ukrašcuoj dvoranl, kod divno ukrašenog božićnjeg drveta (jclke), u prisustvu tnnogih gostiju, mališani su otpjevali nckoliko pjcsama i deklaniovali, a zaitini su podijeUenJ bogati pokloni svoj djeci i osoblju. Oradonačelnik Kraguievca se koristio ovom prilikom, da izjavi svoju topiu blagodarnost osnivačima ovc humanitarne ustanove i ujpravnid iste gospodji Jeleui P i 1 n y na njenoni požrtvovanom radu i priredji(vanju ove lUepe svećanosti. Božićna proslava ratnlh zarcbljcnika pravostavne vjere. Po treći put je u svjetskom ratu ,proslavljen pravoslavni božićnji praznik 6. t. mj. u garnizonoj bolnici br. 16, u kome se liječe ruski i srpski zarobljeni ranjeni vojnici. U vclikoj bolesničkoj .dvorani na antgom spratu sakupili su 4>‘e ruski Časnici i vojnici. Oči svili prisutnih bijahu upravljene na božićnje drvo, kojc se nalazilo u srcdini dvoraiie, a koje je bogato ukrašeno dopiralo skoro do tavanice. Na stolu oko njega inalazili su se pokloni, kao džepne marame, artije za pisma, pera, olovke, cigaa-e, cigarete, duhanske kutije i razni islatkiši. Pravoslavni sveštenik oivorio ije svečanost molitvom na malom olla(rtt. Poslije toga je kapelnik Oeliert izivodio nekoliko pjesama na violini, što jje izazvalo opšte dopadauie. Nadporučaiik Natly držao je zarobljenicima goivor pun poleta, koji je završio željoin, 5da ruski i srpski zarobljenici idući botžićnji praznik proslave na svome doinu u krugu svojih dragili i milih. Goivor je pozdravljen oduševljenim usklifcima. Poslije ovoga je slijedovalo razidavanje poklona, a zatim su nadporučaiik pl. Natly i ostali ućasnici svečanosIti, medju kojima je biio ljekara i časnij ka bolnice, olišli u barake onih zarobljeiuika, kojima bolnička njega nije više jpotrebna. Tu je održaua slična sveča*iost, C. i k. dobrotvorni bazar. Biagodarećl revnosnom učešću dolirovoijnih sestara c. i k. rezervnih bolaiica ,,Brčko“ 1 ,,Brfinn“ oko prodaje (spomen-vrpca, imalo je i posljedno pri^edjeno veče c. I k. dobrotvornog baizara potpun uspjeh. Naročito valja napomenuti lično zauzimanje sestara: Hil<le Lochbfliler, Berte Hain, Miie Sperat, Mici Jellinek, Atie Engliscli, Else Rolircr, Marlce Daljer, Marije Sclion^viesner i gospodjc Sirnon, i zauzimanje Kospodje potpukovnika Feyla i njezine kćcrke gospodjice Lilly Feyl. Prilog. Vojna je klanica u Bcogradu prilopiila preko našeg uredništva 20 krnna jza Crvenl Krst. Krefauje stauovulštva. Kod prljavnog ureda prljavljeno je fe3, odjavljeno 19. seoba 29; u hotelima [prijavljeno 60, odjavljeno 66, ostaju 149 iu hotelima prijavljenih.

Mna privreda. sadite suviše gusto voćke u voćujacima. r __ Odstojanje na kotne se sade voćke jedna od druge utiče ne samo na dužinu jvijeka zasadjenih drveta, nego i na priaios voćaka. Otuda, kad se zasuiva je|dau voćnjak od budi koje voćke, treba isvagda znati na kom će se odstojanju jdrvo od drveta posaditi. Voćkama je kao i drugiin biljkaana za porast i donošenje roda potrebno aie samo dovoljno lirane nego još i vazjduha i svjetlosti. Kad su voćke suviše gusto posaliljene, onda na svako drvo ostaje rela)tivno mala zaprcmina zemlje, jer je i itiiala površina zemlje oko svakog dr^eta. Mala zapremina kažemo, jer žile jsvake voćke mogu ići samo do izvesne (dubine, pošto je i njima kao i nadzemb lotn dijelu voćke vazduh potreban za fdisanje. Kad se oni sastojci koje ta oa(redjena zapremina zemlje u sebi sadrži tv'ećim dijelom iscrpe a iscrpiće se po’slije izvjesnog broja godina. onda će plodnost drveta početi da opada, pa će se i samo drvo klonuti padu. Voćke neimati mogućnosti da širenjem žila ju širini potraže izvan odredjene im zat)remine zcmlje noye sastojke, novu ihranu, jer će naići na žile susjednih drveta. Ako su pak voćke zasadjene na /dovoljnoin odstajanju jedno od druge, •imaće na raspoloženju i veću površlnu. pdnosno zapremlnu zemlje, pa će razutne se i duže vremena donositi roda 1 duže vremena trajali. Istina je, da se ona potrebna hrana koju biljke izvlače iz zemlje može vraćati zemlji putem djubrenja; ali se gus-

lo posadjetiim voćkama ne može dati u dovoljnoj rajeri vazduha i svjetlosti, koji utiču na rodnost jodnog drveta. Kad su voćke gusto posadjene, one neće imati dovoljno prostora da razviju svoju krunu; čiji je oblik svojstven svakoj vrsti, odnosno sorti voćke. krune će kod takvih voćaka biti neprirodne, izdužene, jer, kad se već budu dodiravale, one će iz ladovine bježati ka svetlosti. Da će doista krune kod gusto posadjenih voćaka biti neprirodne. suviše izdužene, može se svaki uvjeriti, kad posmatra krune od jedne te iste voćke u voćnjaku gdje su drveta posadjena na đovoljnom rastojanju t u voćnjaku gdje su drveta posadjena suviše blizu jedno do drugoga. Uslijed toga, š f o česio posadjcna drveta bježe u visinu i sva sc biljna snaga, sav biijni rad za ishranu drveta prenosi u gornje dijelove krune. Tamo se razvijaju grančice i rodni pupoljci, tatno se obrazuju i cvijetovi, a tamo se zameće i plod. Ali će rodnost drveta biti relativno manja ttego li kad se voćka normalno razvija, jcr zitamo da na vertikaino upravljenitn granama ima uvijek manje roda nego li na norizontalno upravljenim granaina. Donji je dio krune, koji se nalazi u zascnku potpuno neaktivan; na lijcrnu nema tti cvijctova, pa prema torne ni ploda. pa često puta ni Iišća. Tai se deo postupno ogoljava suši i izumire. Pošto se kod izduženih drveta plod scvara i održava samo na gornjem dijelu krune, to će svakako i prinos u rodu biti tnanji nego li kad se plod obrazuje po cijelom obimu krune. Prinos će biti matiji i zbog toga što se cvjetovi teže oplodjavaju kod gusto posadjcnili voćaka, jcr tu nema dovoljno promaje, vjetra za prenos polenovog praška. A o kakvoći o ljepoti, o boji ploda i da ne govorimo, jer kakav može biti plod koji sazrijeva u zasjenku, tamo gdje suneatii zraci uikad ne dopiru? Poljoprivrcdnici. koji suvise gusto sade voćke čine jednu vrlo rdjavu uslugu ne samo sebi nego naročito svome pofomstvu, svojoj djeci, jer mjesto da im ostave u nasledje voćnjak u punoj snazi, otsaviće im iznurena drveta od kojih ona nikakve kotisd neće imati. Ako su pak voćke posadjene na dovoijnom odstojanju, grane se neće razvijati samo u jednom pravcu — više manje vertikalno, nego u svima pravcima. Rod će se obrazo / i'*. po cijeloj kruni, pa će se još blaguđareči boljem strujanju vazduha i lakšem rrodiranjp sunčanih zrakova pod mncgo povoljnijim pogodbama razviii i sazrcti. Uslijed bolie promaje i lakšeg prod'ranja sunčane svjetlosti neće na voćkama bit: u tolikoj mjeri na mabovine m li’jaja koji se tirane I-ao paraziti o trušku drve t 1 služe kcoo skloništa različnim š‘etočiniiria kao što je to slučaj kod gusto posadjenili vočaka. Iz tog istog razloga na redje posadjenim voćkama i različne biljne boiesti teže će se razvijati nego li na gusto posadjenim voćkama u kojima je atmosfera vlažna i zagušljiva. Dakle: trajnije i rodnije drvo. bolji zdtaviji i Ijepši plod, cto to su koristi, koje poljoprivredniku pružaju voćlce posadjene na dovoljnoin odstojanju. Pa na kom onđa ođstojanju treba saditi voćke da bi se od njili postigle svc one koristi koje se tiaže 0 Odstojanje na kom se sade vočke zavisi: 1. Od vrste vočke; 2. od položaja voćnjaka; 3. od kakvoće zemlje, na kojoj se podiže voćnjak i 4. od načina gajenja voćaka. Neke su vrste voćaka krupnije, a neke istnije, pa prema tome treba podešavati i ođstojanje. S obzirom na poras* drveta i veličimi krune kod različliii' vrsta voćaka evo na kolikom odstojanju treba saditi pojedine vrstc voćaka u voćnjaku: dun ; e na . . 4—6 inet. ođstojanja kajsije na . , 5—7 „ breskve na , 5—7 „ višnje na . . 5—8 „ trešnje na •. . 8—10 „ „ kruške na . . 8—10 „ „ jabuke tia . . 10—12 „ šljive na . . 6—8 „ „ Ako se voćnjak podiže na kosi, ouda se voćkama može dati manjc odstojanje (prve cifre), jer kose kao što se zna primaju veću koiičinu sunčane toplote, a pored toga voćke na kosama ne bacaju hlad jedna ua drugu. U ranici pak zemlja prima manju količinu toplote, voćke^ bacaju hlad jedna na drugu a i promaja je ntanja te zbog toga tamo voćke trcba redje saditi (druge cifre). Kakvoća zcmjle na kojoj će se voćke saditi, takodje utiče na veličinu odstajanja medju voćkama. Tako, ako je zemlja plodna, porast će voćaka bifi bujan 1 onda će voćke bacati iilad jedna na drugu i ubrzo se dodirivati krunama ako se ne ostavi medju voćkama malo veće rastojanje. Ako li je pak zemlja mršava, toga neće bitl, te se na posnim mršavim zemljama voćke magu I malo gušče saditi. Najzad način gajanja voćaka uilče na odstojanje, koje se ostavlja izmedju

voćaka. Pod načinom gajcnja ne razumljemo ovdje gajenje . na visoko i nisko voće, jer je ovdje riječ samo o visokom voću nego to: da li se voćka gaji u voćnjaku ili.pored pnteva ili zajedno s drugim bnjkama, usjevima ill travama. Ako se pak voćke gaje na livadi, koja slitži kao pašnjak iii s koje se sabira sjeno — kako se obično gaje jabuke — onda ostojanje međju voćkama treba znatno povećati. Jabuke u tom slučaju treba saditi na 18—20 metara odstojanja. (Poljopr. kal. 1914.) Austro-ugrasko pouiočno društvo. Kao što je poznato, preustrojna glavna skupštiua ovog društva održana je 17. decembra 1916. U odsustvu presjednika, direktora Oppenhajtnera, predsjedao je Karlo Bcstcrajmer. koji jo prilikom otvaranja glavne skupštine dao izraza duboke žalosti društva povodom smrti Njcgovog Vcličanstva cara ikralja Franje Josipa a jednovreinetio izjavio lojalnost i odanost društva caru i kralju Karlu. Izvještaj odbora i revisora o društvenim godinama 1914—15—16. primljeni su k znanju I data je odboru razrešnica. Poslije izvršenog izbora društveni je odbor ovako sastavljen: predsjednik direktor Oppenhajmer, upravnik ekspositure peštanske ugarske Commercijaine banke; podpredsjednici Karlo Bestermajer, poddirektor ekspositure Landerbanke i Ladislav Kostović, predstojnik središta za zaštitu povjerilaca; tajnik Pavle Wottitz, prokurista ckspositure Cornmercialue banke; blagajnik Bernliart Rappaport, dircktor fiiiale ,,Ankera“; arliivar: Hajnrich Fleischer; sirotinski vijećnik Josif Funek direktor Bajlonovc pivare; daije Berliard Barkaš, direktor ckspositure Ugarske banke. Albert Herzl, Ignaz Honigsfeld, upravnik fil'iale Schenker i komp., Mihajlo Schvvarz, direktor gubcrnijske škole, Oskar Tiller, direktor šećerne fabrike, Anton Weiurichter, predstojnik filiaie austrougarske banke. Za revizore su izabrani: Marcel Farago, šef filiale Kreditne banke i Sigmund Štajner, šef filiale S. & W. Iioffmami. — Društvo stavlja do znanja, da je njegova preuzvišenost gospodin glavni guverner dozvolio da gospoda časnici i činovnici mogu stupiti u društvo. Austrijski i ugarškl pripadnici koji žive u posjednutoj oblasti, a koji još ne prina^aju društvu, pozivaju sc, da mu pristupe. Statistika zagrebačkog trainvaja u 1916. god. Ravuateljstvo je zagrebačkog clektričnog tramvaja sastavilo statističke podatke o prošlogodišnjem osobnoin i novčanom prometu, pa držimo, da će 1 naše čitaoce zanimati ove interesantne brojke: Prošle se godine vozilo na zagrebačkom tramvaju: Na pruzi od iužnog do državnog kolobvora 2,911.609 osoba, a primUak je za to bio 299.107 K 85 fil. Na pruzi topnička vojarna—Maksimir 5,707.221 osoba, a priinitak 714.402 K 30 filira. Na pruzf topnička vojarna-državnl kolodvor 878.181 osoba, a primitak 96.333 I< 35 fil. Na savskoj pruzi 1,908.554 osobe, a priinitak 233.227 K 05 fii. Na mirogojskoj pruzi 982.828 osoba, a primitak 129.587 K. Godine 1916. vozilo se ua svim zagrebačkim tramvajskim prugaina tikupno 13 rniiijuua 713.902 osobe, a zato je bio primitak 1,618.373 K 55 fil. Predbrojnika je bilo 7276, te su platili 66.915 kruna. Prenia tomu, kad se uračunaju vožnje predbrojnika, te vojnika, koji imadu pravo na besplatnu vožnju, može se računati, da se na zagrebačkom tramvaju prošle godinc vozilo oko petnaest milijuna osoba, a primitak je iznosio 1,685.288 kruna 55 filira. Zagrcbačkt je tramvaj prošle godine prevalio 1,892.743 kilometara, a potrošeno je 1,401.647 kilowata elektrićne struje. Za svotu od 1,618.373 krune i 55 fil. prodano je 377.225 karata po 20 fil.j 4,185.217 karata po 15 fil., te 9,151.460 karata po 10 filira. Ove su brojke gotovo nevjcrovatne za jedan grad od preko 80 tisuća stanovnika, ali bezuvjetno dokazuju rentabilnost tramvaja, koja će se bez sumnjc još 1 povećati, kad se u skoro vrijcme uvcđu i autobusi.

Rozne uijesti. Engleska banka (Bank of England), Engleska je banka, koja je najvećl novčani zavod na cijelonr svijetu osnovana 1694. god. prema nacrtu W. Patersona s početnim kapitalom od 12 mlIijuna funti sterlinga (oko 300 milijuna kruna). Imovina je te banke iznosila

več 1720. god.,9 milijuna funti sterlinga (oko 225 milijuna kruna), 1782. godine lli po milijuna funti (287 i po milijuna kruna), kruna), a 1816. god. 14 i po milijuna funti (362 i po milijuna kruna). Engleska je banka već od vajkada uživala naročita piivilegija pred ostaiim bankama Velike Britanije. Ona je bankar engleske imperije, i upravlja njenim državnim dugom. Ipak jc ona potpuno nezavisna od vlade i njeni su odnosi naspram vlade uviiek samo trgovačke prirode. Upravu banke predstavlja jedan kolegijum, sastojeći se od 24 direktora, jednog podguvernera i jednog glavnog guvernera. Ovi se direktori ne biraju iz bankarskog, već iz trgovačkog staleža. Podguvernera i glavnog guvernera blra direktorijum iz svoje sredine. Interesautno je, da je naročito odredjeno, da kolilto podguverner, toliko i glavni guverner tnoraju da budu m I a d j i ljudi, pa je raziunljivo, da su ta mjesta ideal svakoga mladjega Fngleza, jer — guverner Banke of England nije maćji kašalj. Plata mu je veća nego li ikojeg ministra. a možda I kojega kralja. j , , Roman dvoje slročadi. RijeČkoin je redarstvu bilo nedavno prijavljeno, da dvoje djece obiiazi gradom od ktiće do kuće, tnoleći milostinju pod raznim izgo\'orhna. Na večc se pak oboje zavuče u razne stanove, gđje prespavaju. Redarstvo je povelo isiragu i zbii.ia za kratko vrijcinc pronašlo oboje mladih prosjaka. Dječak je to i djevojeica od po 13 godina. Izjaviše, da su brat i sestra, imenom Anton i Emilija Kovač, rodom iz — Njentačke, a da tiemaju ni oca ni matere. Konačno priznadoše, da se prosjačenjem bave već dul.ie vreinena. Redarstvo je mlade prosjake pritvorilo, a istragu uastavilo. Sada se ustanovilo, da oni nisu brat i sestra. Djovojčica na Rijeci ima moćtihu, kod koje je stanovala sve dok se nije upoznala sa svojim tnladjahnini drugom, koji je u istoj kući stanovao kod svoga oca. Maćulta jc djevojčičina bila sprant svojc pastorke inaćtiha u pulto msmisiu tc riječi, a otac je svoga sina u tolikoj mjeri odncmario, da ga je ne brineći se za itj ostavijao gladua. Plakala propađao on. Isretoše sc tako mali mučenici negdje u kutu dvorišta i ispripovijedjcvojčica, plakao dječak, propadala ona, diše jadc syojc. Isplakaše se zajednički, a onda si pružiše ruke i odlučiše popraviti svoj jadni život tinie, što će odbjeći ođ kuće i živjeti od milostinje. Već je tnjcscc dana, da se oboje od kuće udaljiio i sprovadjalo taj život. Po danu bi prosili, a onda pod veče kupili što za hranu, pa sjeli pod kakovo skrovište ua groblju ili na obali mora, nasitili se i zatim potraživši u kojoj podrtini tli praznom stanu noćište, ltrospavali da sjutra liastave istim načinom života, koga su sprovadjali ovako i po kiši i po zimi. Redarstvo je, razumije se, podiglo odmah protiv bezđtišne maćuhe i nečovječnog oca, koji kroz cijeli tnjesec, od kako su itn djeca otišla od kuće liisu našli za vrijedno da se pobrinu za njih, lužbu na sudbenoj vlasti. Sta se s djecorn učiniio, nije pozuato. Udesi krune Sv. Stjepana. Pred krunisaiijem-smo cara i kraija Karia u Budimpešti donijeli članakoudesima krune Sv. Stjepana. Interesirat će stoga naše čitaoce i ovaj slučaj, o kojem javljaju madjarske novine: Tokom krunidbenih svečanosti u Budimpešti izgubio seizkrune sv. Shepana dragocjeni kamen, jedan topas, Kako je kruna čuvana za to vrijeme po najvećim dostojanstvenicima, ntoglo se satno predmnijevati, da je topas izgubljen. Stoga je najpomnije pretražen ćitav put i sva mjesta, gdje je bila krunidba, ali uzalud. Kad je već nestaio nade, da će se naći, dobio je čuvar krune grof Bćla Szechenyi brzojav od jednog sveštenika ostrogonske arcibiskupije da se topas kod njega nalazi. On ga je našao i ponio sa sobom u misli, da je katnen ispao iz biskupske kape, kamo ga je htio dati natrag umetnuti. Zločiit iii čiu ludjaka? fcc i~^ Žandarmcrija j'e u Nyiracsadu u Madjarskoj otkrila strašno dijelo: Dvoje djece u starosti od tri i pct godina umorcno. Istragom se ustanovilo, da su to ncdjelo počinila dva pijana ruska zarobljenika. Sada se istražuje, da U je to grozno djelo čin dvojice zločinaca, počinjen iz pohote, osvete i tome slično, ili čin ludjaka, počinjett u liastupu Iudila. ■ * •

Posli]e(fn)e brzolovne vllestfPUJeu u Brail). (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina*; Berttn, 9. jamiara. U Braili je zaplijenjeno 350 vagcna žita. Fabrike su Rusi razorili. Pučan% stvo nije ostavilo grada. Ruskj transpcrtl četa u Flnsku. (Naroćiti brzojav iBeogradskih Novrna«; » Stockliolra, 9. Jaiiuara« „Svenska Dagblad“ jđ\lja: Prei kratko su vrijeme otpremljene u i stočnu F i n s k ti znalne ruske snage* i to naročito one čete, ko]e su već bN le lta frontu. U isto je vrijeme uz najv strože mjere opreza zatvorena g r a n i c a, koja se još samo kod F o rw n e j e može da prekoraći. U zadnje j« vrijeme došio do innogih sukoba izme< dju vojske i pučanstva. kod kojili je bilo i mrtvlh te ranjeniit. Rezuitati riinskih kouierencija. (Naročiti brzojav »Beograđskih Novina ; , Lugano, 9. januara Rlraski dopisnik turinske ,.Stampe‘* javlja o rezultatima rimskih konfereu< cija iuedjii ostaliin: Predstoji ograni-' čenje zaposjeđmitili oblasti u Makedo*j rtiji. S o 1 u n se i V a 1 o n a medjutiiri lte namjeravaju napustiti. Konfercncijai se je bavila i pitanjem opskrbe, a naj-, zad i odgovorom, koje ćc sporazuinne sile datl na Wilsonovu prcdstavku.

Zuanlčne obiove. OBJAVA. Prema §. 102. postupka za nesporlta dijela pozivaju se povjerioci Lazara Lazarevića, (Fischer, 58 godiua star),’ koji je umro u Beogradu 19. novcmbra 1915. bez zavještanja, da se sa svojiiu potraživanjima prijave na dan 7. febru-. ara u 9 sati prije podne ovome sudu (ulica Miloš Veliki 27., I sprat, kao dana odredjenog ročišta za raspravu. U Beogradu, 1. jaiiura 1916. Sud c. i k. zapovjeduištva mosue bra< ne i grada Beograda, gradjansko odeljenje. Gradjanski sud c. i k. smederevskog okriižnog zapovjedništvn u Paianci. F. N. 711.—1916. U stvari zaostavštine umrfog Ni<. kole M i 1 o v a n o v i ć a, bivšeg žitcliaradinačkog. RIJEŠFNJF. Pošto se ne zna mjesto prebivanjaj utvrdjenog jedinog liasljeaiiika 22. juna 1916. umrloga Nikole M i 1 o v an o v iv ć a, na ime Miloša M i l o v a n o v i ć a> te se prema §. 97. postupka za nespor-* na djela, a u interesu pomcuulog, po< stavija sadanji predsjednik op< š t i n e radinačkeza punotnočnosj staraoca. O ovomc se izvješiava Miioš M i-> 1 o v a lt o v ić sa naporrienom, da se ti* roku od godine dana, računajući od da*. na ove objave, ima prijaviti ovotne su<» du i dati svoju izjavu. u prolivnom slu* čaju će se đalji postupak, bcz obzira na| njegova potraživanja svršiti, odnosnoj okončati i završiti. O čemu se ovim izvještavaju: 1. Dimitrije Nikolič u Radine*':. 2. Danica žena Žika R a d o š e v i$ u Osipaonici: 3. C. I k. privrcdi:a siauica đerevo, s pogledom na Z. Br. 125/1 ‘> 1 4. Nadporućnik Fvgen Neu< schluss, kao poljoprivredni referenf c. i k. smederevskog okružnog zapovjedništva u Paianci. U Palanci, 24. decenibra 1916. O G L A S. * Upozoruje se na to, da dozvole za privatno obučavanje iz bilo ko : e struke izda-e na temelju pismeite molbe, koja se ima predati upravnom odijelenju c. i l<r. zapovjeđništva tnosne brane i grada Beograda kao okružnog zapovjedništva, jedino c. i kr. vojna glavna gubernija. Ko se ogriješi o ovu naredbu, biće najstrože kažnjeti. Beograd, 29. deceinbra 1916. C. i k. zapovjedništvo niosne brane i grada Beograda. Upravno odijelenje. Objava. Prodaja i rasturanie džepnog Lalendara, koji je izdaia za godinu 1917, knjižara Mihajla Milovanovića u Sarajevu, ćiriiicotn i julianskiin računanjem viemena na prvom mjestu, zabranjeno je naredbom c. i k. vojne giavne gubcrnije u Srbiji u cijeloj cblasti c. i k. vojne glavne g^neralne gubernije. C. i k. zapovjedništvo mosne branc i grada Beograda kao okmžno zapovjedništvo. \ k *