Београдске новине

Đroj 181/ Razne vijesti. Djonovi s metalnom prevlakom. Nestašica u 'djonovima nagnala je Ijude da raisle, kako bi joj se raoglo doBkociti. Ali svi đojakošnji pokušaji pokay,a!i su se kao nedovoljni. Ekseri i ,,blokeji“ na prirajer ostavljaju trag po podu 6 štete ga, te zato u toliko veću pažnju yaslužuje izumelak Svajcarca M. U. Scjivopa, o kome javlja njemački strutni fasopis „Prometheus". Schvop ji izmielio spravu, poinoću koje se popi-ska djon tankom prevlakom alumimjuma. Ta prevlaka je tako tanka, da jedva iraa debljinu stotinitog dijcla jednog miiimetra. Ona čuva djon od vlage i da se ne izliže, a kad se sama izliže, može novim prskanjem da se popuni. Osim toga tako je tanka, da djđn ne postaje osjetno teži i da ne gubi ništa od svoje gipkosti, raože dakle biti i od hartije i od dn eta. Pošto 1a prevlaka može od vremena na vrijeine da se ohnavlja, te djon raože da traje, felo no rijcč, čitavu vječnost, to će taj izumelak biti od velike koristi i poslije rata. Sprava za prevlačenje djonova alumin jujnom je tako usavršena i uproštena, da te se njome moći svaki obućar služiti.

Srijeda

ZoonlCne objave. OBJAVA. U dopuni naredbe o ribarenju od 12. maja 1917. br- 2563/1585 F. D. naredjuje se u svrhu unapredjenja c. i k. vojnog ribarenja ovo: 1. U srezovima najbližim Dunavu i Savi zabranjeno je izdavanje karata za ribolov privatnim osobama. koje stanuju sjeverno od linije Loznica—željeznička pruga do $titara, Orna, Vraniške, Trbušca, Debrca, Orabovca, Stubline, Barića, Sremčjce, Topčidera, Mirijeva, Zaklop-ače, Begalice i Osipaonice, te se imaju ribolovu vjeŠti Ijudi iz toga kraja od strane sreskog ili odsječnog zapovjedništva pozvati na rad pri c. i k. vojnom ribarenju. 2. Tamo, gdje se ulovljene ribe ne mogu čamcem prenijeti na odredjena mjesta za prikupljanje, imaju se iste u najbližim naseljiina od nijesta lova prodati, a obračun o tom podnosiće najbliŽa ribarska stanica. Vojna glavna gubernija. odjelenie 9. br- 5946/3431. F. D.

Poslijednje brzojavne vijesti.

— BEOGRADSKE NOVINE sijedanju Relchstaga. Središte tih rasprava biće osnova o uovom zajmu od 15 milijardi maraka. Poslije vijećanja sa kancelarom održale su pojedine frakciie sjednicu. Maršal Hindenburg o položaju. Središnje vlastl nepobjediveKb. Beč, 3. julaSa strane, koja je vrlo blizu niaršalu Hindenburgu, javlja se c. i k. brzojavnom uredu, da se maršal o sadanjem položaju ovnko izjavio: Rat je za nas dobiven, ako neprijateljskim nasrtajima prkosimo dotle, dok podmornice izvrše svoj posao. Naše podmornice čine dobro djelo. One razoravaju neprijateljske životne uslove jače nego li što smo to držali. U n e d a 1 ekom vremenu naši će neprijatelji biti primorani na mir. Oni to znadu i zato će u prkos teških poraza, koje su ovoga proljeća pretrpjeli na Soči, u baliji, na Aisni i kod Arrasa, morati nastaviti sa svojim liapadajima ma kako oni bili bezizgledni. Na pomoć Amerike oni ne mogu više da čekaju. Oni neka đođju! Savezne vojske ne mogu biti potučene. Mi ćemo neprijatelja sve đotle suzbijati, dok uvidi, da smo dobili rat. Onda će Austro-Ugarska i Njemačka dobiti mir, koji nam je tako potreban za slobodno razvijanje našili snaga. Neprijalelj nas je potcijenio. On je vjerovao na silu svoje brojČane nadmoći i držao, da nas oskudijevanja mogu prisiliti, đa privolimo na mir, koji bi uništio budućnost našu i naše djece. Ja želim, da državnici našib neprijatelja imadu isti uvid u Monarhiju, kakav sam ja ponovno zadobio. Sa svoje sam posjete ponio najčvršće pouzdanje, da ćemo u zajednici ustrajali do pobjedonosnog svršetka Našje savez nepokolebiv. Vlade, vojske, kao i svaki pojedinac medju narodima AustioUgarske i Njemačke — spremni su založiti se za zajedničko dobro do skrajuo sti, pa došlo što mu đrago. Elzas i Lotaringija ne će da čuju o bilo kakvom ,,oslobadjanju“. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina") Beriin, 3. jula. Više neutralnih novinara, koji su posljednjih dana boravili u Elsasu, posjeti i su na svom povratku Metz kođ svečanosti, koja je prirp^jeii^ njima u počast, označio je polpreasjednik prve komore, savjetnik dr. Gregoire, tvrdnju njemačkik n%prijatelfJt kao da treba ElsasLotaringiju osloboditi. kao prostu smicalicu. On je rekao: Mi odlučno odbijamo tu Ijubav prema nama. Mi ćenio se na protiv, kao što to već tri godine činimo, i datje rame uz rarae boriti do posljednje kapi krvi sa našom njemačkom braćom u oružju, da našu lijepu zemlju i njeno blago sačuvamo od tudje pohlepe. Pokret Ukrajinaca za samostalHosću. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina") Stockhohn, 3. jula. Petrogi adski brzojavi potvrđju.u, da se pokret za samostabiošću u Ukvajini sve to više proširuje. Cijeli je ukrajinski narođ jedinstven u zahtjevu samostalnosti. Privremena je vlađa zabranila ođr/a nje ukrajinskog kongresa u Kijevu. Kcrenski je naredio da se izvjesne četne jcdinite pošalju na front. Nijeđno od ovik' naredjenja nije poslušano- Kongres se u prkos zabrani održao, a takozvani veliki savjet istupio je posvema kao vlada jedne samob t a 1 n e d r ž a v e. Čete, koje su na zapovijest Kerenskoga trebale da podju na front, sačinjavaju sada zaštilnu stražu velikog savjeta Ukrajine. Kitaj opet carstvo. Kb. Berlin, 3. jula. Na vijesti, da se Kitaj proglasio Opet carstvom, nadovezuje poznavafec kitajskili prilika satnik Erich S a 1 zmann u „Vossische Zeitung“-u: Mi ne možcino prosuditi, da li ova vijest odgovara istini ili ne. Sasvim nevjerovatna ona niie. Takvu su vijest mnogi Kitajci očekivali već dulje vremena. Snažni kitajski narod izgleda da se opet osovio na svoje vlastite noge. Ovo može Njemačka samo da pozdravi. Napokon čini se, da se ipak jednom probudio jedan samostalni narod, da se oslobodi od anglo-američkih ideja. Samo dvije velike države imadu živog interesa, da Kitaj bude samostalan. To su Njemačka i Japan. Kitaj prema svojoj konstalaciji treba da ima onako jako uporište, kao što ga je dosada uvijelc imala u svetoj i obožavanoj mističnoj osobi carevoj. Držimo, da će Kitaj na čelu s jednim ustavnim vladaocem biti bolji zalog miru na dalekom istoku, nego što bl bio kao republika po milosti Engleske i AmerikeEksplozija na ruskom linijskom brodu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina”) Stockliolm, 3. jula. Kako javlja „Dien", došlo je na linijskom brodu ,,R e p u b li k a“, koji pripada baltičkoj floti, Iz nepoznatoga uzroka do teške eksplozije koila. Usmrćeno je 80 časnika i mornara. Teško oštećeni ratni biod odvučen je u revalsko pristanište-

4. jula 1917. Prekid diplomatskih odnosa izmedju Grčke i Turske. Kb- Carigrad, 1. jula. (Zadocnilo.) Orčki poslanik K aI e r g i s objavio je poslije podiie turskoj vladi prekid diplomatskih odnosa. Drži se, da će Holandija preuzeti zaštitu Grka u Turskoj.

Atigust Šenoa: B r a n k a, (Nastavak). 28 Gospodina učitelja i njegovu dragu drugaricu nisam mogla dakako predobiti na svoiu ruku, niti sam se za njihovo prijateljstvo otimala. Premda pod jednim krovom stanujemo, istoj općini, istomu zavodu služimo, te bi bar vanjska uljudncst zaihtijevala. da učitelj pred svijetom nekako pazi učiteljicu, gospodin Silić ipak na svoj vrlo prostačHti način iznosi niržnju na mene pred svijet i vrijedja me svakom prilikom, a njegova milostiva gospodja baca mi u kuću klipiće pred noge, štipa me, gdje joj je god moguće, pri čem su joj nevaljana njezina djeca najbolji pomoćnici. Imam malen lijep cvijetnjak, no koja korist gojiti ga, kad Silićeva dječurliia sve cvijeće pogazi i iščttpa ga! Ni „vitez od birse" nije mi sJđoniji nego što je bio s početka. te mi vragometno gleda na prste, da li radim i što radim. Do sada itvala Bogu nije imao prilike, da mi pokaže svoju tiransku viast, pa je neće, ako Bog da, ni imati. Naš starac župnik dolazi često u školu i oko mu igra od radosti, kađ vidi kako su se moja dječica uljudila. Čini mi se, draga Hermino, da sam ti dosta o svom poslu govorila. Ti meni vrlo malo a gotovo ništa o sebi nepišeš- To nte boli, no na praznike nioraćeš po svom obećanju svakako amo đoći, da zajedno pregledamo taj romantički kraj. Vjeruj mi, da će se i tvoje nestašno srce podati slatkim stnjarijama. Ti neznaš, kako je divna ovdie narav, neznaš, kako se medju ovim gorama dižu bijeli gradovi i drevne ruševine. gdje svaka ima čudnu svoju povjesf, gdje nam priča i pjesma pučka spominiu davna hrvatska plemena. Pregledaia sam već više puta stari grad grofovski u Jalševu i zalazim često onamo. Upravitelji Ijudi su vrlo prijazni, a kad prolaziš kroz drevne trijemove grada, kroz guste drvorede starinskog perivoja, kad zaviriš u visoke mračne dvorane, gdje te cijeli red starih slavnih Hrvata i Hrvatica promatra sa zida velike palače, uhvati te neko čudnovato čuvstvo, neki neslućeni čar, koji te vazda mami neodoljivom silom, da se povratiš medju starinske one zidine. Ja se bar svaki puf teško dijelim od njih i rado se povraćam u grad. Vidiš, plavušo draga, koliko te ovdje novih, nevidjenih prizora čekaU našem milom Zagrebu, gdje doduše svačega imade, nećeš tako šta naći, i ja ikriva, ako ti se ovdje u ovoj divnoj samoći za kratko nerazgali duša, te ćeš se teško rastati s ovim divnint zakutikom. Zato nemoj da mi se iznevjeriš. Od tvoga gospodina oca ishodila sam i onako već dopusf za tebe- Dakle nema s nijedne strane zapreke. Ne zaboravi i to, da ćeš moći proučavati jalševačko društvo i cijelu okolicu. Tvoj kritički duh, tvoja pecava narav imače obilje klasičnog materijala. i ja se već unaprijed veselim dosjetljivosti moje drage Hermine, koja je osobito vješta prišiti svakoj božjoj duši valjanu krpicu- Dakle dodji! dodii! dodji! a sad c Bogom!“ * * + Nađodje jesen, najljepše doba godine u Hrvatskoj. Po gorju prosuo se divni šar šumskoga lišća, koje se rumenilo, Žntilo i zelenilo. Po vinogradima bujilo ispod zelenlišća debelo groždje čekajući berbu. Bilo je popodne, sunce se rasplitalo čarobno nad gorskom šumom, a od njegovib ziaka plamtio je visoko grofovski jalševački grad. U prvom spratu etarinskog grada i u skrajnjem toroju bijahu širom otvoreni prozori, po čem' jbo sigumo moglo slutiti, da se mlađi grof po obitaju svralio na svoje imanje. Da, grof Belizar stiže u Jalševo. Pojiiknute glave, ruku straga sioženih', prolazio je grof mirnim korakom kroz visoke sobe amo tamo osvmuvši se kadšto na ovu ili onu sliku svoga pradjeda, pogledavši kadšfo staro posoblje, staritisku uspomenu njegove obilelji. B'lo je kanda Belizar šeće sa duhovima svojih pradjedova, kanda jm nešto šapće i govori, šlo po svijetu bivai i kako se mijenjajn ljudi. Najedanput zakrenu u toranj. izidje na balkon te omjeri podignuvši glavu cijelu pokrajinu, koja je pred njim u večernj^m zlatu plivala. Blijeđo lice zažari mu se lakim rumenilom, poglednu ,prema gori, poglednu u dolove, i na ono mjeslance, feidje je Jalševo medju vrtovima stajalo. Divni taj prizor svakako ushiti i oko i srce grofa, jer je idugo i dugo na balkonu stajao, neniogući skinuti oko sa te slike, i istom kad se počeo spušlati mrak na zemlju, vrati ee grof medju slarinske sjene svojib otaca. Grof Bclizar sjedio je svake večeri na balkonn svoga tomja, te je odbijajući plavetne d imove svoje cigare neprestano promatrao krajinu i čidcao, dok noćno isvjetlo i sjajna mjesečina neprostiraliu čarobnu mrežu nad gorom i dolom. Bio je puno svijela obišao, ali što je više promatrao taj kraj, koji se sada razvijao pred njegovim očima, to morade priznati, da njegovn zavičaju ljepotom malo para ima, i da je djela okoiica ožarena ne

Strana 8. \ . kinT oeobitim miljem, fcoje se neda lafc*) opisati. U njegovu srcu počelo. se budfUi Inejasno jošte otajstveno neko Cuvsfvoji irazumio je samo toliko, da se le fcrlr' feotom prirode ,u stranom gvijefu mo* rao diviti, ali ovdje u ovom gorskbtal (kutu tražila je priroda više oa njega^' .tražila je ljubav, ljubav za ovu zemrfu, koja ga je rođila, za ove atare zidine,! U kojima se razvila cijela povjest njegova drevnog plemena. Belizar postajaše sve zreliji, godina za godinom minu,' a on se motao u tudjinstvu međju stra|tim svijetom, koji je štovao samo njegove novce. Bijaše sit lanđanja, i lutanja,’ te se ogledao da uhvati neko staliKj jmjestance i da se tu smiri kao ptica, koja poslijc dugoga leta traži granu, gdje će mirno sklopiti svoja krila. Sto i sto pula nametnula se mladomu grofu fa mi- ( eao, kojoj se iz prva silom otimao, alš ee uvijek na nju svratio, i kad se napoJton pifao, gdje je to mjesto, odgovort >nu tajni glas iz duše: Ludjače, ti tražiS mjesto počinku, a gdje je tvoje tlo, gdjb ihram tvoje obitelji, gdje su grobnice tvo»,jih djedova? I o tom je Belizar raz* mišljao, no silomice htjede otresli to sa gebe i ugušiti gJas istlne, ali badava. Taj glas ponovi se slo puta u njegovof iduši, sve življe, sve jače a najjače [>ako, kad je samotan na balkonu sjedio i pro-i Inalrao lijepu kolijevku svojega roda. t Jedino ga je žalostilo i peklo, da jo' d tako lijepom kraju narođ tako darovifc" daleko zaostao bio za drugim naroiiinia,) kojima je blagoslov kulture sipao cbilne dare. Takovim razmišljanjem za- 1 bavljao se mladi grof svaku večer, kad je svoj danji posao u gospodarstvu svršio. Nešto je grofa za čudo iznenadilo. Svaku večer gotovo dopirali do njegovat’ giada iz mjesta Jalševa glasovi skladnog. glasovira. Grof uzme pomno slušati te jazabra kroz večemju tišimu ulomke \r. !Meyerbeerovib i Rossinievih opera, so-t jiate od Mozanta, i motive narodnih pje-, sama. U čudu se upita Belizar, kakva sei to ptica zaletjela u ovo pusto zabitno, Jalševo, te nain daje večernje koncetle, kojim je program sastavljen od remekdjela glasovitih skladatelja? Beli/.ar je jmao i razloga čuditi se, jer su ruke, koje prebiiahu glasovir, za čudo vješte bile. Jedne večeri bješe grof pozvaa stajcga župnika. Obojica sjedjahu na balkonu pušeći i hladeći se o ugodnom večernjem zraku. „Oprostite, gospodine žuisiiče," pri« bvati grof, ,,da sain vas za ovu večer: zarobio za sebe, vi biste možda našli drugu koju ugodniju zabavu, no ja sam' željan i tlraštrti i 4a£govora, a sa mojinV pradjedovima, koji eno u pozlaćenint okvirima vise ; nemogu se zabavljati, jer su im usta onijemila, jer im se oteo sltih, pa se nebi medju sobom razumjeli. No vi ste moj stari prijatelj, živa vrla duša, koji mi ujhije iazigrati srce, zato se i liadani, da ćetc mi rado to kratko vrijemo* žrtvovati." „Nemojte (ako, presvijetli grofe,“ od-i vrati župnik; „tu ne treba nikakove is-\ prike, vama je dobro poznato, kako rad'X (ovamo zalazim na ugodan razgovor, jfj fneni je uz vas u toin gradu, kanda ganV kod kuće. Ža’im samo jedno, da je vaši boravak u Jaiševu tako kratak, i da ne-l mam prilike češće uživati sreću vašega' jdruštva.“ ,,To jest, diagi župniče,“ nasmjebnuJi se Belizar: „vama je žao, da neprebivant!' Blalno ovdje.“ ,,Netaiim toga ninialo, gospođioo’ gi'ofe, jer znam, da bi to ovomu krajui donijelo blagoslova.“ „Ah nešalite se, gospodine župiiU če. Vi doduše vrlo laskavo o meni govorite, ali ono, čemu se vi od moje osobe nadate, nebi se ispunilo, jer ini pripisuje*te odveć veiiku moć.“ ,,Ja nikad i nikomu ne laskam," reče župnik, ,,to se protivi mojoj naravi. Laskati znači gotovo toliko, koliko lagati, a laži od mene doživjeli niste. Vi ste najimućniji čovjek ovoga kraja, starog plemena, vaše gospodarstvo je uzorno, vaše naobraženje veče nego žalibože u većine naših boijara. Starinski ovaj grad, kojega je povijest tako lijepa, mogo bi i opet biti središtem i ognjištem ovoga kraja, a vl kolovodjom napretka. A1 oprostite, što' se tu mučiin te vam dosadjujem, nije to prvi put da o tom govorimo. Ćesto sam vas zaklinjao, da ostanete medju nama, ali vaša odluka, kako razabrab, tako je tvrda, da vas nitko živ od nje neče ođvratit, a ja starae odrckoh se svake nade, da će grof Belizar stolovati, gdje su niu otci i pradjedovi gospodova!i.“ Belizar neodgovori u prvi mah ništa* već je motajući svoju cigaru gledao preda se, kand- o nečem važnom razmišlja, napokon dignu glavu pa će kao kroz šalu žtjpniku: (Nastaviće se.)

Kod ZGRUŠAVANJA KRVI u donjim dijelovima tijela, i HEMOROIDALNIH BOLOVA I štetnih posijedica sjedenja, najbolja je kućna njega sa Hunyadi Janos (Saxlehnerov gorki izvor) BIĆETE POTPUNO ZADOVOUNI. S32-VO

Uporan bjegunac. Pod tim naslovom bilježe engleski ltstovi, kako je njemački lellički pomčnik Otto Tbelen već tii put do sa r l uzaludno pokušavao da pobjegne iz engleekog ropstva. Posljednji put je uhvaćen e poručnikom Lehmannom, zapovjeđnikom jedne njemačke podmO: nice, kojd je takodje dopao engleskog ropstva. Oba fasnika pobjegla su iz barake u Cbelnlsfordu, a ubvaćena su u jednom obliž»jein selu. Prvi put je pokušao u deeenikru 1915. da pobjegne. U tom cilju iskopao je vatraljem hodnik ispod zida svoje ćelije i đospio u vrt a odatli na jeđan hrod, gdje je uhvaćen. U februaru 1916. intemiran je Tbelen u logor od Maidenkeada, gdje je probio pod svoje ćelije ne mogavši da pobjegne. Zatim je premjefcten u Chelntsford i stavljen n ćeliju, Čija su vrata bila željezoin okovana| i tekkim lokotima snabdjevena. Ipak je usp.o da ukloni lokote i da ib zamijeni drugim Jažnim od crne artije, te da đospije u apeansko dvorište. Stražare je prevario na taj način, što je od posteljskog pribora i evoga odijela napravio lutku i ovu stavio n postelju, te su mislib za lutku da je cn. Iz dvoriš'a je dospio u vrt apsanskog eveštenika, a otud u polje. Kad je uhvaćen, pilali su ga, da li se odista nađao da će moći da pobjegne, a on je odgovorio: ■Za cijelo; samo da sam se dočepao Tbcnise.

Ubrzavanje bračnih parnlca kao sredstvo za — brojno povećanie djece. Brojno opadanje 'stanovništva u Francirskoj dalo je povoda Loiusu Forestu da razmišlja. kako bi se hioglo doskočiti tom opadanju, te je tako razmišljajući došao do zaključka, da bi u Francuskoj bilo nmogo više djece, kad bi se bračne parnice brže svršavale. On veli, da svaka bračna parnica progu.a najmanje jedno dijete, pošto i najobičnija treba oko godinu dana od svoga početka pa do svoga konačnog riješenja i pošto se ne može tražiti cd žene, koja vodi parnicu, da i za vrijeme trajanja parnice vrši supružansku cltižnost i da radja djecu. Louis Fores't traži dakle u interesu množenja ljudstva u Francuskoj ujednostavnjenje postupka u bračnim parnicama i izjavljuje, da je otežavanje bračnih razvoda zločin protiv budućnosti Francuske. Predlagač ne iznosi statistiku bračnih parnica u Francuskoj, ali sudeći po njegovom predlogu, rekli bi, da broj ovih niora biti ogroinan. *

levorikom ovjenčana pera lepršahu iz tog gnijezda. No Arno im je bio već prije aorastao u brzini i lukavosti, pa je i sada letio kao i prije kraj toga gnijczda. Napred! Napred! Brzo napred, no ne tako brzo kac priie; ubojito zrno slomilo je njegovu snagu, pa mu let mie b:o više tako brz. Napred! Napred! Oba se sokola, dočekavši pravi čas, spuste kao dva groma, brzo poput mujJije na slaboga i iznemogloga sanica... Sto da zboriin o tom lovu? S:o da crtam očaj hrabrog malenog srca, kad je tigledalo svoju pogibiju baš na domaku rodjene grude? Jedan čas i sve je bilo svršeno. Slavodobitno klikitaii su sokolovi. Klikćući i udarajuči krilima. podigoše se k svome gnijezdu, a plijen n njihovim pandžama bijaše tijelo, bijaše zadnje, što je preostalo od našeg plemenitog malog Arna. Ondie u gnijezdu, visoko na klisuri, zaervenio se kljun i pandže tih razbojnika od krvi malog junaka. Proslavljena krila raslrgaše na komadiće i razbacaše, ne brineći se za svjedočanstva slavnih djela Arnovili. Dugo ih je ondje obasjavalo sunce i močila kiša. dok i ove razbojnike ne stiže zaslužena kazna. Ubojito tane učinilo je, da je i to gnijezdo opustilo i propalo. I nitko ne bi znao, koja je zla kob »tigla našeg junačkog Arna, da se nije jedan čovjek uspeo do gnijezda našao medju ostalim i srebrni prsten, aniajliju goluba-Iistonoše, a na tom prstenu bilo je upisano proslavljeno ime: „Arno 2590 C-“

Izvieštaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 3. jula. Zapadno boj'šte: lek je pod veče oživjela u cijelosti vatrena djelatnost. Ona je u ypernskom odsjeku dosegla znainu jačinu- Kod vojne skupine princa R u pprechta doveli su vlastiti napadaji u engleske linije sjeverno od kanala La Bassee, zapadno od Lensa i kod Bullecourta do dobrih izvidničkih rezultata. Isto smo tako i u jednoj stražarskoj borbi kod Hargicourta, sjevero-zapadno od St-Ouentina zarobili neprijateljskih vojnika i zaplijenili ratnoga materijala. Na frontiu n asljednika prijestolja i opet su pokušavali Francuzi, da natrag zadobiju izgubljene rovove na visoravni La B o v e 11 e i na lijevoj obali Maase. Jugo-istočno od Cerny-a slomila su se dva napadaja u našem odbranbenom djelovanju uz velike gubitke za neprijatelja. U avocourtskoj šumi i na visini 324 spriječila je naša uništavajuća vatra za napadaj spremljene neprijateljske jurišne čete da ostave rovove i podiu naprijcd. Na brdu P6h 1 i u Champagni uspjelo je jedno vlastito preduzeće; izvidnice su se povralile sa zarobljenicima i plijenom. Oboreno je 6 neprijateljskili letilica, jednu od ovih oborio je konjički kapetan barun Ri c h t h o f e n. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1da bavarskog: Dok se izmedju Istočnog mora i P r i p j e t a borbena djela/most pojačala samo kod Rige i Smorgona, bila’ je jaka vatrena borba na srednjem toku Stochoda, gdje su ruski djelimični napadaji na željeznici K o w e 1Luck uz velike gubitke o$uj e ć e n i, i južno sve do Z1 o t a L i p eOndje se nastavila bitka u istočnoj Galiciji. Ruskim napadajima u masama, koje su prodirale preko visina zapadne obale Strype, uspjelo je, da prema sjeveru prošire provalno mjesto prijašnjega dana. DoIaskom našib pričuva neprijatelj j e z a u s t a v 1 j e n. Kod K o n i u c h y-a suzbijeni suuz teške gubitke za neprijatelia pred novim položajima jaki ruski napadaji, do kojih je došljo prije i poslije podne. Dalje južno njje dosada neprijatelj više smogao snage, da ponovi svoje napadaje protiv visinskih položaja kod B r z ez a n y-a. U K a r p a t i m a, u R u m u n jskoj i na maćedonskom frontu položaj je neizmijenjen. Prvi zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorlf.

Opsadno stanje u Grčkoj. Venizelos naredio mobilizaciju. (Naročili brzojav „Bco rađs'i'i Novina') Bern, 3. jula. Pariški ,,P e t i t Journal" javlja iz Atene: Nad Atenom i grčlcim državnim područjem proglašeno je opsadno stanje. Venizelos je potpisao naredjenje o mobilizaciji vojske- Za poslnnike u Parisu, Londonu i Petrogradu imenovao je Venizelos odane mu partamentarce Romanosa. Gennadiosa i Kaklamanosa. 1 Pred novim govorom njemačkog državnog kancelara. (Nai'Očili brzojav „BeocradskLh No i;a') Berlin, 3. jula. ,,B e r I i n e r T a g e b I a 11" javlja, da se pod sigurno možc uzeti, da će njemački državni kancelar i ovaj puia, bilo u proračunskom odboru bilo u plenumu uzeti riječ, da se osvrne na opštl vojnički I poiitički položaj, naročito takodje da odgovori na posljeduji govor Lloyd Georgesa. Državni je kancelar primio danas vodje stranaka i s njjma vlše sati vijećao o budućeni za-