Београдске новине

Broj 184.

Subota

prolcte od usta do usta... Narod graji kao uskomešana vodena pueina. — Naš dobri Ivik! Naš poeia, ubijen od nepoznatog dušmanina! Sta je u ovoj reči prikriveno?... I šta znači let oviii ždralova?!... 1 kod svili u srcima za tren oka nailazi kao neko otkrovenje odozgo — javlia se misao, da je ubiea tu. Ako je tako, onda je užasni sud Evmcnida, osveta za pesnika — gotova ... Ziočinac je scbe izdao... Na suđ i toga, koji jc izgovorio reč i onoga, koj! ga je slušao! I bled, drhtav, smučen, iznenadnom povikom obelodanjen, izvučen iz gomile pred zaseđanjem sudija izlazi ubica zajedno sa svojim saučesnikom. Ošinuti mnnjom osvcte, (Strahl der Rache) zlcčinci priznaju dclo. Zlo je obelodanjeno. Po drugoj, srednjevekovnoj, švapsko-jevrejskoj legendi, Feniksovo (urmino) drvo javlja se kao svcdok protiv ubica. Mavor Oašam mrzi mladoga pesnika Gabrijela, koga opct, svi vole i obožavaju. Mrzi ga za uspeh njegovih pesama a još više je zloban, što je prekrasna Zulaima obcćala svoje srce j ruku oduševljenomu pesniku. Oašam se pretvara kao da je prijatelj pcsnika, poziva ga sebi u udaljenu vilu i, pod izgovorom, da očekuje druge goste, zavodi ga, u prijatnom razgovoru, a zabačeni kraj vrta, gde je bilo usamljeno, još ne olistalo granato feniksovo drvo. — Ovde je tvoj grob! ... mračno je rekao Gašam, pokazajući pesniku na iskopanu pod drvetom jamu. Još ove noći ti ćeš se u njoj odmarati!... — Ja te ne razumem, Gašaine, šta hoćeš timc da kažeš? — smućeno je zapitao mladi pesnik. — Ti ćeš to sad razumeti, promuklo je progovorio Movar i sjuri oštru kamu u nczaštićene grudi svoga jadnoga gosta. Kupajući se u krvi, Gabrijel je pao. Ali, prc nego je ispustio dušu, uspco je da progovori: — Ziikovče! Ti si prolio moju krv i ovde nema nikoga, ko bi te mogao uhvatiti. Ali, zapamti, Sveznajući neće ostaviti tvoj prestup bez kazne. Ma i plod ovoga usamljenoga drveta progovoriće i obeiođaniće ubicu!... Gašain sc podrugljivo nasmeja i edgovori: — Tvojom krvlju napojiću korcn ovoga drveta i ono će ćutati! ... Za tim je zakopao leš pod drvetom. Nestanak pesnika svi su dugo oplakivab. Niko, medjutim, nije znao istoriju njegove pogibije. Ali jc vreme j ipak učinilo svoje. Mladcg pesnika su, | najzađ, zaboravili. Opet je došlo prolcče. Priroda oživela. Na drvetu se pojavili pupcljci. Da ii če se rascvetati feniksovo drvo, pod kojim je zakopan nevino ubijeni Gabrijel? Ali ono kao da je primilo od pesnikovc krvi dvogubu silu. Dok su se na drugom feniksovom drveču pokazivali samo pupoljci, na ovome su već bili divni, soeni plodovi, kakve niko i nikada u toj zemlji nije video. Oašain je bio u oduševljenju od toga drvcta. Dovođio je drugove i poznanike, da se nasladjavaju retkim plodovima. Svi su se divili i pitali, čime da se objasni, što je samo to drvo u vrtu dalo tako ranc plodovc!... Zadovoljni domaćin zngonetno sc smešio i odgovarao: „Drugovi moji, ja vam ne mogu izdati tii volšebnu tajnu!“ 1 svi su počeli govoriti o Gašamovorn drvetu s divljenjcm i eudnovatim tirniama. Otpočela su tumačenja i liadovczivanja. Sklopila se i bajka o tonie, da Gašam zna da vraža i u ćosluiiu je s djavolom. I tako su te priče kružile i došlc i do kralja. Kraij je zažcleo, da lično vidi to čudnovato drvo i — jeđnog dana sa svitom svojom pojavi se kod vilc, Već pri samoj neočekivanoj pojavi kralja Gašain je probledeo. Kad je kralj izrazlo želju da vidi drvo, Gašam je zadrlitao celim teiom. — Cega se bojiš, Gašame?... pitao jc kralj: Nećcš se, valjda, bojati, cla ću poodkidati sve tvoje divnc nrme?!... Hajdmo!... Povedi me! Zabrinut i ćutljiv poveo je Gašam I.ralja sa svitom u vrt. Kralj i njegova pratnja ntsu se mogli dovoljno načuditi neobičnom drvetu. — Ja sam gotov da povcrujem u pričc, da si ti u savezu s djavolom! Ipak, objasni nam tvoju tajnu, hoću ća je znam!... Odgovor Gašamov bio je već bez iveze i besmislen. Kralj se oseti uvredjenim i poče još upornije da traži obSašnjenje. Gašam drhteći od uzbudjenja nijc bio u stanju da govori. U gnjevu kralj narcdi da mu muČenjem odvežu jczik. Ali to, medjutim, Oašam nije dozvclio. Reči umirućeg pesnika .zazvučašc u njegovim ušima. Učini mu se, kao da se grob otvara i otud izlazi ubijeni mladić s groznom optužbom. Potreseni zlikovac pada prcd noge kraljeve i moli za milost, Pe priznajući još sam prestup. lakva neočekivana molba Izazvala je podozrenje, da se u celoj ovoj Stvari krije nešta neobično. Posle upo-

trebljenog inučenja, Gašam je uskoro priznao svoj strašni zločin. Raskopali su zemlju i našli trup. Sve prisutne obuzc negodovanje i zatražiše najstrožiju primenu zakona. Ali je rešenje kraljevo bilo takvo: — Gašama obesiti o drvo, koje ]c jedini svedok gnusnog prestupa. Tamo on mora visiti, dok ne istruli i neka je proklet svak, ko otkine ma i jednu urmu. Vrt iseči i uništiti a ostaviti samo to jedno drvo za opomenu svima! Grozna volja kraljeva odmah bi ispunjena. Vile s vrtom nestalo je. Ostavljeno je samo jediio drvo da podseća prolaznike i okolinu na strašan zločin. I đugo se to mcsto, gdc je bila nekada ta vila, smatralo prokleto, a ijudi su ga samo iz daleka posmatraii i bojažljivo obilazili. . * s?e H: Čoveku je urodjena vera u Nemezidii. I kad je krivac poražen kakvom značajnom pojavom, ili sticajcm prilika, on s užasom gleda u tome prst Providjenja i pada u prašinu. Tada on izdaje svoju tešku tajuu. 'l'ako, čovck, koji je izvršio prestup, sam, posili svoje vere u zakon zla, predajc scbe Pravosudju Tadi iskupljenja Jcrivice. Zakon zla svetluca kao tužna zublja, koja svojim garavim plemenom napominje svima, koji zaboravIjaju taj zakon, da je on neminovan i u krupnim dogadjajima čitavoga naroda, carstva, pa i celoga sveta, kao i u sitnim delima ljudskog življenja i odnosa. Siuden beznadežnosti bije od tcga groznog, ali pravednog suda, koji nezna za miiost, ni za izvinjavanje. A svaki otac u bezgraničnoj brizi za sreću i budučnost svojih potomaka mora svakodnevno napominjati i moliti. — O, sine moj, ne čini zia, jer se zlo nepošteno i neniinovno. sveti! Nemoj izvlačiti mača, jer eeš od mača i poginuti! ...

Grad i okolica. Onevni kaientiar. D a n a s jc subota 7. jula; po starom 24. juna. Riinokatoliđ: Sv. Ciri! i Metod; pravoslavni: Ivanj dan. Kincmatografi: Vojnl kino (Koloseum): U 6 sati poslije podne prcdstava za vojnike, a u 8'.30 na veče prcdstava za časnike. — C. i kr. gradjanski kino (Paris): U 6 sati posiije podne predstava za gradjanstvo. Botanička bašta. Otvorcna utorkom, četvrtkom, ncdjeljama i praznicima. Ladja izmedju Zemuna i Beograda krećc Iz Beograda za Zemun od 6 sati u jutro do 9 sati naveče svakoga sata o s i m u 1 sat posiije podne. Polazak iz Zcmtnia za Beograd od 5 :iO ujutro do 8.30 caveče svakoga sata osim u 12'30 posiijc podne. Casnička i činovntčka kasina otvorcna je do 12 saU u noći. C. i k. v o j n i č k i d o m : Čitaonica, soba za pisanje i igranje, kantina. Otvcreno od 7 sati ujtitro do 9 sati na veče. Slobodan pristup svakom vojniku. Rijcčno k u p a ti i o n a S a v i, otvorcno od 6 saii izjutra do 8 sati u vcče. „Grand H o t e i" : Dncvno konccrat. Počclak u 6 sati poslije podne. Posjeta bolesnika u bolnlcama: U bolnici „Brčko": od2—4 sata poslije podne. U boinlci „Brunn“: od 9'30—12 sati prije podne i cd 2—4 sata pcslije podne. Rimokatoiička služba Božja. Sutra u nedjelju 8- jula, vršiće se služba Božja: I. U konaku: U 8 sati prije podne sv. misa sa magjarskoin propovijedi za c. ik. vojsku. Pristup imadu i gradjani. II. U župnoj crkvi: U 8 sati prije podne tiba sv. misa. U 10 sati srpsko-hrvatska propovijed i svcčaua shtžba Božja. — U 4 sata poslije podne litanije. U radne dane prva sv. misa u ‘/a7, a druga u ‘A8 u jutro. Ivan? dan. Na današnji dan postoje u srpskom narodu neki obieaji, koji u glavnonie obilježavaju godišnje doba — ljeto. Srbi pripovijedaju, da jc Ivanj dan tako veliki svetac, da na njega sunce na nebu tri puia od stralia siane. U oči Ivanj dana je običaj u njekiin mjestima (kao n. p. u Jadru) paliti lilu (ono što se oguli s brezove ili s trešnjove kore kao artija) oko tora. Čobani izgule lilu (brezovu ili trešnjovu) i mctnu u procjepove, te načinc kao velike kite, pa u oči Ivanj dana, pošto sc smrlcne, zapale procjepove i obnesu oko iorova, po tome neke zadjenu u tor te izgorc, a neke uzmu čobani i iznesu na kakvo brdo, gdje se skupe čobani i igraju koio. Ali je u cijeloni srpskom narodu običaj (a naročito u Srijemu) da djevojke u oči Ivanj dana beru po polju Ivanjsko cvijeće te viju iz njega vijence, u koji upletu od zakletve po glavicu bijelog luka, pa ih meću na kuću, po s'resi ili ispred kuća po plotu. Berući djevojke cvijeće pjevaju različne pjesme a osobito ovu: Ivanjsko cvijeće Petrovsko, Ivan ga bere te bere, Majci ga baca u krilo, A majka s krila na zemlju... Gdješto djevojke metnu na Ivanj dan u lonac zemlje i u nju posiju nekoliko zrna pšenice, pa na Petrov dan gledaju kako je nikla ill uklijala. Ako su klice savijene kao prsten, onda vele da će se one godine udati. U oči Ivanj dana u nekim krajevima djevojke metnu bjelance od jajeta u čašu vode te prenoći pod strehom, pa na Ivanj dan u jutru po njemu nekako pogadjaju hoće li sc skoro udati-

BEOGRADSKE NOVI NE Članovi bečkog dvorskog pozorišta u Bcogradu. Ka svojoj turneji „fronlnog pozorišta“ svratili su članovi bečkog dvorskog pozoriSla i u Beograđ, gdje su zuali, da će naći prijatan doćck i punu kuću. Tako je to i bilo — preksinoć i sinoć. Najpiije su gosli da’i, da u ozbiljuim taekama upoznamo svc kvartet© njiliovih sonornih 'giasova u zboii u i pojedmeel, a onda je prelegao šaljivi dio, koji svakako više prodire u šire siojeve slui-atelja, naročilo ako je spojen i sa plesom; ozbiljni i solidni opemi pjeva'; s poeelka pretvori se na koncu u orfenmSkog šaljivdžiju, a dmgnčije u raiuo doba no može ni bili. Goapoda Arnold i Broner (tenorij tc Uithnaim (bni'iton) i Hugdler (Tas^ sami su o sebi kropki i školovani glnsovi, u pojedinim izvacima iz opera a osoliilo u lirskim popijcvkamaj dok u zboru proizvode još Ijepši i skladniji ulisak. Uz njih se svojiui nmiljatim glasom istakla i gdjica Mibacsek ((sopran) pjcvajući naizmjeuce nljemaćke i magjarske pjesmc. Elegautni su bi!i u svojiin igrama poznata igtačica, gjdjica Pcterka iz Praga i g. Hathner; naročito je osvojila publiku tačka „bečke igran!ce“.;Drngi d«o „Verenje u poštauskoj inehani", od darovitog komponiste Paumgartnera — nije ntšta drugo nego obični iakrdijski okvir, u kojem smo mogli svc goste različno kostimilaue vidjeti zajednO, u izvcdbi šaljivih tačaka, pojedinačnih i skupnih. Na s držinu tu nitko i ne misli, več je sva pažnja uprta na raznolične istupe pojeuinih sila, koje u prvom ožbiljnijem dijeiu nisu dolazilc do izražaja. Kanelnik Redl savjesno je pratio izvedbe ua klaviru i u orkestrti. Sinoć se program ponovio i još više lazigrao slušaleljstvo. Osobito su se svidjeli bečki gosti s tim, što sve izvode vesclo i neprisiljeno, pa bc na ta.j način pribiižuju publici, koja sve više odobrava, dok na koncu ne provali oduševijeni pljesak. Kako je vrućina zbog prošlih kiša znatno popustila, bila je dvorana etapne menaže na Terazijama ohjc večeri dupkom puna vojničkih i gradjanskili posjetnika. Noćna služba u apotekama. Od 8. do 14. o. ntj. vršiće noćnu službu u Beograđu ove apoteke: K n š a k o v i ć, Kttežev spomcnik broj 2.; V i k t o r o v i ć, Terazije br. 28.; Protić, Kftaljia. Milana br. 87. : btqcr Da se jave ra«fi pfjjema novčanih uputcica. Radi prijenta novčanih uputnica, potrebno je da se jave gospodinu dru. Voji V e I j k o v i ć u, u tiredima predsjedništva opštinc grada Beograđa s r ijedom i subotom od 4 do 6 sati poslije podne: 1. Petar Spasojević, sudija; 2. Zarije Popović, siužitelj poš:anski; i«iuj|u 3. Sofija Joy 3 povič, učiteljica iz Stojnika4. Zorka Zlaiaitović; 5- Jelica Mil. Živkovića b'všeg trorarinskog činovn'ka; (•. Simka Milo.šević, pcštarka iz Skrrija; 7. Milka Milovauović; 8. Janko Aksentijević, iz Požarevca; 9. Petar Zivkovič, iz Soko Banie; 10. Unuci Milt. Jevtića; 11. Maii Save Lazarevića, svršenog pravnika; 12 . Petar Antonijević, iz Malcg Pržarevca; 13. Dragomir Savić, pisar okriižnog naeelstva; 14. Trajko Angjelković, služitelj srcskog načelstva; 15. Stojan Atanackovič, služiteij sreskog načeistva; 16. Vitko Arsić, služitelj načelstva okružnog; 17- Stevan Nikolić, vojni marveni Ijckar u penziji; 18. Stevan Jovanović, činovnik ministarstva u penziji; 19. Ljubomir Savić. služitelj ministarstva finansija; . 20. Uubomir Crvenčanin, faktor državne štamparije; 21. Milan Jovanović, činovnik tninistarstva finansija; 22. Milan Obradovič, major u penziji; 23. Milija Todorovič, policijski činovnik u penzilj; 24. Mfhajlo Milić, kapetan u penzij:; 25. Milenko Manojiović, poreskl čittovr.ik, i 26 Božidar Sišmanović, činovnik ministarstva finansija u penziji, ili poreznik tt pcnziji; Prilikom prijema novca, potrebno je imatJ uza se redarstvenu legitimaciju. U slučaju, da se ne nalaze u Beogradu. potrebno je da pošalju svoje taćne adrese, na koje bi im se novac mogao posiati. Današnja godišnjica. Danas, na Ivanj-dan, napunilo se ravno osamnajest godina od atentata, koji je u narodu po danu izvršenja 1 đobio ime. Kao što je poznato, na Ivanjdan 1899. godine pucao je Stevan K n e ž e v i ć, na uglu Rajićeve 1 Knez Mihajlove ulice (gdje se tada nalazila gvoždjarska radnja „Nastić I Bogatinčević“) na kralja Milana. Atentator je osudjen na smrt i uskoro zaiim strijeJjan na „KarabHrmi“,

7. jula 1917. Prodaia robe ua beogradskim pijacatn<*. Na osnovu člana 27. tačke 5. zakona o opštinama za Srbiju, a za što boije snabdjevanje gradjanskog stanovništva u Beogradu sa životuim namirnicama, gradjanski povjerenik pri opštini grada Bcograda propisao je slijedeću naredbu: Da se na beogradskint trgovima prodaja robe vrši strogo i iskljačivo samo po istaknutim cjcnDvnicima najnižili cijena na svakom .rgu- Pndaja preko cjenovnika biće najstrožije kažnjena. Uvoznici i proizvodjači mogu prodavati svoju robu na svim pijacama n e p osredno gradjanskom stanovn Iš tv u n a manje ko 1 ičin e. k ao i p i 1 j a r i m a, k o j i i m a j u s a m o svoje radnje na s a m i m trgov i m a (p i j a c a m a). Piljari i trgovci sa životnim namirnicaina u opšte, koji imaju svoje radnje van trgova (pijaca), mogu kupovati robu u svrhu preprodaje s a m o p o s 1 ijc 9 sati prije podne. Protivno postupanje kazniće se kao krivica poskupljivanja i skrivanja životnih namirnica najstrožije. Svaka druga kupovina van pijace, najstrožije se zabranjuje i biće sirogo kažnjcna. Javita ptodaja. Po odluci starateljskog suda izložiće se javnoj prođaji zaostavšana poč. Todora Bojkovića. na dan 2L j ui a ove godine u niegovom stanu u uiici Staro Crkvenoj broj79. Frodaja će počeii 'a'ino u 9 satf prije podne. PozJvaji se kupci, Ja na < 5 \ ii prodaju dodju. l/.vještaj prijavnog ureda 6. jula: prijavljeno 99, odjavijeno 45, sećba 47; u hotelima prijavljeno 169, odjavljeno 162, ostalo u hotelima prijavljeno 383.

Zvonitne cbjvee. OBJAVA. Ovim sc objavljuje da radi porezivanja dolazi na red siijedeće ulice: I- K o m i s i j a. 10. juia: Sabortta br. 81.—-150. 11. jula: Vatrogasna br. 1—18. 12- jula: Vatrogasna br. 19.—37. Knežev Spomenik. 13. jula: Donja br. 1.—42. 14. jula: Donja br. 43.-99. II. Komis i j a. 9. jula: Mojsijeva, Sibinjanin Janka, Car Dušana br. 1.—30. 10. jula: Car Dušana br- 31.—71. 11. jula; Car Dušana br. 72.—110.. Strugara Prometne Baitke, Pančevačka. 12. jula; Kosovska, Vlajkovićeva. 13. jula; Takovska br. 1.—5014. jula: Takovska br. 51—88., ViTffha, Daničića, Drinčičeva. III. K o m i s i j a. 9. jula: Gjurgjevo Brdo; I., II., III. IV., V., VI., VII., VIII., Baštenska. 10- jula: Majdanska (Senjak) Granična, Brdska Senjačka, (Stari Senjak), Trgovačka (Cukarica). 11. jula; Careva (Čukarica), Majdanska (Čukarica), Sindjelićeva, čučuk Stana, Sveštenička. 12. jula: Grčić Milenka, Zička, 2ička Poljana, Čuburska, Vaijevska. 13. jula: Niška, Miročka, Banjska, Celcpečka, Mokroluška, Hajduk Veljkova- 14. jula: Vojvode Protića. Jasenička, Požarevačka, Ratarska br. L—30. C. i k. okružno zapovjedništvo za grad Beograd.

OB.JAVA. Prema § 1. naredbe vrhovnog vojnog zapovjednika od 10. aprila 1916., Zbor. br. 10, stavljena je pod nadzor tvrtka Popović & Sumar e v i ć manufakturna radnja, sa sjedištem u Beogradu, Knez Mihajlova ulica br. 45. Za nadzornika je postavljen Eichenwald Ludwig, Bogojavljcnska ulica br. 9. Početak stupanja na snagu: 3. juli 1917. C. i k. okružno zapovjedništvo Beograd-grad. OBJAVA. Prema § 1. naredbe vrhovnog zapovjcdnika vojske od 10. aprila 1916., Zbor. br. 10, stavljena je pod nadzor tvrtka Borschodi Emerich, trgovina s namještajem, sa sjedištem u Beogradu, Saborna ulica br, 13. Za nadzornika je postavljen Ludv/ig Eichenwald, Bogojavljenska ulica br. 9. Početak stupanja na snagu: 3. juli 1917. C. 1 k. okružno zapovjedništvo Beograd-grad. OBJAVA. Prema § 1. naredbe vrhovnog zapovjednika vojske od 10. aprila 1916., Zbor. br. 10, stavljena je pod nadzor tvrtka Janjić P. Dimltrije, staklarska radnja, sa sjedištem u Beogradu, Terazije br. 13. Za nađzornika je postavljen Ludwig Eichenwald, Bogojavljenska ulica br. 9. Početak stupanja na snagu: 3. juli 1917. C. 1 k. okružno zapovjedništvo Beograd-grad.

Strana 3. August Senoa: B r a n k a. (Nastavak). 31 ,,Šta,“ vikne gnjevno, ,,je li moguće, da je krštena duša gora od zvijeri? Ta takova šta nebi uradila hijcn. Najviše ga rasplamti anonimno pismo gdje'se reklo, da je Branka žestoka pristašica ženske emancipacije, ali uz to i žešća prijateljica muškoga spola, što ona svakoni prilikom očito i preko svakc mjere pokazuje, tako, da su ju ljudi oprezni prijateljski opomenuti morali sjetivši ju, da je učite-' ljica, kojoj se hoće pristojnosti i čednosti.“ „Bestiae iitfernales!“ („Paklene zvijerkc*') planu svećenik, uze smotak i baci ga u pretinac svoga ormara; „slavna vlada dobiće odgovor, katt niiitc ispit, pak ćeino spojiti više toga i nadam se, da ću imati donle očitih dokaza, da se sve to piskara kod vrijednoga učitelja gosix>dina Šilića, no pripovjedieu cijelu stvar i grofu, jer ie to zbilja prekotnjerna zloba.“ * * * ■*- 1 Jednog lijepog ali dosta sparnog popodueva spusti se grof Bclizar sa svoga grada noseći na ramenu puškn te zakrenu na podnožju brda u onu lijepu i dosta veiiku zeienu šumu, koja se na istoku od Jalševa po brežuljcima prostire. Šuma bijaše hrastova, ne visoka, već samo srednje stabalje,' koje je ipak sastavijalo lijep hladovit zaklon od Ijetne sparine a s tim više; jer je na nekojim mjcstima tekla voda iz živih izvora, koji nebi ni za najtoplijeg Ijeta presahli. Grof se zavuee u šuntu, ali u prvi čas zape mu noga; Kao čarobna pjesma dopirahu mu dq uha iz šume veseli zvuci ntladih fasnih grla, slažući se lijepo i skladtio. Belizar odluei napredovati, ali pozorno, da neopažen opazi sve, i to mu podje zbilja za rukoni. Verući se za ovisokim grmljem, otvori se njegovima očima najedanput čudan prizor.' Pod noganta širila mu se u šumi mala) čistina, na kojoj je raslo bujno šumskd cvijeee, a sred te čistine skakutao je preko maha bistar potočić, a surtce; jc prodiralo svojim ziatom kroz gusto; prepleteno granje hrašća. Na panid kraj potočića sjedila je djevojka crno j oka, jedra i snažna; svoju bujnu kosu bi!a je uzčešljala na šiju, laka ljetna haljina od ružičastog ntuslina plivaia je niz skladno tijelo, o crttoj vrpci oko vrata visio je priprost križić, a pred njom u travi ležaše šešir i pjesmarica: Naokolo pako sjedilo je cijelo jato male seljačke dječurlije, što djevojaka šta dječaka, živa vesela liea, bistrih očijii a sve bijelo i čisto, da je milota bild gledati; mnoge djevojeice bile su od poljskog cvijeća savile vijenac, te stavile na svo-ju glavicu. Belizar nije mogao daije, već skunjiv se slušao je ^ gledao pomno taj cijeli prizor. Mlađa gospodjica sred djetinjeg kola dizala je ruku te označivala svojoj četici takš pjesme, a sve one male mišje oči bijahu pobožno uprte u njezin kažiprsr. dok su se ustašca široko otvarala pa se orilo, da je milina bila. Maljušna družba pjevala je prekrasnu Mihanovićevu pjesmu: „Lijepa naša domovino“, ali za čudo skladno, samo katkađ bi koji glasić od živa zanosa skoeio’ više od ostalih i zapjevao oštrije. BUa je to zaista divna slika; ta mala svečana lica, dječaci razigratti zibljučii na ramenima glavu, djevojčice stidne i držcći se ravno kao svijeće, a mcdju njinta ono inteligentno lice, obasjano smijehom zadovoljstva, ono pronicavo crno oko, koje je na svaku glavicu pazilo, kao što pazi pastir na milo svoje janje. Za učiteljicom su sjedile dvije djevojke, pletući velik vijenac od zelen-lišča. Savivši ga do kraja digoše s djevice polagano i došuljavši se na prstima do učiteljice staviše joj vijenac na glavu. Grofu Belizaru činilo se, da je prenesen u nekakov drugi vilinski svijet, u onaj sanak Ijetne noči, gdje Titanija s Oberonom boravi u kolu malih duhova u čarobnoj dubravi, samo što nije bilo Oberona. Slične slike nije nikad vidio u svome životu i zato se nije mogao maći s mjesta; zato je stajao u svom zaklonu kao ukopan, niti je sntio pravo dahnuti, bojeći se da bi šušnjem lišća mogao pokvariti i uništiti cijelu tu sliku. Pjesma ušuti, i kao pčcle doletješe dječica učiteljici vičtiči u sav glas: (Nastaviće se.) i Poslijednje brzojavne vijesti. Njemački večernji izvještaji. Kb. Berlin, 6. jula. Wolffov ured javlja: Sa zapadnog bojišta nema ničeg novog. U istočnoj Galiciji danas se iznova razvila bitka. Ruski juriši u ntasama slomili su se izntedju Zborova, Koniuchy-a i Brzezany-a uz najteže gubitke za neprijatelja. Njemački carski par u Laxenburgu. Kb. Beč, 6. juia. U 4.30 poslije podne dala su Njihova VeličansTvi u laxenburškom zahnku čaj. Prisustvovao je njemački carski par, a kraj njih i nađvojvode i nadvojvotkinje- — Osim toga davan je ii „habsburškoj dvorani® zamka čaj obostranu pratnju.