Београдске новине

Nedjelja

Strana 4 Narodna privreda. Uputstvo za pravljenje pekmeza i marmelade. (Svršetak). MJešovlte marmelade. Bolje jednostavne (proste) martnelade su prilično skupe i neizdašne npr. marmelade od jagoda, od malina, od kajsija, a osob?;o u današnjim ratnim prilikama. Na drugi način prave se jeftinije marmelade tako zvane tnješovite marmelade, miješajućl jeftinije i skupIje voće ili mješajući voće sa drugim biijnim materijama, koje kiselinu glavnog voća ublažuju ili po ukusu dopunjuju. Ove mješovite marmelade su znatno jeftinije, a isto tako ukusne, prijatne i dobre. Naročito su za mješovite tnarmelade pogodne jabuke, odnosno jabučna kaša, koja se može praviti i od branih i od opali'h jabuka. Osim kaše od jabuka za dopunjavanje mješovitih marmelada od raznog voća vrlo su pogodne još ove kaše: kaša od bundeva, kaša od mrkve (šargarepe), kaša od zrelih patlidžana I kaša od zelenih patlidžana, koje povećavaju masu marmelade. Većina ovih mješovitih marmelada može se praviti u jesen i zimi, jer lieti nema svih potrebnih plođova na raspoloženju. 1 toga se od pojedinih vrsta voća zasebno napravl voćna kaša odnosno marmelada, pa se ta kaša ili marmelada do jeseni Ili zime euva u kamenim ili grnčarskim ćupovima. Kad dodje jesen odnosno zima, onda se iz'vrši to miješanje sa dopunskotn kašom i ukuvavanje marmelade prema potrebi. Sećer u slučaju nevolje ttužde rnože izostati. Takve mješovite marmelade treba jače ukuvati i na 1 kgr. m a r m e1 e d e d o d a t i l * 1 /, gram salicnog praška 11 i 5 grama 50 -p r ocentne mravlje klselinetsa ovim dodatkom marmeladu dobro izmiješati. Marmelada se može zasladitt docnlje p r e m a n a h o dj e n j u i prema u k u s u. Pri zgušnjavanju voćne kaše u tnflrmeladu uvijek ode */* ili J / s na isparavanje. U sljedećim propisinia označene su najukusnije i najjeftinije mješovite marmelade. Srazmjerni dijelovl voćne kaše i dopunske kaše izvjesuog ploda u kiiogramima, odnosno iunvama ili li:rinia označene su brojevima, a radi kratkoće mjesto voćne kaše ! dopunske kašo stoii saino ime voća i dotičnog ploda. Receptl za mješoviie marme1 a d e: 1) M a r m e I a đ a c< d v i š a n j a: 1 jagoda, I jabuka, 2 višaiita, iV 4 —2 iecera; 2) M a r m e 1 a d a o 'd j a g o d a: 1 iagoda, I ribizii, 1 rnrkva (šargarepe), 1 štćera. 3) Marmelada od zelenog ogrozda: 1 zelenog ogrozda, 1 mrkve, 1 šećera. 4) Marmelada od ribizll: 1 ribizli, 1 zrelih patlidžana, 1 šećera. 5) Marmelada od kajsija; 1 kajsija, 1 bundeve. 1 šećera. 6) Marmeladaodjabukal btindeve: 3 jabuka, 4 bundeve, 1 Šećera. 7) Marmelađa od jabuka i zelenib patlidžana; 3 jabuka, 3 zelenih patlidžana, 2 šećera. 8) Marmelada od krušaka: 3 kruške, 2 trnjine. 2 šećera. 9) Marmelada od gunja; 3 gunja, 3 jabuka, 2 šećera.

10) Marmelada od poznfh šliiva i zrelih patlldžana: 1 zrelih patlidžana, 1V, šljiva, % šećera. Ova marmelada jedva se može razlikovati od marmelade od kajsija i zato se zove I a ž n a k a j sl j i n a marme1 a d a. 11) Marmeiada od poznih šljiva i zovnih bobica; 2 tljiva, 2 zovinih bobica, sa dodatkom 2 grama cimeta i 2 grama karanfiliča. 12) Marraelada od džanarikaimrkve: l l / 2 džanarika, 1 inrkve, V 2 šećera. \ Džanarike se još drukčlje zovu tronošljive, piskavci, migavci, prkače, a to je pofrebno pomenutl zbog raznih oblasnih imena. 13) Marmelada od rnnki šliiva i mrkve pravi se po istom receptu kao i marmelada od džanarika i mrkve. samo miesto 1V* džanarika dolazi U /2 ranih šljiva. 14) Marmelada od ribizli i dreujina: 2 ribizli, 1 drenjtna, 1 šećera. 15) M a r 111 e 1 a d a 0 d m j e š 0 v itog bobičavog voća: 1 ribizli, 1 ogrozda zrelog, 1 maiina, 1 jabuka, 2 šećera. Marmelatde koje nemaju lijepu boju. mogii se obojiti sokom od zovni'h bobica ili sokom od višauja. Ovo se preporučuje za prodajne trgovačke marmeiade, a za kućevne marmelade to niie po’rebno. Kod svijtt pomenutiii marmeiada može se dcdati 11 a 1 kgr. nuešovlte kaše 10 grama želatina, koji će pomoći da se marineiada brže zgust’e i onda će tnar.ja količina marmelade pri kuvanju isparltl, tj. dobiće se mnogo veća koliČina nmrmelade. Ovo iste se može primljetit! ! kod pektneza, naročito pekmeza od trešanja i pekmeza od višanja, Sp.

Traže se: DruStvo Crvenoga Krsta u e. i k. V. G. G./S. u Beogradu, poziva niže imenovana lica ako su u Beogradu, lično da se jave sa legitimacijom, inače da poŠlju tačnu adresu: I. g. Marku T. Leku, zastupniku blagajnika CiTenoga Krsta, Beograd, Vatrogasna uiica br. 15, prvi sprat, svakog radnog dana od 2 do 4 sata poslije podne, s pozivom na broj koji ae pred imenom nalazi: Broj 1925 Banković NadeŠda kći Drage, Paraćin; 1962 Beljaković Živojina Draga; Broj 1915 Dfinitrijević Maksim-Azer, sekretar min. spoljn. posl. u penz.; 1980 Dodić Ace porodica, ekonoma u Svilajncu; Broj 1926 Gjorgjević Caja, čin. fabr. duvana; 1928 Gjurgjanović Zorka, nadz. fabr. duv.; 1927 Gjorgjević Radovana porodica knjigovodja mon. duv.; 1929 Gjuričić Ružica, čin. min. fin. Nemanjina ulica 40; 1930 Gjuričić Dragutin, po resk. čin., Ferizorić; 1931 Gjuričić Jevrem, pisar monop. Uprave; 1945 Gjurgjić Aleksija žena 1 đeca učit u penz., Bogojavljenska ul. 14; Broj 1917 Elizarević Ašer, po3luž. min. fin.; Broj 1969 Genčića Milovana „Dulke" porodica, Svilajnac; 1977 Gačić Stana Stojana, Svilajnac; Broj 1946 Ilić Draga, Članica Narodnog Pozorišla, Skoplje; 1947 Ilić Olga, Članica Narod. Pozorišta, Skoplje; 1948 Ilić Rada, članica Narodnog Pozorišla, Skoplje; 1975 Ilić Steve porodica, bivš. opštinskog čin., Svilajnac; Broj 1949 Jasika Saveta uđova Sime majora; 1950 Josić Milica, članica Nar. Pozocišta, Skoplje; 1951 Jakšić Milica;

BEOGRADSKE NOVINE 1962 Jovanović Jelena Dimitrija, Mali Požarevac; Broj 1933 Kremić Ilija, čin. Poljopr. DruStva; 1982 Kostić Mileva udova Petra, srosk. kapet., Grocka; 1953 Koen Isaka porodica Velika Pijaca; 1985 Krsmanović AngeUna J. Mihajla, Cvetovac—Lazarevac; 1993 Kostić Leposava, učiteljica u peuz., Beograd; Broj 1964 Lukić Miloja žena, Ritopek; Broj 1922 Mirković Mil. Milenija, Stepojevac; 1936 Medaković Miroslava kći Ljub. kapetana; 1937, 1992 Milovanović Ljubica, telefon., Jagodina; 1955 Milovanović Mileva supruga Milenka, mesara, Mladenovac; 1956 Milojević Mara Mihajla, Mladenovac; 1976 Maksimović Milica, Svilajnac; 1979 Milenković sunruga i deca Blagoja, kontrolora mon. Svilajnac.; 1986 Marković Zivana Marka, Petka, Lazarovac; 1987 Mijeđija Lazara porodica, kato]. vladike; 1983 Marković Roksandra Milovana Ripanj; Broj 1920 Nedić Božidara porodica, direkt. šumarske škole, Smederevo; 1957 Nikodijević-Stefauović Mileva Radojce, Mladenovac; 1958 Nikolić Jlladena porodica, činovuik, Pivarska ulica 54; 1972 Nešić Jela, supruga poč. Steve, okružn. Čin., Svilajnac; Broj 1938 Parlić P. Ilije porodica, svešt., Vučitm; 1939 Petrić Mih., čin. Poljopriv. društva: 1940 Popović Aleksa, marveni Ijekar; 1963 Petrović Vukosava, Koračica; 1904 Popović Aleksa Angeliua udova, Resavska ulica 5; 1991 Pavlorić Jovan, bivš. uprav. dvora; Broj 1923 Rislić Jovan, posluž. min. Unutr. dela; 1971 Rajković Zivka porodica, bakalin kod „Stojićeve Cuprije“ Svilajnac; 1982 Ristić Timolija poiodica, Duiinitorska ulica 1; 1989 Ristić pok. Jelisavele djeca učit., Grocka ; Broj 1941 Sekulić Zorka supmga Aćima svešt. B. Potok kod Vel. Ivanće; 1942 Stojanović Paja, čin. Poljoprivred. društva; 1959 Simić Leposava Mike, Miadenovac; 1968 Stojadinović Avrama porodica sedlara, Sviiajnac; 1970 Sedlarac Jela supruga Steve, opšt. čin.; 1978 Simonović kći Milutina ,,Prnje“, Svilajnac; 1981 Starčević Velija Sretena, VrČin; 1984 Slavkovlć Kosta, Banjica; 1990 Savić Jelena udora Dušana, biv. blag. monop.; Broj 1965 Splilial Jovana Rosa, biv. prof.; 1966 Sumkarac Jela udova Vojislava, bivš. učitelja; Broj 1967 Tošić iživana udova Nilcole, Grocka; 1973 iTodorović Dušana ,,Mandrde“ porodica*. učitelja; Svilajnac; 1974 Toskić Novaka porođica učit, Svllajnac; Broj 1960 Uzunović Mileuka porodica, bivš. gostioničara; Broj 1994 Vujadinović Milica, Beograd, lvapeLan Mišina 28; Broj 1943 Živanović Aca, čin. poIjopriv. društva; 1934 Živković Stanko, pisar stov. soli; 1961 Živković Mica Pante, Mladenovac. II. g. Miši Nikoliću, načelnika željezničke đirekcije, radnim danima od 9 i po do 10 i po'bati prije podne, u odjeljku Crvenoga KWta, Dobračina ulica br. 16. Ž e 1 j e z n i č a r i: Velimirović Emiio, viši kontrolor; Nedeljković Svetozar, vratar; Miliajlović Vladimir, lampist. III. g. Dimitriju J. Sokoloviću, Kralja Milutina ulica br. 37, Beograd: U č i t e 1 j i: Kosta Vasikić iz Kneževca; Milan Janković iz Beograda; Sirašimir Ružić iz Sopota; Krsta Rajićković iz Kamenđola; Porodica Jovana Ž. Jovatiovića p. poručnika i Gjorgje Stojanović iz Niša. IV. g. Miliajlu P. Miloševiću, učitelju, Ko3ančićev Venac br. 10:

8 . jula 1917. G-dja Mttgdalena Gjonlić, učiteljica. V. g. Dragutinu M1 a d e n o v i ć u, uCitelju u Beogradu, Gimnazijska ulica broj 28: Učitelji ] učiteljice: Milun Mihailović iz sela Mladenovca; Milan Maksimović iz Medjulužja; Draginja Marković iz Darosave; Milan Malešević iz Železnika i Aleksandar Milosavljević iz Umčara.

Razne vijesti. Oživljavanje srca. „Dok srce kuca, dotle je i život tu, a kađ srce prestane kucati, onda prestaje i život". Uvo je opšte priznato praviio i 0 njeir.u je fizlolog profesor dr. Hans Wlnterstein iz Rostocka mnogo premišljao, te jc najzad došao na misao, da pokuša da obnovi prestalo kucanjc srca i time probudi život u obamrlom tijclu. Svoje pokuse izvodio je na pitomim zcčcvima i morskim ježevima, pošto iii je najprije vještački umnvio putcin smrzavanja. Naravno, da je u tu svrhu izabrao potpuno zdrave životinje, čije je tjclesno tkivo biio neosporno ispravno. Kad je životinja za pokus bila mrtva, on joj je ubodom staklene cijevi ovu učvrstio 11 glavnu žilu, koja vodi iz vrata u glavu, te je kroz tu cijev ubrizgavao postepeno u tijelo mrtvc životinje izvjesnu kollčinu mlakog solnog rastvora, zasićenog kiseonikoin. Toin rastvoru dodao je dr. Winterstein poveću dozu adrenalina, koji ima to svojstvo, da širi vjenčaste arterije srčanih mišića, a da sužava ostale arterije. Ciin je ubrizgani rastvor dobro prostrujao kroz srce, ovo je počelo ponovo da kuca, a odmah zatim počela je životirija na maho-ve da diše. Ovo je disanje vještačkl potpomagano, te su se životinje, naročito pitomi zečevi, toliko oporavile, da su se mogle siobodno kretatl. Od tih životinja jedan morski jež živio je još dvlje sedmice posiije takvo-g pokusa, dok su ostale već posiije nekoliko sati uginule. Pokusi s narkotiziranim i ugušenim životinjama kao i s onima, koji su pretrpjeli smrt usliied moždanog potresa, nijesu uspjeil. Postignuti uspjesi dra. Wintersteina pobudili su pukovskog liječnika dr. Desideriusa Dornera, da tu metodu okuša i na čovjeku, i prilika mu se za to brzo pružila. Jednom, kad je ulazio u bolnicu, nosili su iz iste baš jednog inrtvog čovjeka u mrtvačnicu. Na ovome namisli dr. Dorner da izvršl prvi pokus, jer nije bilo šta da se stavlja 11 a kocku, pošto su mrtvaca priie toga već pregledali liječnici i oglasill ga mrtvim. Od zadnjeg otkucaja srca pa do otpočetog pokusa bilo je proteklo oko 20 ininuta. Dr. Dorner nije ima pri ruci rastvor, kojim se poslužio dr. Winterstein, a i sain način, kojim je ovaj vršio ubrizgavanje, činio mu se odveć zametan i ne uvijek izvodijiv. Zato je u mjesto solnog rastvora upotrijebio najprije dozu kofelua, a poslije ove još jednu dozu kofejina i jednu dozu digalena. Injekcijonoin iglom probo je grudnl koš mrtvačev izmedju četvrtog i petog rebra i njome dospio do srca, 11 a što je ovo odmah I ako vrlo slabo reagiraio. Ponavljanjem injekclje srce se bijaše več toiiko oporavilo, da je otpočelo normalno da kuca. U brzo po cijeiom tijelu otpoče da struji krv, bilo se dobro osjećalo i mrtvac je otpočeo da diše. Na žalost, oživjeli Je bio slabog tjelesnog sastava, te nije došao k sebi, već je poslije

Broj 185 četiri sata po izvršenoj posljednjoj injekciji konačno umro. Daiji pokusi u ovoin pravcu imaće jamačno više uspjeha, razutnije se. samo kod onih obamrlih, čija je tjelesna konstrukcija inače normalna i sposobna, da bez prepona propušta kroz sebe utlcaj oživljavaji ćeg ubnzgavanja. Prividna orudjša za odbranu kod živoiinja. Kad se borba ijudi sravni s borbom životinja, onda se sve više i višo dolazi do saznanja, da su mnogi ljudski izumi mnogo ranije od prirode već ostvareni. To ne važi samo za orudja za napad, već 1 za prividna orudja za odbranu, koja danas ne igraju baš odveć malenu ulogu. Kao što je poznato, često se od plehanih cijevi prave i namještaju lažne baterije, da bi se zavarale neprijateljske izvidnice, a naročito neprijateljski letači, koji izvidjaju protivničke položaje. Takva prividna orudja za odbranu nijesu u prirodi ništa novo. Ima životinja, koje izgledaju da su vrlo ratoborne, a u stvari ne mogu svojim od prirode darovanim im orudjima niti da napadaju, niti da se brane. Tako mnogobrojne vrste kameleona na Madagaskaru i u Africi izgiedaju ratoborne svojim rogovima na vrhu njuške, ali još nikad nije nitko primjetio, da se je kameleon tim rogovima poslužio protiv neprijateija. Kameleon je vrlo nespretan, te nesposoban za napad; a odbrana mu se sastoji jedino u tome, što napadnut, frče i menja boju, čime ne može neprijatelju ništa da nahudi, već da ga oamo zastraši. I medju morskim ribama u tropskim predjelima ima neke vrste, koje su snabdjevene sličnim orudjima, Srce Evrope. U Češkoj gori (Bomerwald) blizu moravske granice podiže se brdo Kahont, na čijem je vrhu u jednoj ploči urezano, da je to mjesto središte Evrope. Oko toga brda svud u naokolo nižu se ubava sela i čuveni bogati vještački ribnjaci. Stanovnici su isključivo Česl I Nijemci, vrio radeni l s toga u svakom pogledu napredni. Oni s ponosom vele, da je njihov kraj srce Evrope. * Poziu no pretpiatu! Od 1. iula otpočinie nova mjesečna kao i tromjesečna pretplatal Uinoljavamo, da istu blagovremeno obnovite, da u dostavljanju naših novina ne bi nastalo prekidanje. Pri obnavljanju pletplate, upozoruje se na cijene koje su slijedeće: Pretplata: u Beogradu i u krajevima zaposjednutlm od c. I kr. Četa za « »Jr* « tors.'tfk bojnu i etapnu poštu. . . K 2 - — K 6*u Beogradu sa dostavom u kuću „ 2-50 , 7 50 u HrvatskoJ-SlavoniJi, Bosnl-Hercegovini 1 Dalmaciji . . . K 2 60 K 7 80 u ostalim krajevima Austio-ugarske monarhije K 3 - — K 9 f u InostransK"u 4-50 , 13-5() Kod plaćanja imađe se žacna adresa fstko navesti. Kod preselivanja a naročito kod promjene poijne pošte, nužno je, da se osim tačne nove adrese takodje i predjašnja adresa navede. Administradja „BEOGRHDSRIH HOVIHA** Et. Pošta Beograd.

Don Atarko Vežlć: Ribareva kamena majka. (Svršetaki. — E, da bi iz vas progovorio Bog 1 Oospa, te Sveti Nikola i Sveti Ante! Ne bi valaj nl vl večeras suhom kaljkalicom kaljkali naštesrcne zubel Već što bilo da bilo, svakako bl vrijeme biIo, da se Ivan jam] onoga zanata I kani rlbarštine. Godine su za vratnlm žilatna; a nije on već mladica za sigre, već suirost za kruničanje. Nitko mu ne brani Bogu se moliti i Božje milosrdje zazivati. da vas sve pomogue. A znaš 11, komšo, kad će se lvan s morem alaliti? — Kad to, mile? — ljubopitno će Stana. — Kad i slavić o proljeću bez biglisa zamukne! — Medjer kad umre? — S malim da pogadjaš! Nu čemu se svane, tome se i smrktie, te, reći bi, i današnjoj buri. Još je sunce svojiin obilatim pedijem na nebeskome svodu, prije nego će za gore, a vukovitoj se najezdi prlčelo smrkavati, 1 sve su prilike, ne će večerati, gdje je ručala 1 užinala. Utihala je bura dobrih, a sve to kraćl ,.refu]i“ I obrjeda nagoncla na oduške i na prebac prorokuju njezine zadnje trzaje, dok se najstrag ne precijedi u lagašni, a nek Je oledjeniji I ozimniji, piriuh. I selo je nekuda oživjelo. Tko sa sebe otresa lužinu, kojom se, bogovjetni dan uz ognjište prltaknut, olužio, tko * zld, da je opraši, zamahiva kabanlčlnom, a mladjl Je čak I snimaju I od sebe odbacuju, tko sobom otresa i rasteže se, da zatrnule žile oživt, odrvenjele kostl u zglobovlma iznovice sijubl. Svak je sobom zabavijen, * opet oči do-

cigloga baš začamiie 1 po razbojištu se kivna i zadrta dušmanina turobno ogledaju, čude i krste, otkuda ova i ovollka nagrda selo snašla. Ako I nije u šilu lemeša, ako i nije današnja bura našu diku do temelja srazila, jest mu pletenice razmetnula, krovove razotkrlla, japiju razgegala, somlće nagnula, plaste raznijela, a kitno drveće, raskošje moje i ures krajine prostrane, pogotovu unakoliš pogulila, povaljaja 1 iskrljila. Nu opet bi po svemu ovome, ko I po onome, da sl magare kupio, pa magare I prodao, lakše, kad se promisliŠ, da se ipak živa glava iznijela, a živa glava I dugove plaća. Nu po srijedi Je ta, ne malena, već golema, da se ne zna, što je od Gašpićevih ribara, kad im se dosada povratak zameo. Svijet se stoga pričeo prikupljati pod popovu kulu, a mimoiiazeć Gašpićevu zidanicu i podenicu, uzviren se i nesigurnim okom na nju ogleda, ko da se noćna ćučina zla udesa na nju nasadiU. Svaki bl na zboru htio svoju rećl, ali mu je neizvjesnost zabravila usta, da ti se ne da pa ne da, već da bi je na čekrk istezao, rlieči proustiti. Teška je ona danas. Svak je se boji, jer dokučuje zamašitost stvari, da mu ne bude tvrda i sneručna, da bi se mogao i pokajatl. jer i onako, što ne valja na plru, ne valja ni po piru- Stoga se nekuda svl zgodnije razmjestiše, kad medju nje 6 štapu dobata starlna I najpoštovanijl brk u selu, a kad se njegova svagdje broji, hoće to danas I pogotovu, ako se o moru zborl i njegova vedrija I mračnija povjesnica suče. Ta Nikola je Ivić svoje djetinstvo na more iznlo, mladosti i muževnostl sa njega ne Iznosio, a tekar ga ovo Iani posrpljena starost sa njegovih voda ugnu. Dosjetlo se razboriti starac, da dan i noć zajedno no

sleišu, te ni ribar se po ribanju o štap oslanjajuć. Zanimiva je Nikola pojava i tvrdo poštenje, svakotne amo u našoj krajinl oslaščalo, a kad načine da ribar priča 0 svojini teškim morskitn i ribarskim doživljajinia, ne bl, već da bi s(ao, pao 1 gladan gutao njegovu bistru odrješitu i odumitu besu. Nigda zar, ko ovo danas, naručnliega vakta, da se po stoti put na staru i zanimljivu navrati burinu zgodu. kad njega i pet mu srčanih drugova nenadno zaskoči na pučini morskoj 1 da kaže, što je onda bllo, kako li se dovršilo... Bori se, otimljl, zavezi, zasuči odovuda. varknl odonuda, sveisto pomoćl nema. Dvoje je: 111 se spuštaj u morske dubance, 111 se predai slijepu udesu, burnoj sill, da te vrndalja, kuda njezin bijes zautnl, te svoJoJ pametl 1 pomorskom umijeću, da ;e oni spase. Nikola odabrao ovo drugo, muškl se kormlla prihvatio, hladnokrvno pred sobom razrogačenhn očima izdrečlo, ušima naćulio, da načuje, lcuda punl i nabrekli nametničlni mijehovl omjjeraju, jer sve o dlacl vls!. Brdija se ispred tebe dižu, s vaia se na val, ko sa Velebita na Dlnaru, prevail, oskiizuj, sklfsl na vrhunce l do tren zanjuri u dubance, dok ih najstrag drugi dan u svoje svanuće ne ugna 1 pred ubavu varoš dogna. Tko si tl, tko ste vi na svijetu se za sve sazna, te i Nikola, da su doplovtll pod Komlžu. prometnu I naprednu varoš viške ostrviTekar peti dan | to, kad im se ukućani, u svojoj golemoj tuzi, crnim prerušill, prepuklim Ih srcem oplakali, * molitvom Bogu upokojenja njihovoj juš' žaželjeli, selo amo saznalo, da su živi. Osmi se dan kući povratiše. a kad uzell Nikoiu priupitivati, što Je I ':ako le bilo, ko da nlje nlšta nl bllo, već da

Mtk ujec magare, smiren odgovara, da je tiio ,fiiška“ vjetra. I ovo danas popodne, netom Nikola medju nas stupi, ja ga, poštivajuć dostojno njegove sjedne, prvi pozdravih i prvl ga spopadoli: — Vidi ti, striče Nikola, ovoga danas! — naslanjajuć i ojačom udarajuć po svakome slovu, da oskoči razgovor. — Evo, oče, obična bura „marčanica“ u svoje vrijeme! — Ali Ivan i njegova družina, to je danas sagnalo šušak za uho dociglome u selu. — Ajte, oče, prodjite se vi svih tih ,,dociglih“, da gafaju o Marinim Ispraznim mrgjelaina! Već ne zamjerite, na kojoj ste, ja bih se, s malim. čudio vama j bistroj vašoj pameti, da o slabušuoga kcmarca vješate orlova krila' A Ivaii? * e znate, vi, š‘o je Ivan i koja se u njemu krije, a znam ja, da će on prije pd ure na vrata ozdo poviriti. Ako ga Je današnja bura u čemu uštinula, je u tome, da mu Je mrežu smotala i na ,,škaf“ je bacila, da ondje bezposlena kutri, a time mu i ćesu prosvirila, da osta prazna ko i gladnoj lisici rep izmedju nogu- Ivan je ,,surgo“ i u „Sječenicu“ se ugno, tu iščikao, da bedeviji oduši pomamna zob, a sad, uz potnoć Božju, punim jedrom k nama jedri. — Zorno Je to tvoje deblo, striče Nlkola, ako nije ozeblo! — odazve se glavar, Markiša Šikić i blizl Ivanov rod, te iz dubljeg oduši. — Da b| ti, striče, pogodio, i da bi tvoja namješća našla do prijestolja Božjega! Nu strah me, da ova današnja nije zaostala za tvojom komlškom, ako Je nije I prefekla. — Nu mj seoske poglavice, pa onako zbori! — ko razdražen će starac. A pa što Je bila ona komiška? Nl vuk ni bajduk, već bura, ko 1 ovo danas bu-

ra! — čedno će I skromno, pritišav glasom, Nikola, da se izmakne kojekakvitn pohvalama. — A je Ii ,,Marlja“ sigurna? — f ovo bih ja rado saznati iz Nikolinih kompetentnih usta. — Za nju da vas, moj Don Marko. glava ne boli! To je ,,krik“, kula od pottzdanja na moru. Čudestvo je sigurniia od moje komiške. a oćutna na kormilu. povozita i poslušna, ko poslušno i odano dijete svojoj majci. Sva je ko salivena. Ljemez, pauznica, žioka, rozgve I ostalo zgoljni ,,ocal“, jedro zdravo, dok konopi čvrsti i neprognjijali. A da ,,M a rija“ uzazbilj zaslužuje ove pohvaie, a Ivana da se nagledate, eno vam ih, pa trknite k moru! — I starina se nasmije. a štapom k moru upre, netom prvi zapazio Gašpića ribaricu, da napunim jedrom ulazi u luku. Svijet se obradovan slisnu k inoru, ja Izletih na pendjer, da sa povisočijega promatram, za člm mi srce vazdan tjeskobno lebdilo, dok strlc Nikola upravi sraračkim i neslgurnim korakom k svojim dvorima, a tekar da uzdaltnu i na polasku lanu: — Dao Bog, djeco moja, more vas, poput Ivana nasrkalo svojom ustrajnošću i duhom junaštva, da ga i vi prodičite, naše golemo i veiebno hrvatsko rnore!

Dobrih je zamračilo, i kad se ja Gašpićevima najmanle nadao, evo if Ivana i na moja kućna vrata pokucaJoŠ nlje tjelesnim kipom prag mitio, ukaza mu se o ribarskom f okrvavljenu prstu obilat ,,ćifalj“. Obarit je komad ribe I, neslijepe ml majke, Ima ga, da, koliko hoćeš. Da je uza nj Još Jedan man]I I sitnijl, čitavu bi oku pritegao. — Hvaljen Isus, Don Marko! Na,