Београдске новине

Str. 4.

Svečani prilog „Beogradskih Novina“.

Petak, 17. avgusta 1917.

ffechjfr hauaJlcrie /Tiigrl /~M 6/ Pal//y /P *tranch&mesit

JirrJf/rj/Z/jyrJ / /reJ/en JZJJajrOr/.Star/remi>f/y ^ 75 3đ£a//toae 77 Grena<//er tfomp. f r . n ^ & t'* 4j 1/

I ff > i (W i č b t f LtjJLU

T TreJten 0. cf. tf. trdergenj/

, * r jf. fo/Aen&ć&si

v s</ / / )/iiii/ift»)VVf//!t'tft>7777 ^—-—Siapć ćctff otto joApo ;

Turci uzbuniše cio logor. Spahije i Tatari s Dedinog brda (sadašnjeg Topčiderskog brda) dojuriše brzo u pomoć, te se na skoro otvori bitka u magli, koja je sa svim ometala pregled i upravu. Ne obazirući se na neprijateljsfce rorvove, koji su bili velika smetnja, konjanički pukovi su nadirali sve dalje napred. Hrabri protivnik nije mogao zbog magle pravilno da upotrebi svoju nadmoćnost. Ali i odvojeno boreći se carski kirasiri u dragoni bili su jako pritisnuti, te su izgubili 800 ljudi i 1200 konja, t. j. šestinu svoje brojne smage za tako kratko vrijeme. Odmab u početku borbe poginuli su junački tnaršal grof pl. Hauben i potpukovnik grof Palffy, sin maršala Palffy-a. Medjutim je prispjeo i drugi odjel desnog krila, kojega je vodio konjički general grof Mercy, kirasirski pukovi Hohemzollema, Hantois, St. Croix. kao i dragoni od Bavreutha, Mercy i princ Ferdinand, te stupiše u borbu. Hohenzollernski kirasiri, na čelu, imadjahu velike gubitke, ali carska konjica. kojoj se pridružiše dva španska kirasirska puka iz rovova pod zapovjedništvom generala Markiza de Galbesa, povlačeći se na desno, zauze Topčidersko brdo, koje je tada bilo pokriveno poglavito oranicom, zadobi se neprijateljskog boka i riješi prvu borbenu fazu na desnoni krilu. U brzo po otpočetoj konjičkoj borbi maršala Palffyja napade desno krilo carske pješadije pod zapovjedništvom feldcajgmajstora grofa Maksa Starhemberga, ne čekajući na ugovoreni signal, po kome su tri bombe imale da oglase početak borbe. Pukovi jurnuše iz retranšmana, koji su i danas markirani „Laudanovim šancem“ izmedju jugoistočnog kuta rezervne bolnice ,,Brčko“ i sadašnje gostionice zapadno od Pašine česme, ali udariše u namjeri, da pomognu sopstvenoj konjici, suviše desuo. Oni se spustiše nizinom današnjeg Mokroluškog potoka (borbena relacija govori o nekom potoku Kalubra) i podjoše protiv neprijateljskih četa. Odmah u početku izgubila se borbena linija u magli i sutonu. a Starhembergove bataljune suzbili su Turci velikom hrabrošću i istrajnošću do cirkumvalacione linije. Ali su ovdje stajali rezervni bataljuni maršala Seckendorfa, koji brzo predju u protunapad. Neprijatelj je suzbijen, a tranšeje zauzete. Na Topčiderskotn brdu. gdje su bile ukopane neprijateljske baterije, privukao je neprijatelj sve potpore; nove snage odupriješe se Starhembergu, ali je ovaj sa svojim bataljuniina srčano napadao i

osvojio vis. Na desnom krilu bijaše doduše izvojevana pobjeda, ali je izgubljena veza s Iijevim krilom carske vojske, gdje je zapovjedao maršal princ Aleksandar Wiirttemberški. Ovdje je zapovjedao pješadijom prvoga (Kijela carskog lijevog krila feldcajgmajstor grof Harrach, a konjicom konjički general grof Montecuccoli. Ova je imaTa zapovjest, da se izvuče' na lijevo i da zauzme vfs sproću istaknutog kuta cirkumvalacione linije i veliku tursku bateriju na Bajdinovom visiu (sadašnji Ekmekluk), iza koga se nalazio šator velikog vezira Halila, pa da se zajedno s pješadijom dokopa tog ključa protivničkog rasporeda. U težnji da postigne vezu sa StarhembeTgom, otišlo je lijevo krilo suviše na desno, a velika baterija neprijateljeva ostade lijevo. Prvi odjel dodje u nizinu Mokroluškog potoka i u turske ro-vove. I konjica Monfrecuccola bijaše izgubila dinektivu u onoj magTi, gdje je trebala da napada, te je neprijatelj zbuni, pa i onih od drugog odjela pridodafrih joj 1(1 grenadirskih satnija budu suzbijene. Prijatelji i neprijatelji ne raspoznavahu se. Svaki je general zapovijedao dodijeljenim bataljunima na sreću, ali u težnji, da ga neprijatelj ne uhvati s boka. Niko nije mogao da raspozna, gdje bi trebalo stvar prihvatiti. Turcima nije u fsitoj mjeri smetala gusta magla. Naviknuti na borbu bez odredjenog oblika, njihove su čete slijepo nadiraie. Iz nizine Mirijevskog potoka iskočiše na vis janičarske gomile i udarivši u lijevi bok prvog odjela, zamrsiše bataljune Harrachove u borbe, pune gubitaka. Bilo je izmedju 5 i 6 sati iz jutra. Medju oba krila pješadije prvoga odjela, medju batalijunima Starhemberga i Harracha zjapila je prostrana praznina. Carski pukovi lijevog krila pretrpjeli sm neuspjeh-. Veliki vezir baci svoje mnogobrojne čete u tu prazninu, već se bijaše u istu sjurila i njegova konjica, okretne Spahije. F- > rinc Aleksandar Wiirttemberški činio je čuda od junaštva na izloženim tačkama sa ono malo batalijuna, stavljenih mu na raspoloženje iz pukova Regal Virmond i Aleksandar Wurttemberški. Bila je to teška borba, koja se vodila tamo amo u blizini carskih rovova. Najvećom hrabrošću borile su se carske čete i moradoše uvijek iznova da bajunetima istjeruju Janjičare iz svojih otporno branjenih šančeva, pa opet su često nadmoćne turske mase oduziinale od carske vojske s požrtvovanjem izvojštene dobiti. I tad — moglo je biti oko 8 sati prije podne — pojavi se princ Lugen na bojištu. Na

prelomu sopstvene linije, od prilike kod današnjegA 249 VK. Vračara, odjednom se pojavljuje princ-voijskovo-dja, opkoljen svim onim sjajnim volonterima prvih porodica srednje Evrope, na najvažnijoj tački krize. Odjeđnom se diže magla i pogledu vojskovodje ukaza se slika cjelokupnog bojišta. On vidje veliku prazninu u borbenoj liniji, u koju su se sručavale neprijateljske čete, i vidje kritični položaj, u kome se nalazaše carska vojska. Odmah dobi zapovjest za napad drugi odjel, koji je stajao pod zapovjedništvom feldcajgmajstora princa Braunsclnveig-Bevernskug. Nadiranje je bilo upravljeno na Bajdinski vis (turska velika artiljerija) s batalijunima Harrachovim i pješadijom Hodlsteinskom pod vodjom maršala Plischawa. Grof Wallis nastup-io je s pukovima Jung-Daun i Bevern lijevo, batalijuni pukova Neipperg, Friedrich Wiirttemberg. Auspach, Franz Lothringen i Hessen pod vodstvom maršala princa Hollstein-Becka, desno odatle i svi se oboriše na taj vis i osvojiše na juriš najprednju artiljeriju. koja je mogla biti od prilike na Zelenom brdu. Ispred pravog artiljerijskog položaja postavio je protivnik tri paralele. Već borba oko prve paralele vodjena je s velikim ogorčenjem. Braunscfnveigski princ naredi. da 16 topova izidju naprijed i da ospu najžešću vatru. Potišteni desnim krilom carske vojske, kretale su se neprijateljske mase prema velikoj bateriji na Bajdinom visu, da se odavde najžešće odupru. Na tu masu udario je napad princa Wtirttemberškog. Njegove čete budu bijesno napadnute od strane neprijatelja i dospješe u vrlo opasan položaj. General 0’Dwyer*) nastupio je kao pojačanje sa po jednim batalijunom bavarskih pukova Kurprinc i Lerchenfeld i sa dva batalijuna Arenbergove pješadije. Izgleda, da su ovdje djelovale i čete maršala Maffeija iz drugog odjela. jer se spominju u jednom izvještaju. Carske čete, koje su se već nalazile na visu, pretrpjele su velike gubitke. Deset grenadirskih satnija i dva konjička ptika štitili su ovdje Iijevi bok. Kad bavarski bataljuni generala 0’Dwvera u pratnji bavarskih i hessenskih bataljuna maršala Maffeija prodriješe u ovalno ušančenie na Ekmekluku, otpor protivnika ovdje bijaše slomljen. Slavnim vojnicima iz Bavarske pripada veliki dio slave u toj velikoj bitci kod Beograda. * Kasnije prvi ženijski direktor Beograda. 17S9godiine pogubtjen je mačem u donjoj tvrdjavi Beograda, Sto je prerano ustupio Niš Turcima.