Београдске новине

Broj 248.

Utorak

BEOGRADSKE NOVINE

4. septemDra iyi7

Strana 5 .

tome smo u svemu vrlo opširno pisali). Poslije toga je sa stepcnica parlskog opštinskog doma uz ogromno oduševJjenje naroda proklamovana republika. Vladu sas.aviše narodni poslanlci grada Parisav koji sebi za predsjednika uzeše vojmka, komandanta Pairisa — docnijeg njegovog branioca za vrijeme opsade gjenerala iTrochu-a. Zemlja je skoro svuda mimo i siinpaučno primila promjenu oblika vladavine. Nova vlada, t.zv* vladia narodne odbrane, izjavi preko svoga ministra spoljnih poslova, J ulesa Favre-a, da misli nastaviti rat sa Nijemcinia do kraja i da neće ni da čuje za mir na osnovu ustupaka u zemljištu Njemačkoj (,,ni jedne stopc svoga zeinljišta, ni jedan kamičak svojih tvrdjava ne dajemo . . .“ pisalo jc u dotičnoj noti). Tako je u Francuskoj vraćen republikanski režim, nazvan „trećom republikom“ (prva od 1792. do 1804. god., druga od 1848. do 1852. god., kada je predsjcdnik republike, princ Louis Napoleon, 110 ugledu na svog slavnog strica izvršio dižavni udar i proglasio se carem Napoleouom III.). Treća republika poslije počemih tcškoća ipak se pokazala trajnom, jer se evo održala do danas. Pod početnim teškoćama mislimo na činjenicu, da je u velikoj narodnoj skupštini, koja se odmah po zaključenju primirja u početku 1871. god. sastala u Bordeauxu, većtna bila m o n a r h i s t i č k a. No, vidjevši zemlju u teškoin položaju i ne horeći zemlju izvrći gradjanskom rat«u, dok jc neprijatelj još bio u njoj, monarhisti iz viših patriotskili obžira pristadoše na uvodjenje prlvremenog republikanskog režima, s time da se docjiije ustavom odredi konačni oblik vladavine. Sadašnji francuski ustav stupio jc u snagu tek če iri godine docnije, i875. god., a i on je pod uticajem mnogobrojnih monarhisra u ustavotvornoj skupštini ispao srazmie"tio dosta konzervativan. Saborna crkva za beogradsl.u sio.idiiju. Saborna crkva poslakt je sirotinjskom odjelenju opštine grada Beograda svotu od 51.90 lcrima, lcoju je svoru dobila na dar prilikom bogosluženja, kao svoj prilog za pomaganje bcogradske sirotinje. Plovidba izinedju Zemima i 0«šave. Zr. putnike vojničkog i gradjanskog reda, koji putuju iz Zemuua za Oršavu, važi od 1. avgusta ovaj propis: putnieke karte moraju se uzeti u beogradskoj parobrodskoj stanici (Donja ulica). Podvoznina so mora platiti u krunskoj vrijednosti. Vojna lica van službe, brodarski službenici, državni činovnici čotvornog saveza i članovi njihovih porodiia plačaju polovinu podvoznine ako se dovoljno legitimišu, tako isto djeca isj od 10 godina. Svaki putnik može pomjeti sobom besplatno 25 kgr. prtljaga. Podvozne kartc se mogu dobiti svakog ladnog dana od 1—G sati poslije pođne, prazujikom od 11—12 sati jiiije podne. Brođarski saobraćaj Šabac Sinederevo. „Prvo c. k. dunavsko pa brodsko društ.vo“ uredilo je plovidbu za prcnos putnika i robe izmedju Sapca—UmkeObrenovca—iieo 0 iaia—Grockc— S . ob> reva ovako: Polazak iz Smedereva ulorlcom i petlcom u 8 sati iz jutra, dolazalc u Beograd u 12 sati u podne. Polazak iz Sapca za Beograd četvrtkorn i ncdjeIjom u 7 i po sati iz jutra. Dolazak u iieograd n 12 i po sati poslijo podne. Polazak za Smederevo u 3 sata poslijo podne. Ponedjeljkom o'dmor brođa u Šmederevu.

čovjek upinje da sc zadrži od smjeha« Sveštenik ponovi blagoslov, djcca od.o varaju sa ,,amin“, Cigauin se nećka, Svetozar pouavlja komandu, piangija o.ijekuje, a gora sc razleže... 1 po treći put se to isto zbiva i sjvečana povorka via’a sc u crkvu, a lotud svaki sa su’doni osveštane vodicc svojoj kući. Pri ručku zapitaće me zet: „Vklje li boga ti onu bruku, što je učini Svetozar Grčki?“ — Kakvu bruku ? — Pa danas za litijom, kal je pop osvcšfavao vdou. — IS T e znam ništa. —■ Kako da ne znaš, kad si bio tu?l 1 onda poče moj zet da opisuje gore ispričaui prizor osvećenja vode. — Zuaš, veli, da mi je srce htjelo da iskoči iz gru'đi, koliko sam se naprezao da ne prsnem u smijeh,. I bih prsnuo smijeb, da se nijesam odmah i naJjutio, kako može mator čovjek prije zore <la sc tako uaždere i obruka prcđ tolikim svijetom 1 Moja seslra da pukuc o'd smjeha, žamišljajući sebi prizor pri litiji, izazvan inače flobrim i simpatičnim čovjekom, I meni se tek tada 'đađe stvar na smijeh, jcr ja bijali već orl prijc naviknuL na Svetozareve usklike u „svečanim prilifcama“, to mi isti pri litiji no izgledahu tako ncohični. Tek ka'd je moj zet sa svoga gledišla prokritikovao Svelozarev postupak i kad so tim povo'dom poče moja scstra slatko smijati, počeh 1 ja pojmili smiješnu stranu toga dogadjaja. Za ručkom malo po malo, pa tek ja ili sestra prsnemo u smijeh, koliko zl>og gluposti Svetozarcve, toliko i jcbog Ijutnjo moga zeta na tu glupost. JNašim snijehom smo dobro začinili j >nace dobar ručak; a ja i 'danas kađ so ejetim Svolozareve komande pri osvc* cenju vode, slatko se nasmijem. IC. J.

Cjenovnik životnih namirnica treba istačl na vidnom mjestu. Cjenovnike životnih namiruica, koje propisuje opština grada Beograda, a koji se blagovremeno odštampavaju uvijek u „Beogradsklm N ovinama“ potrebno je uvijek od strane prodavača životnih namirnica isjeći, odnijeti radi potvrde u poreznotorifni odsjek opštine grada Beograda I tako potvrdjene istaći na vidnom mjestu svoje radnje, kako bi svakotn ktipcu mogao biti pregledan. Priznanice za pomoć. Priznanice za poino’ć ža mjcsec sepiiembar izradjene su do broja 1000 i mogu se danas dobiti u uredima okružnog zapovjedništva Beogradgrad u Kralj Aleksandrovoj ulici br. 5 u sobi broj 57 od 8 do 10 sati prije podne. Istoga dana, odmali po prijemu priznanice prije podne blagajna c. i k. okružnog zapovjedništva Beogradgrad isplaćuje i pomoć. Kako prilikom prijema priznanice tako i same pom j'ii. potrebno je imau uia se redarstvenu legitimaciju, radi ustanovljenja indentičnosti. Poziv vlasnika vinograda. Skreće se pažnja svima vlasnicima vinograda u ataru opštine grada Beograda, da su d a n a s i s u t r a posljednji dani, kada je potrebtio da se neizostavno prijave utedu tajništva opštine grada Beograda, rađi davanja potrebnog obavještenja odtiosno nastupajuće berbe groždja. Svaki nedoiazak smatraće se kao neposlušnost i povlači kazmi.

Viiesti iz unutrašnjosti. Jedan skroman pogreb. U Palanci je na 27. avgusta ov. god. predat materi zemlji na vječni boravak plemenit i skroman čovjek Laza II ajdu k o v i ć, knjigovb'dja opštine valosi Palanke. Pokojnik je umro posiijc jecinodnevnog bolovanja, oštavivši žtnu s v froje sitne djece. Nu blago'dareći plemenitosti dobrih lju'cli, a na prvom mjestu predstavnicima c. i k. vojnih viasii u Palanci, koji su iz humanih obzira i priznanja Lazinog rada novčano o'dmah pritekil u pomoć Lazinoj ženi davši joj 500 kmna. Opština jo na ime pomoći za saranu đala 240 kruna, opštiuska upiava u ime vijenca 100 krnna, a i ostali giadjani p'reko g. J. Rađulovića priložili su znatnu sumu novaca. Pogrebu su prisustvovali, pored ye* likog liroja gradjana, i predslavnici c. i k. vojnih vlasti, gg. sreski zapovjednik nihjor Rupp, i još innoga gospođa. iVad otvorenun grobom oproslio se sa pokojnikom u ime opštine i gradjana sekrelar opštino g. Duš. R. Mihailović. Pok. Laza rođio se 13. marta 1877, gođ. \t Palanci, g'dje je svršio osnovnu školu, gdjo je najviše živio i gdje cvo umire. Trgovačku školu svršio je u Beogradu, a zatim radi daljih studija išao u Beč, Berlin i Uamburg. Kao knjigovodja službovao je po novčanim zavo'đin a u Beogradu, Negotinu i , Palanci. Smit ga je zatekla u službi knjigovodjc ojištine Palanke, gdje je u iinausijskom o'djelenju otpravijao poslove na opšle zadovoljstvo, U gradjanstvu jc uživao glas inteligcntnog, ispravnog, cijenjenog i uvaženog gradjanina. I tako jo završio život čovjek, ko,i je u ovim teškim danima najvi-o trebao svojoj porodici. Narodna svečanost. L' nedjelju 19. avgusla poslije podne priredjena jc u Gornjern Milanovcu na glavnom trgu pred okružnim zapovjeđništvom narodna svečanost sa igraukom, na kojn je Uošla velika množiua naročito seljačkog svijeta iz okoiine. Svirala je ciganska glazba, a mladež do kasne večeri nije prestajala da igra. Vuci. U noći od 17. avgusta napao je jedan vuk stado ovaca Julke Danilović, Jovana Nikića i Antona Nikića iz Prijevora. Jovan Nikić-izgubio je tri ovce, a Julka Danilovič i Anton Nikič po jednu ovcu. — Iste lioći napao je jedan vuk staido ovaca Dobrivoja Trifunovi. ća iz Lunjevice. Rastrgane su dvije ovce. Veliki požar šume. 21. avgusta u 2 sata poslije podne zapalila se opštinska šuma n Matarugama, srez Kraljcvo, zvana ,,Trešnjari“. Oružnička patrola pozvala jc ođmali u pomoć seljane, kojima jc nakon dva dana mučna posla pošlo za nikorn, da vatru ugase. Izgorjelo je irave i suvill drva u površini od 3000 četvornih metara. Požar šume. 25. avgusta izbio je iz nepoznatog uzroka požar u opštinskoj šumi u Grabovici. Požar je brzo ugašen, šteta na sreću nije velika. Požar. Iskrama lokomotive nžićkog voza zapaliio se 20. avgusta sijcno na njivama Ljubisava Popovića, Miienka Milovtnnoviča. Milcnka Radivojevićai, Stanka Pctronijevića, Ljubisava Rokajca, Magde Bogosavljevlć, Milutiua Robajco, Kovine Minić i Milana Gavriloviča, svi iz Prijevara. Požtrnvovnošću okolnoga stanovništva mogla se vatra, kod koje je izgorjelo nekoliko kola sijena, ograničiti i najzad sasviin iigušiti.

Kroz Albaniju do Krfa. PATNJE SRPSKIH IZBJEGLICA ZIMI GODINE 1915. (Iz knjige Ljubiše Valića „Doživljaji narednlka Miladir.a".) (Nastavak). Noć se je već 'spustila, kađa teško i lagano koračajuti, stigosmo prcd je’dnu veliku arnautsku kuću, ogradjenu veli* kim zidom. Na bauderi, koja beše učvr* šćena na kući, vila se zastava. Kroz noć poznadosmo našu trobojku. To beše Vasjat. Udjosmo u prostrano dvorišfe puno konja, denjkova, lju'đi, decie i ženai. Svi su rastovarili konje, sklanjali stvau’, pri čem su glasno govorili i narcdjiva'i. Jedau oficir na samim vratima kuće, vikao je, da sve žene i 'deca ui-.lju u kuću, jer za njih ima mesta u sobama, a ima. nešto leha, pa će ina se podelifi. Odveddh i inaše devojče i ženu majora Ljube sa njenim delefom, te ih smestih u jednom ćošku. Izadjoli ponova u dvorište da još po nešto naredim vojnicima i da vidim šta možemo dobili konjima za ranu. Nckoliko Arnauta iz okolnih kuća, stoje naslonjcni na dovratku kapije, ili čuče pored zida. Na pitanje voj* nika imali štogod za jelo 'da proda, ili slame, ili sena, odgovaraju: ,,Ska‘ (nema). Vojnici vade srebrn l zlataln novac, pa im nude, ali Arnauti, inače gramzivi na srebrn i zlatau novac, sada sa svim hladno odbijaju da ma išta prođaju. Spolja se začu graja, a za tim oštia svadja. Arnautin, koji po malo srpski zna, traži ,,komandaia“. Izadjoh na kapiju da vidiin, šta je? V T ojnici mu silom uzeli seuo, što su našli, pa mu nuda pet napoleona i ako seno ne vredi ni deset dinai'a, ali ou neće da proda, već traži da mu se seno vrati odakle je uzcto. V r ojnici, lcoji nose seno, gledaju da so 'dokopaju dvorišla, a on vidi njihovu nameru, te stao izmedjii njih i kapije. Vojnik, koji je vodio, poteže 'đa ga udai'i, baš u času kađ stigoh do kapije. Pritrčah i ohvalih vojnika za luku. — Sta je lo? Zar u kr.aidju i otrnicu? Sram A’as bilo! Vaša braćla i očevi umiiu na putu da očuvaju obraz, a vi kao položare, kaljate ga za šakn senal Vraćajte čoveku njegovo, kad neće đa prodal Vojnici se postideše, pa počeše da se izvinjavaju: — Utedosmo platiti koliko pra\o: nije, ali on eto^ nećp r ,da pro'da... a stoka, naredniče, lips^va ’ ]Ra!dna. — Kad rrece.m, proda, nislo ticbali uzimati —v • pa okrenuv se njenni, rekoh mimo: — Aga, vojnici će odneti seno odakle sit uzeli, a ti im oprosti, stoka hn je glađna... On mi pridje, pa rni se unese u lice, kao da je hteo da me đobro uoči, pa podignuv ruku čelu, reče dosta doino srpski: — Komandar efendi, lebi poklanjam svo seno: pare mri no treba! — i izgulnjLsc u pomrčinn. Vojnici radosnijžto im osta'de seno, počeše meni zahvaljivati... ah rneni beše čudno ponašanje Amauta. Na kapiji se sukobiii sa čudnom grupom. Napred je išao mla'đ, stasit Ar* nauti'n i vodio dobro uranjenog brdskog lconja, na kome je sedela žena sa deieiom. Za njim je išao čovek u gradjanskom ođelu i vddio isto tako dobrog i naranjenog konja, natovarenog stvarima, Na stvarinia sedeo je ‘dečačić uvijen u ćebad. Poznađoh u čoveku sudiju iz Skoplja, te ddmah pomislih, da je vodja neki rodjak, ako ji|e i sin onog Arnautina. Kad oni udjoše, Arnauii koji pu dotle mirno sedeii, ustadoše i pridjoše Arnautinu konjovodcu. Posle laatkog razgovora, počeše svi da mu pomažu 'da rastovari konje. Nekoji odoše, te se u času vratiše noseći i sena, i zobi, i ieba, i suva ovnujska mesa. Gleđao sam ili pažljivo. Svi su kao sa nekinr poštovanjem obliodili se prema sudijl « nje* govima. Noć prodjc mirno. Zaklonjeni zidonl od vetra, a pored jakih i đobro naJožonih vatara, vojnici i konji odmoriše se dobro. Pre'd samu zoru, poče sudijin pratilac da tovari konje. Zo\tlu su'diju i reče mu, đa mora da žiui, ako Iioće da stigno za đana u Piškopejn, jer je put mnogo rdjav, I meni reče, 'da bi i ja trebao da vafam put dok je još sve čisto, pa da pređjem u Dibru još pio potlne. Poslušah ga i probudih svoje vojnike, te s|3 i sami krenusmo. još u prvi cik zore. Silazili smo teško i sporo seipeu« tinskom r^azom z_a ,,Bituštre“. Dolo pod nama hučala je i penušila planinska reka Bituštra. Konji umorm', jedva su se spuštali uzanom, slrmom stazom. Svi sjašili, pa čak i idecu poski'dali sa konja, samo da bi lak&ej i sigurnije sišli u ‘dolinicu reke. Cim se više spušlamo, tim jača huka zaglušujc svaki razgovor. Pred nama ide suclija, a ispred njega nje« govi, ali na konjima. Konji pušteni, pa eami idu za Amautinom, koji jm neprestano nešto .govori. Sligosmo do maloga mosla, koji jo načinjen od bn r aua, i lagano počesmo prelaziti. Okrenuh so da vi'dim svoju kolonu. Po sivom, kamenitom brđu, na kome nema nigde ni 'drvceta, vijuga tamna pruga, kao neka zmija. Na pođnožju se raspoznaju Ijudi i konji, ali što više so penje, pruga postaje svo fanja i nerazgovetuija, dok se ne izgubi u sumaglici, koja skriva sncgoiu pokriveno brdo. Kad pređjosmo na dnigu shauu, su* d.ijitt Amautin pove'do konjc brzo, te

izaidjoše za stenu, oko koje savija put. Mi požurismo za njim, te ga stigosmo na jednoj poljanici, gde beše rastovario konje. Sudija i njegovi behu poseđali na denjkove, te je'du lefaa i sira. Mi htedosmo proći pored njih, ali me Arnautin zadrža. — Komariđar efen'di — reče pri >ovde 'da odmoriš i kotnje i ljude, težak put ima do Piškopeje. A tamo ćo mo stići tek oko jacije. Poslušah ga, te naredih ođmor. Ras* tovarismo konje, a u po nekog nadje se još po koja kriška leba, koju većina podeli deci i ženskinju. Posedasmo po stvarin*\j i kAmcnju, da se bai o'lmorimo, kad se već nema šta jesti. U tome dodje od konja jedan vojnik, te mi javi, da je opet pao jedan konj i da više nemože da se digne, izgleda da će da lipše. i— Sta li će mo sa tovarom sa njega? Više se ni na jednog konja nesrne nišla metati, jer iiri je ovako gla/lnicm i umornimi i lovo što nose, mnogo — reče mi podnarednik, — Vidi šta je u tovaru, ako je štogod važno, bacićemo sa ‘drugog konja tovar, te ovaj ponetil U tom mi pridje kaplar Mirko, te okolišeći upita me, ne bi li bilo pametno, đa ne pustimo konja da lipše, već da ga prekoljemo. Ja ga pogledah u čudu: Što li sad da koljemo konja, koji hoće da lipše? On iz početka poče da okoliši, ali na posletku reČe šta hoće. — Konjsko se meso jede — poče on — pa što ini nebi zaklah konja, pa nreso lepo upotrebili za jelo? Konj nije pogan, pa bi mogli skuvati ncko jelo, ili ispeći pa jcsti. Ja ga gledah u nedouinici. Gadilo mi se i inisliti da jedem konjsko meso, ali sam bio ozbiljno gladan, te se liemogoh rešiti ni na ovo, ni na ono. Odmanuh rukom.te mu relcoh, da čine kako znaju. On ode, i več posle nekoliko časova poče da se puši vatra, naložena od tmja, suve trave i sitnog šiblja. Iz početka nisam hteo ni da vidiin šta rade, ali nešto Ijubopitstvo, šta li rade, a nešto i prijatan miris pečena mesa, privuče me mestu, 11a kome su vojnlci oko vatrc seđeii i srajali. Preletih pogledom preko svih lica. Na svakom neki čudaii izraz. Svaki oborio pogled, pa gleda preda se. Čisto ih stid da jedan drugomu pogleclaju u oči, kao da su činili neko siidno de!o. — Možc Ii se jesti — upitali pogledaiuć po svima. — Vala naredniče, nije hrdjavo, ali neina leba, te ovako lie prija baš najbolje. Ali.,. — i vojniic ođmahnu rukom. Uzeli i sam jedan koinađ pečena mesa, te nadražen mirisom, p o č e h s i 1 o m j e s t i. Ali se već posle prvog zalogaja iznenadih, kad ridch, da nema velike razlike izmedju konjskog i govedjeg mesa. Kad videše ostali da i ja jedem, prihvatiše svi i počeše peći i jesti. (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Beč, 3. scptcmbra. Zapndiio boiište: Za bure i kišovitog vremena bila je topuička borba na flandrijskom frontu jaka, kod ostaliii vojski, pa i na M a a s i dosta ncznatna. Na drumu C a m b r a i—A r r as izjalovio se jeđan jaki engleski naipadaj. Kod majura H u r t e b i s c znatno jc smanjen zemljišni posjed Francuza posiije rovovskili borbi. Istočuo bojište: Front nraršala priiica L’eopold a ba varskog: Poslije pažljive pripreme p r c š I e š u li j e m a č k e d i v i z i j e u j u t r o 1. septembra preko Dvhie uz o b e s t r a n e U x k fl 11 a. Prijelaz pjcšadije potpomagalo je snažtio đjelovanje topništva i bacala mina; pješadija se utvrdila poslije krarkiii borbi na sjevernoj obali rijeke. J a k i ni n a p ad a j i m a b a č e n i s u R u s i s v a gdje natrag, gdjegod su pokušali, da se odupru. Kretnjc našili četa traju i /dzvijaju se po osnovi. Neprijatelj je pod pritiskom našeg nadiranja napustio sve svoje položaje na zapadnoj oball rijeke. I ondje uaproduiu naše divizije u borbi sa ruskim zalaznicania. G us t e k o 1 o n e s v i h v r s t a j u r e n a r i š k i m d r u in o v i m a u n a j v e ć o j h i t n j i p r e m a s j e v e r oistoku. Goruća sela i majuri pokazuju puf, na kojem odstupa zapađno krilo 11. ruske v o j s k c. Front general-pukovnika nadvojVode .1 o s i p a: ' U rjočnitn dolinaina i na sjeveroistočnim obroncima šumskih ICarpata oživila jo borbena djelalnost. Južno od trotuske doline izjalovili su se rumunjski nočni napadaji na Co sni i ko‘d Grososci-a. Front maršalapl. Mackensena: U bojevima izmedju susitska t P u t n a doline o'dbile. gu naše puiovnije

jake rusko-rumunj'ske napa'daje protfv n*pailom. Sa 200 u naše ruke palin neprtjateljskih vojnika povisio se broj zarobjeni-] ka od 28. avgusta na 20 časnika, 1080 vojnika, a plijcn iznosi G topova, C0 mašinskih pušaka, mnogo bacaia mina i voj-, nih kola. I kod Mara zes cia navalih. su Rumunji uzalud« Maćedonsko boiišlCr Jutros skršili su se sa gubTcima fran* cuski napadaji kod Gratindola, sjevero-istočno od Bitolja. Na Dobrom Polju ponovjio s u krvavo poražcnr'Srbi. Prvi zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorft

Zgsnltne obiove.

Uredjenje poštanskog saobračaja interniranih i kouiiniranili. Na poštanski saobraćaj internii anilr i u naročitim stanicama smještenih konfi-' niranih imaju u relaciji monarbija, Njemačka, c. i k. okupaeiono područje i obratno, kap i u okvira okupađonih pođ-] ručja u buduće đa se primjenjuju o.ve odredbe: ; 1. U relaciji Auslrija, Njcmačka, oku* paciono područjo i obratno kao i u okviru okupacionog područja pripa« štaju sc: a) obična pisma I poštanske dopis* nice, b) pošlanske uputnice do najviše 500 kruna, cj paketi bez oznake vrijeđaosfi) samo. za internirane i kon.firu'rane, ali samo u težini, đozvoljonoj u dotičnoj relaciji za privatue palcele. , Poštanske pošiljkc u saobraćaju interniranih kao i u natočilim stanicamasmještenih konfiniranih slobodne su odi poštarine, Zato moraju te pošiijke kao i ono za ratne zarobljenike nositi primjedbu: „Kriegsgefangenensenđung, gcbulirenfrei“ (Pošiljka za ratne zarobljc* nike, slobodna od dažbina). Pošiljke za internirane, odnosno konfinirane moraju po mogućstvu biti snabdjevene tačnom adresoin. Iza imena pii-] maoca treba da sloji primjedba „ioter* niert“, odnosno ,,konfinierL“. Sve po-, šiljke, koje hoće da otprave infcemirani i naveđem konfinirani, treba zapovjedništvo dotičnog logora ih stanice (ili bol« nička uprava) da predaje pošlanskim ure- ; dinaat i 'da ih snabdje svojun zvanlčnimf pečatom i primjedbom (pomoću naročitog stambilja), o državljanstnr inter* niranoga. _ U ostalome važe za poštanski saobraćaj objavljene norme za tamošnje stanovništvo sa ratnim zarobljcnicnnaJ 2. Za saobraćaj intemirauih i kou.finiran’ib u relaciji Ugai'ska—o’knpaciono područje mjero'davna je okražnica kr. ug. ministra unutrašnjib poslova br. 5066 rcs. 1914. Po toj naredbi đozvoljeno je' u pođručju ugarske svete kmne osobama iz nfeprijateljskih zemalja, koj'e stoje pod redarstvenom stražom o'dnosno nadzorom, da izmjenjuju poštanske pošiljke samo sa svojim najbližim srodnicima',' koji stanuju u posljeđnjem stalnom utjc* stu stanovanja svoga zavičaja i od tania stranib samo s onima, koji upravijaju; svojim imanjem, l to pošiljke istih vrsta,' koje se u relaciji s doličnnu posje'dnutim područjem u privatnom poštanskom saobraćaju mogu izmjenjivati. Pošiijke, aclresovane osobama poH' redarstvenom stražom ili od ovih pošfi predate, slobo'đne » u od poštarine (dok' pošiljke osoba pod re'darstvenim naazorom podleže poštarini kao i u Austriji). Ža internirane i konfinirane u okupacionun poclručjima o'dredjena je mjera; dozvoljena korespondcncije kao i za ratiic zarobljenike od mjesečno dvije do najviše četiri oktavne strane \60 rcdaka) dngih pisama ili o'đ dvijo poštanske dopisno karte. Zabranjen je i ria dalje svaki po> štanski saobraćaj interniraiuh i konfiniranih - njihovim srodnicima na bojnom polju. < C-ik. v'ojno vrhovno zapovjednišivo,’ OBJAVA. U smislu § 1. naredbe vojuog vi> bovnog zapovjedništva od 10. aprila 1916. list naredaba br. 10. nad firmonr Russo & Kalinić, Beograd, Vatrogasna ulica br. 5, naredjetii nadzor radnje u k i n u ti je naredbom c. i k. vojne glavne gubemije, odjelenje 8a, br. 15.794, od 22. avgusta 1917, C. i k. okružno zapovjoduištvo grada Beograda. O B J A V A. U smislu § 1 naredbe vojnog vrIiovnog zapovjedništva od 10. avgusta 1916. list naređaba br. 10, stavijena je. pod prinudnu upravu firma Jlić i Prekić sa sjcdištem u Beogradu,' Knez Miliajiova ul. br. 9. Za prinudnog tipraynika imenovan je g. Ludnig EI c h e n w a 1 d, sa staiiom u Beogra-' du, Bogojavljenska ul. broj 9. Prinuđna uprava otpočinje 28. avgusta 1917. Naredbom odjelenja 8 a. br. 9203 od 6. novembra naredjeno stavljanje pod nadzor ukida se. C. 1 k. okružno zapovjediiištvoi grada Beograda.