Београдске новине

Cetvrtak

Bioj 300. Proslava imenoga dana NJegovop: Veličanstva cara i kralja. U nedjelju, 4. uovembra o. g„ odslužiće se u prisutnosti glavnoK guvernera povodom imenoga dana Njegovog Veličanstva u 9 sati prije podnc svečana služba Božja u rimo-katolickoj kapeli u dvoru. Austro-Ugarska kolonija biče zastupana po okružnoin zapovjedništvu Beograd-grad. Za vrijeine siužbe Božje sviraće c. i k. garnizonska glazba. — Za vojništvo rimo-katoličkc vjeroispovijesti ouržače sc u pol 8 sati u konaku naročito Bogosluženje. U pol 11 sati prije podne odslužiče se Bogosluženje u grčko-istočnoj sabornoj crkvi, a pribivaće joj zapovjednik okružja Beograd-grad. Pomaganje beogradske sirotiiije besplatnim drvima. Opština grada Beograda izdejstvocala je, kao što sino ranije javili, besplatnu seču drva ua adi Ciganrji za beogradsku sirotinju. Juče je ekonomno odjelenje opštine grada Beograda izdavalo iegitimacije za besplatnu seču drva sirotinji. Broj metara drva izdavan je s obzirom na broj čianova u porodici. Kako je ada Ciganlija vrlo blizu same varoši, to je u svakom pogledu ova pomoć u drvima za sirotinju vclika blagodet. Istorijski kaleudar. Na današnji dan, I. novembra 1755. god. opustošio je jedan od uajstrašnijili zemljotresa, koji se u opšte pamti lijepi gracl Lisabon (L1 sb o a), prijestonicu tadanje kraljevine a sadanje republike Portugalije. ZemIjotres se prostirao i na morsko dno u okolini pristaništa, što jc samo još povećalo strahote. Ogronmi valovi ođbacivali su najveće brodovc đo na kopno. Uništene su d v i i c t r e ć i n e grada, a poginulo je 30.000 1 j u đ i. Izgleda da su godine, koje se završujii dvjema podjednakim eifrarna, igraic fatalnu ulogu u istoriji graua L i s b o e, jer prije 1755. god. zadesio ga je opet veliki zemjotres 1314. god. — I. ’iovembra 1813. g. rodjen je u B i š k u pc u (Varaždinska županija) u Hrvatskoj D r a g u t i n R a k o v a c, ugleđm lirvatski književnik iz vremena narodnog pokreta 1848. god. i poboniik .lirstva. — 1. iiovembra 1903. godine umro ie n berlinskom predgradju Charlottenburgu poznati istoričar T li e o d o r M o m m s c n; rodjen je 1817 godine. Njcmački ilustrovani dodatak ,,A. ala“. Današnjem izdanju ,,B e 1 g r a d c r Nachrichten“-a priložen jc ilustrovani dodatak ,,AvaIa“. Ovim tiodatkom započiuje svoj živol u nef^r ruku samostalni njemački iiustrovaui Hst, koji će isprva izlaziti t. j. biti prilogom ,,Belgrader Naclirichten“-u sva kih četrnaest dana. U svakom broju biće u riječi i siici prikazana jedna specifično srpska stvar, tako da će skupIjanje tih priloga s vremenom predstavljad lijepu uspomenu na okupacijoiiu oblast. ,,A v a 1 a“ se tipograjsk; izradjuje jcdino od gubernijske štamparije, koja je nedavno proširena I cinkografijom tako da može samostalno izradjivati sve klišeje. Nacrt nasiovnog lista izradio je poznati umjetnik, akadeinski slikar M. pl. OlasneiMatschenko. Upozorujemo naše čitaoce, koji vladaju njemačkim jezikoin. na ovaj doista lijepi prilog ,.Bel-

one njegove ponesenosti sa Iepote, bez podsmeha; već je bio iskreno ves ;o, a predusretljiv i srcćau. A svi su bili srećni. Kuća uvučcna, ogradjena, kao odvojena, Ispunjena svetlošću, toplotom, mirisom jeia, Ijudi, njihovih stajaćih, novili Iialjina. Stojanova majka sa zadignutim peševima od anterije kleči uz ognjište, sjaji joj se lijeno srećno lice, uneseno oko gotovJjenja i zapržavanja jela. Majstorica, onako visoka, mirna, ide čas ka kujni, čas u sobu. Nudi majku Stojanovu ra-= kijom, a sinove podscća da što god ne zaborave i ne doncsu, da posluže. Pokatkad iz goštinske sobe otškrinnla bi sc vrata, poinolio bi se sam mnjstoi be!e, kratko ošišane kose, puijih dugačkih brkova, podbrijan, sa belom kac sneg oko vrata jakom od košulje, i euo njegov glas: — Deca! Svi bi potrčali da vide šta iioće, da ga usluže i donesu šta treba. Sarajdar u sobi do kujne u sredi devojaka. Nasmejan, osvetljen i sa svakom se od njih šall, razgovara. Ali jc sad bez onoga malo zav.idnog. raspusničkog izraza na licu, Jcoji bl imao kad bi bio hiko u kolu arugih devoluka, gdc bi, udvarajući sc kojoj, vi'dcla se namera da hoće da je zaiudi i zavede. Ovdc ne. Kao brat, stariji ’drug, ponašao sc, šalio i zadirkivao, Stojan, kao uvck, povtičcn, običuo gleda tobož da ttsluša. da ode poslom, a ii stvarl da se povuče.

grader Nachrichtena**, koji tr glavnom imadc informatjvni karakter za čita lačku publiku u Monarliiji. Djaci realne gimnazije — za beogtadsku sirotinju. D j a c i p e t o g r a i r e d a r e a 1ne gimnazije, po dopuštenju pretpostavljene vlasti, prikupili su izmedja sebe dcvcdeset dvije krune i osaindcset helera i taj novac su poslali sirotinjskom odjelenju opštine grada Beogiada, da se podijeli beogradskoj sirotinji, kao njihov prilog za pomaganje sirotinje grada Beograda. Nov cjeuovnlk životnih namirnica.

Opština grada Beograda izđaia jc nov cjenovnik životnili namirnica sa slijedcćim cijenatna po kjlogramu:

Cvekla

0.50

Krompir

1.40

Crni luk

»)

1.20

Bijeli luk

3.60

Prazi luk

»)

0.60

Kelj i kupus u lislu

))

0.20

Kupus u glavicama

sladak „

0.25

Kupus u glavicama

0.40

Ribanac

0.50

Paradajz

0.50

Jabukc sitne

))

0.80

Jabirkc krupne

))

1 .—

Kruške sitne-

0.80

Kruškc krupne

1.—

Tikve

0.10

Tikve pečene

0.60

Šljivc

0.60

Orasi

2 —

Marmeiada

3 # ,

Putcr

1 2,—

Kajmak

9.—

Mastan sir

6.—

Postan sir

4.—

Jaja komau

• J

0.25

Guskc par

12.—

Čurke par

12.—

Petao par

5.—

Kokoška par

»)

5.—.

Pilići par

»»

4—

Piovke par

8.—

Ovaj cjenovnik

stupa u život od

danas, t. novcmbra

19D. godine

i važi

do dalje narcdbe. I opet jiniačko d.ielo Marijana Matijevića. J.*iše nam jedan grudjamn: NijC prošlo muogo vremena, šlo su „Beogradske Novine" javile, da je poznati „Juuak iz Likc“ — Mai'ijan Mati j e vić neporiiedno isprcd svoje kafane u kuez .Mitmjlovoj ulici zaustavio konjc, koji su poplašeui u bijesnom trku bili nagnali piavo na Terazije. .Tnčer se odigrao skoro isli slueaj, kojom se priiikom i o^jet juoački ponio naš Marijan. Bilo jo to oko 10 sati prije podne poplašili su se ncgdje u Kncz Mmajlovoj ulici konii upregnuti u vojnim kolnoa i jurili su bez kočijaša preuia Terazijama. Kada su poptašerii projurili kraj Marijanove kafane, predjašnjo ,.A!lianije“ poleti on za njima, stigne ih i zatistavi pred „Holel Balkanotn“. Ovo je drugo jimaeko djelo našeg Marijana u vremeuu od nekoliko dana. Tamburaški zbor Tamburaški zbor Milatia M j uiovića — .,basiste“ počiirjs danas rad u Uroševoj pivnici na Terazijatna. O tome donosimo zaseban oglas na drugom mjestu. Koneerat počinje u 5 sati poslije podue svakog clana, a završnje so u 10 sati u veče. Ljubitelji iijepe pjesme i g’azbc načiće puno lijepog uživanja na oviin konccrtima, gdje će se pjevati većinom srpsko-lirvatskc pjesme.

A iznad sviii lepa Nasta, majstorova kći. U staiaćim šalvarama, nt>vim i teškim od mnogih srmali širita i gajtana; u mintami od jumbasme, sa velikom nizoni dukata obešenom o vrat, koja joj jiada po prsima te sc be Iaska, zvcči, kad ona ide. Razvijenih širokih prsiju, lica nc tako nilada, više koščata, inelca, sa crnim, pametnim očinia, otl svih se ona izdvaja. Zajapujena, srećna, što sad ona pored niu.jke ima najviše da se ističe, da sluša, ona samo trčkara. Crne oči od mnogog lioda, timora, i to onog razdraganog umora, došlc joj rnekc, strasne, tc sva ona gori. > 1 Jovan jc gleda kako svaki čas obleće oko Stojana. Ako ima što da ponese, ili sidje u podrum i ode u dvorište, ona njega zove. — Hajdemo Stojane! I taj njen glas, )K>kazivanje pred njim kako je strali da je sama, a kako kad je on s njom da se ničega ne boji, — taj njen mek, pravi ženski glas, kako je ona slabija od njega ma đa je starija, bio je iskaz i slatka izjava celc njene ljubavi prejna Stojanu. Još sadti da je <u i njihov treći drug iz ujihove mahale i Stanko Cuklja, pa onda bi sve bilo kao što treba. Ali Jovan 7 . 11 a da se on sada, ma da bi ovde rado bio primljen, kao stidcći se svog zanata, zato što je kasapln, i što je uvek u prljavim, ne lepiin haljinama. boji da se ko od njega ne sneblva, a opet sada kao ljubomoran ua

BEOGRADSKE NOVINE

1. novetnbra 1917

Strana 9.

Adela Milćinović:

ffeddlna ijubav.

(Nasavak). Sjećam se jednom — bilo je o Božiću. Mi smo od župnika đobili par gohibova. Metnuii smo ih na tavan. dok malo priviknu na novu kuću. Ali prozor nije bio dobro zalvoron i oni izlet.ješe. Bio je zapao ‘debeli. snrjeg, te nijesu znali ku'd iri, nego su stajaJi u snijegu na ki'ovu. Ka'd je unoćalo uzeli smo ljestve,/da ih ulovimo. Uspjelo nam je uloviti tek goluba, dok je golulbica opnzila i poleljela više. Čilav je drugi dan prostajala na lcrovu, a kad smo ju opet s A’ečera liljeli uloviti, pobjegla je. Treću smo večer izašli rnuogo kasnije. Ona je sirotica o'd zime i umora zaspala i tn smo ;ju večer uhvatili. Kako smo se oboje radovali. A kad smo ju unijeli u soiiu, uze ju Pavle mcdju dlano\1e| i prinese k ustima, da je daliom ogrije. Pričinilo mi se, da mene u (lomo ea.su za njega nema i u mcni se pojavila tako ružna misao, 'da sam poslije, kad ju jc on bio odnio u kuhin;j:a, uzela svijeću i otičla onamo s namjerom, 'da ju zaldavini. Ja, koja nisam mogla gledali, kad so pile lclalo, ja sam hljcla lovun svojiin rukama za'daviti nedužnu golubicu. Stajala je na stolu, a ja s;uu ju gle'dala onako smrzlu sirotieu, sa onim lijepim, kao snijeg Irijclim perjem i rumenim nožicnma —; i |suzc mi potekoše niz liee. Uzeh ju u ruke i stadoli cjelivati onuda, kuda je prije pao Pavlov dah.. < Meka se ruka lakuula moga vrala i pai veselib, sreluih očiju zaroni u mojo. To su bile jedine lamne taeke nja obzorju moje sjajne srcee. U toj sam sreći zavoljela cijeli svijet i sve ono, što sam prije mrzila i prezirala. Da, baš za to, jer sam prije sve mrzila, bila je sada moja ljubav dvostrako jaka, Ju sam voljela one lastavice, koje su me svakoga jntra poz'dravljale cvrkutom, voljela sam moju Draguliu, koja mc bu'dila svojim mukanjem, voljlela sara, moga Torušku, koji sc sa mnom igrao i ganjao po <1 vojištu. .Ta sam' se, kao <lijetc radovala prvoj ljubičici i prvom proljetuom dan'u i vprala. se po lirežuljku izinedj borovice, da ine Pavlo jedva slizavao. Ja sam voljela sunce i mo'dro ncbo, jer nn' se činilo, da je sve to samo za to ov'dje, da moja sreća budd što sjajnija. Ali biti su mi 'dragi i kišni dani, jer bi se onda stisla uz Pavla, pa bi uz romijvjanje kiše zajjcdno čitali. Onda sjua Kivmišljala, da smo U nekom slarom zapiišlenoin, sivom đvorcu na. vrlui nekakove pećine. Zaldonili smo se ovamo, sakrili od svijcfa, <la možemo živjeti samo za nnšu sreću. Slušala SiUflj.Jiako vjetar evili oko dinmjaka, savija se oko kućnoga ugla i prepliće graujom sloljelnih 'dubova, a i'tebcle kapi kišc udaraju o prozore, kao noćne plice, kad kuekaju kljunom, kucknju i mole, da ih se pusti unutra svijetlu. Neg'dje dna hodnika odjjlekujo teški kmd'k i sije'doga kastelana o'djekuje tajin«lvbno i sablasno, kao da se 'duhovi izunuTih domara kupe na razgovor... Ta bi se onda još tijesnije stisla uz Pavla i tibo privukla njegovu ruku na svoje usne. On mje je jzbog toga često korio. Ali ja sam zaeas zaboravita na (aj ukor. Ni&am mogla ra|zumjeti, zašto bi to bio nekakav izraz zahvalnosti. Ne, ja mu nikada nisanr cjelivala ruke za to, što bi !nu se bila'

njih, Stojana, Jovana i Sarajdara što su ga tobož kao ostavili saina, kao u inat njima sigurno se je negde zavukao ćak na kraju varoši i scdi. A posle će oko pola noči, kad ovde nastaue puno vcselje, oluda sa sviračima tobož proći slučajno, a ovi će iziči i pozvati ga. Ma da su gosti već svi došli, opet, tamo u gostinskoj sobi, izgleda kao da nisu još svi tu. A to se videlo kako po gostima tanio u velikoj sobi. talco i ovamo u kuči, po oiiom čestoin, tihom izlaženju, ulaženju, izvirivanju, najviše po cnom uzdržavanom raspoloženju. Čcka se još nešto, pa đa onda... A to sc ćekao dolazak vladičin. Majstor, uvelt. na svako vcscije a osobita kada je slava i njega je zvao, ncšto rađi pobožncsti, nešto radi ugleda. A i vladika mn je uvek dolazio, ako ne baš i na vcčeru, a ono tek svrati, ili javi da ne može doći. Ali — znao je Jovan sađa. posle jutrošnjeg pevanja Stojanova u crkvi, posle toga majstorovog isticanja', ponosa zbog svoga kalfe Sto • jana, idenje zbog toga s prvim Ijuditna posie službe vladici na čestltanje, sada će viadlka sigurno doći. Signmo ga očckuje osobito sam majstor. 1 zato onda ovo kao uzdržavano raspoloženje, pokadka'd tiho idenje. žapat iz bojaznl da se njegov dolazak neće 5uti, j primetiti. Dok ču se: « 1 ‘ r — Eto deda — vladtke! " " * (Švvšlćc se.)

Osjećala VTužnom zabvalnosti. Ja sam fvoljela i njcgovo če!(o i oj5a i vkat i sve, 'sam voljela, a njegova jcruka biia tako lijepa, ‘da nisatn mogla odoljeli, a da jn ne poljubim. Meni je bila draga ziina, kad je u našoj peći puekctalo dn'O i širilo sobom toplinu. Tihe seljaeke kolibiee sa bijelhu laovovfma; dr\ r eće, što je sagnulo granc, lcao od teška tereta siiježnih pahuljica, koje bi se, kad bi pata na njih zraka zimskoga sunca zasljale, kao tisuće alemova, te se sve zajedno činilo, kao kakav bajau grad iz priče. O, kako sam voljela cijeii svijet! Ja bih bila sve obujmila jednim zagrTjajtem, pa privinula na to moje vreloi srce, što je biio sada tako bogato, bogato -srečom, da sam se bojala, da će se raspući. U drustvo nismo nikuda zalazili, niti smo u kući sazivali goste, a ako bi se kadgod koja od susjednih gospoJja navratila, hilo mi je ouo vrijeme pravom mukom. Ja, koja sam uz Pavla postala objesno, razmaženo, prokšeno dijete, morala sam sada biti ozbiljna ftomaćica, koja umije ljubezno zabaviti gosta; Bilo mi je, kao da sam sapeta verigama, a nimen nii podbijala lica od smelnje, ko djačetu, kad stoji pređ strogim učiteljem. Kako mi je bilo čudno, što me nazivlje gospodjoin! Pa onda ona pitanja o ,,gospodinu suprugu“! Je li nn dobar? Kako : se osjećam u braku?... Ne, to nije bilo za podnjjcli. Ja samj poslije suznih očiju otrčala do Pavla i stala ga, zaklinjati, da mi rekne, da on nije moj ,,šuprug“ i da sam ja samo „njegova Neda“, a ne „gospodja i supruga“. Suprugl O, kako stiašno... Suprug je i načelmlito i bilje^aik i pvsfiji' i mesar I i toliki difugi. — Reci, red, da si ti moj Pavle, a ne supi ug — zaklinjala sajni ga, dok me oa pola ozbiljno, pola smijući uvjeravao, da je on samo „moj Pavle“ i da će Lo vazda ostati. Kupcem 1 mi je olirao suiz,e i tetošio mc ko dijete, dok se ja na posljetku ne bi nasmijala i mnirila. V. Tek nešto je tnanjkalo, da naša sreća bude još savršenija. NešLo čega ja sama nisam zamjećivala, jer je ona za me bila savršeua. Ali sam često na Pavlovu čelu opazila oblačak tuge, koji se miješao U naše cjeiove. Pavle je čeznuo za djefetom. lako je ta čežnja tako prirodna ja je nisam osjećala. Mnogo satn puta, razmišljala o tome. U koliko me je prije ta misao plašita u toliko mi je sadai postala manje strašnorn, jet' sam ja sada bila sretnom, pa se nisam trebala bojati, da bi moje đijete bilo bijedno pop'ut, mene, koja nisam nikada osjjetila roditeljske ljubavi. Jest, nije mi više ta misao biia strašnom, te!c nisam osjećaia nikakove čežnje za djetctoin. Vjerovala sam, da je dijete samo onđje jKjtrebno i onđa, kad veze, koje vežu muža i ženuj, popuste. Onda treba da dodje nešto, žto će ih opet pritegnuti, da sasvim ne |K)puste. Kad ja ne bih imala moga Pavla, a oslalo bi mi đijcte ocl njjcga, onda bi ono bilo sva moja sreća / utjfeha. Ali moje je srce biio tako ispunje'no njim, da nije ostao ni tranak mjesta' za koiga dragoga. Pa kad sam onda jeđnoga dana osjjetila u sebi zamelak novoga bića, kari sam gledala Pavlovo razdragano licn javilo so u meni ncko gadno čuvstvo. Vidjela sam, da ću sacla inorati Pavloui ljubav clijeliti još s liekim dragim stvorom. Da ću morati dijeliti ono, što je meni najdraže. O, zašto sc nešto slavlja merijU men|e i lujcga, zašto mi otimlje ono, što je moj život, što mi je potrebno, kao zrak i hrana.i O, ja ne ću! Ja ne ču!.., A Pavle se spustio kraj mojih nogu, zagleriao se sretan u mene i stao mi pričati, kako on već ođavna čezno za rijetelom, kako Oo naš život oclsaria biti ljepši, kad bude onakav mali crvić disao ,uz nas’. 1 kako će rno preseliti u grad —• on je već odavna o tom mislio. Treba da dodjemo medju ljude, već smo saB'vim podivljali u ovoj samoći •— ne znamo ni što se u svijetu dogarijia.. A ja sam ga slušala. Slušala sam mu zanob' iz giasa, čitala sreću iz svake krctnjc, rdi ta ga sreća nije vodila k meni. Vidjela sarn, kako odmiče, kako iščeza.a mome oku. 0, što će meni gracl i dmštvo što će mi život i sve bez njega!.. I nisam mogla supreć-i suze, što mi puplaviše _oči. A on me srefan pritisn'U na grudi, tepajući mi, ko đjjete — plači, sice, plači... previše je sreće.. Previ&e odjedanput, mogla bi nas ugušiti... A ja sam još dugo jecala u njo;ovom naručju, ali ne od sreće, kojp. e doći, nego za srećom, koju gam vidjela, kako nestaje... AH odsađa bilo mi se jnivikiv&U, da j& ne 6u viAe biti sama u' Pavlovu *rcu. Cesto kud sarn z&mlslila djetešce b onim rumenim, maljušnim nožicama, •pustila sam se na koljena i zatisnula glavu u divan, kafio da hi ga tako htjela

moliti oproštenje za one časove, kacl samj u njemu vidjela nešto suvišua. Pa kad; bi rni onda pred očima osvanula onai ružičasta, nasmijana ustašca, mekane hcle ručice, koje se pružaju za menoru, ja bih pritisnula svoje usne na to ma.o! lice, na te dragc oči — a sve me strah lrvatao, da bih ga mogla zudaviti jim cjelovima prcvrućim i pieburnim za to pamučno ijelešce. (Svršiče se.)

Poslijednje brzojavne vijesti.-, Austro-ugarski večernji izvještaj. Kb. Bcč-, 31. oktobra. . Iz giavnog stana za ratnu štarnmr javljaju: Naše se čete u uspješnitn borbama sa taiijanskim zalaznicama približuju rijeci Tagliamento. Palmanovit smo juče zaposjeli. Broi zaplijenieuilt topova veći je od 1000. Njemački izvještaj sa zapadnog bojišta. Kb. Berlin, 31. oktobra. Zapadno bojište: Front prliestolonasljednika R u pprechta bavarskog: ( U sredini flandrijskog bojišta odigraie su se juče ogorčene borbej koje su se jutros proširile na cijelom 1 frontu od houthouisterske šumc! do c o m i ne s-y p e r n sk o g kanaiaJ Poslije bubnjarske vatre slijeđili su tc-j čajem dana jaki engleski napadi izme-j dju željeznica, koje od Roulcrsa preko L a n g em arckai H o 1 e b cA k e-a vode za Ypern. Žestina nepri-i jateljskog udarca bila je uperena proj tivu mjesta Passchendaele. koics je proiazno izgubijeno. U silnom na-j padu u jurišu oprobanih četa a uz po-j nieć koncentričnog djelovanja artiljc-t rije m j e s t o j e o p e t povraćeno; i protiv engieskih r.apada, do koiih je kasnije nauovo došlo potpuno održautf u žiiavim borbama. koje su traiale svei dc nastupa tame. Naša pješadija, koiaj se bori sa strane spomenutoga sehr; kao i u borbi oprobani strijeici ntašin-f skG-pušćanih odjelenja nepokolebivom ustrajnošću i izrivenim i zarnuljennri granainim lijevcima tečajem dana i:vpješno su suzbili u više rnaha pouov-! Ijene neiirijateljske napade. otevši icd' novremeno u snažnim piotiv napatiimafl neprijatelju izgubljeno zendjište. Kra* giavniii napada sjevero-istočno ođj Yperna nastojali su Englezi uzna* predovati i s obje strane druma M e-, n i n-Y p e r n za G h e I o u v e 11. Zboss r<aše dobro gadjane topničke vatr^ mogli su poći naprijed samo siabi ne-.'

prijateljski dijelovi. Bili su našom pjc| šadijom i mašinskiin puškama profitv

rani natrag. Čete 4. vojske, koje su su-i djelovaie u jučerašnjoj borbi, vanrednim su zajedničkim djeiovanjem svil3 vrsti oružja i z vo j e va 1 e novi j e-‘! d a n u s p j e h. E n g 1 e z i s u n o u f vo p re t r p jeIi tc šk e krvavej' g u b i t k e a n i s u p o s t i g 1 i n i k a-j k v i h' p r e d n o s t i. Front njemačkog priiesfoloua-) sljednika: Na kanalu Oise—Aisne i na) planinskom frontu Chemin d e $1 Damesa juče se znatno pojaeaia; topnička borba. Neprijateljska je pjc-, šadlja ostala mirna. Na istočnoj oba'i M a a s e nijesu mogli da se zbog naše uništavajuće vatre razviju francuski' napadi. koji su spremani u c h a iw m e s k o j š u m i. Na i s t o č n o m bojištu j na m a-, ćedonskom frontu položaj je neizmijenjen. Prvi zapovjednik glavnog siaiu.t pi. Ludendorff.

Grof Hertling — novi njemački državni kancelar. Kb. Berlin, 31. oktobra. Sada se već s priiičnom ijsvjesuošću može uzeti, da će grof H e r ri ling preuzeti mjcsto državnog kancelara.

EKSNZITURI PEtTUSKE-DGMSRE KOMERGIALNE BANKE u Beogrcđu - Knez HIKoJlovo br. 50, Žpgcijalno od|tlen|t ta iHJanJe novica ratnlm inrobllenlclma I Intomlronimn. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. 9li