Београдске новине

Bro) 61.

Utorak

• BEOORADSKE NOVINE

5 . marta 1918 ,

tit ana 8.

Zeraun: 7, 8, 9, H), 11 t 12 sa« prije podne, te u 2, 3, 4, 5, 6, 7 1 8 sati postlje podne. — 11. lzmedjuZemnna I Pancsove. Ked plovidbe, koji važi od 26. januara do daljnc naredbe; lž Zemnna za Pancsovu svakoj; dana u 6 saii ujutro i u 12 satl u podnc. — lz Pancsove n Zeraun: dnevno u » 30 sati prije podne i 3 sata poslije podne. Brod kojl saobra:a izmedju Zemtina i Pancsove i obratno ne pnstaje u Beoeradu. —111. izmedju Bcograda i S a p c a, Polazak iz Beograda za Sabac svake srijede i »ubote u T30 sati u jutro. Poiazak iz Sapca za Beograd avakoc i etvrtka i uedjcijom u 7 s. ujutro. — Putničkl pa* robrodarski snobratai izmcdju v r S a v e I Ženiaua i izmcdju Oriave i Bralla. polazalt tz OrSave za Zemun: nedjeljom, utorKom, Cetvrtkoni u 6 sati u jutro. lz Ze* jnuna za Oršavu: poncdjeljHoci, srijedotn 1 pctK'jrn u 4 sn;a posllje podne. iz Oržave za Brailu: utorkom t subotom u 6 satl u juiru. lz Braile za Oršavu: poneđjeljkom 1 ietvrtkom u 10 satl prijc pudue. (Brodovl na toj pntzl ne pristaju do dalje odredbe u Prabovu, Vidinti, Kabovti i Sillstrijl. vojtto parno topio Kupatilo u Car 0 uaan o voj uiic i. — 1. Ku* patilou kadama: a)Za vojnc osobe otvoreno radnira daniraa od 7 sati prije r tUtie ao 5 aati poslije podne, a nedjeljom praznicima od / sau prije podnedo 12*/ «ati u podne. — bj Za gradjanstvo radnint dantma od 9 «U prlje pođtte do & sati poslije podne, a nedjcljom i praznicima oa 9 sati jprije podne ao 12*/ a Mtl u podne, •— i!. Parno kupatilo za ćasniko j njima ravne ćlnovnike otvoreno ie utorkom, srijedom, petkom i subotom od 7 sati prijc podne do 5 sati posJije podtte, 1 nedjcljom t praznicima od 7 sati prijc poone Oo 12 l L sail u podne. — Z a g t a* djane muškogpola olvoreno je parno kupatilo ponedjcijkora i ćetvrtnom jako u (c dane ne pada Kakav praznikj od 9 satl prije podne do 5 sati posllje podne. — Casnicima i njima ravnitn ćinovnicima stoje na volju da se sluzc parnim kupatilom 1 u dane odredjeuc za gradjanstvo (ponedjeijkom i ćctvrtkomj. Blagajna se zatvara radmm danima u 12*/ 2 saii, u nedjcljom i praznicima u 12 sati u'podnc. Kosjci bolcsnika u boiuiearua: U boinid .Brčl'.o": od2—4 sata poslije podne. U bolnici „Brrutif*: od 9*30—12 sali prijc podne t oct z—l sata posllje podne. — U c. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, ćetvrtak i nedjeljn od I—o posJije podne. Kužna boinlca: tosjeta nije dozvoIjena. ObavijeStenja o boicsnicima dnevno od 11 do 12 satt prije podne naulazu u bažtu bolnićkc z t rađc sa strane Vidinsse ulice. t Erinlna Nikolić. U Orazu je, kao sio se javija, prije nekoliko dana umrla gdja Ermina, supruga pok, TihomLra-Teše Nikoiića, pukovnika a za vrijeme prvog i drugog srpsko-turskog rata (1876-77-78) ministra vojnog. Pokojnica je biia posJJednji vrlo bliski potomak porođice Obrenovića. Ona je kći Jovan a, miadjeg brata kneza Miloša Obrcnovića, i to iz njegovog drugog braka sa A n o m, iz ku6e Joksića, iz iVrbave. Rodjena je 1845. godine. I ako tako bliska vladajućem domu, pokojnica je živila uvijek skroiimo i bila je u pomoći svakome, koji joj se obratio iii gđje znaia da je pomoć potrebna. Poslije ženidbe kraija Aleksandra i ona je otišla iz Srbije i živila je kod svoje starijc sestre Stane u No.vorn Sadu, želila je da bude saraujena pored svog oca kneza Jovana. koji je 1850. umro u Novom Sađu. Mir pepelu njenom! Za beogradsku sirotinju. Supruga po'k. M i I o v a u a R. Marinkovića, bivšeg ministra i upravnika fonđova priložila je sirotinjskom odjelenju beogradske opštinc K 200.— (dvije stotine kriina) za siroćad bez rodatelja, a za trogodišnji pomen svom pok. supnigu. Bog da mu ‘đušu prosti! Pučke pozorišne predstave. Pošto je iuteres publikc za „Cigaiie“ još uvijek veiik i pošijo su, pored pvega toga što su ,,Cigaai“ davaui već tri puta, ruuogi ostali bez ulaznica, to ćo se ,,Cigani“ ponoviti kao matineja it petak 8. ov. mj. u 4 eata poslije podae.

1 dolde god medju nama bude zjapila velika bezđan mediusobue mržuje; dolde god budemo gledali trn u okti drugoga, a svoj ne vidimo i ne vadimo. — dotie medjti uama neće oiti zajednice. i ako je bude, to će biii tako trulo, gotovo da se i na najmanji vetrić sa straue sruši.“ — Ustajte! ču se najedanput glas novog sprovodnika, koji prodje pored nas. Uparadismo se i udjosmo n varoš. Na drugom kraju varoši smestiše nas u neko napuštcno nadleštvo, na rireKoćište. butra-dan zašao sain iw krugu, u nameri da potražim MHorada. Vjdco sam da je imao mnogo da kaže; da je bednik nniogo propatio. Našao sara sanio njegovog druga, samcg. — Odc je Milorad? — upitao sam ga. On mi pridje i šapnu na uvo: ,,Po* bego noćas.j. Njegovo mesto nlje daleko odavde. U podne bićc tamo... 'Ali, molim vas, nemojtc o tonie nikome da govorite.*' Jadni Milorad očajnoj pesm! svog izmučenog stomaka nije mogao da odoli... Otišao je da joj nadjc leka...

MALI PODLISTAK istorijski kalendar Volta. •—• Tainc. — Simo Mata'vulj (10-godišnjica). Na daoašnji dan, 5. marta 1827. godinc umro jc u Paviji čuveni fizičar jAJessandro grof Volta. Rodjcn jc 19. »bmanv u Comu, a od 1779 codine *k»

Uiaznice se dobijKju od danas u knjižarama ,,Jugoistok“ na Terazijama (i.jeva strana) i S. B. Cvijanov ; ča u Knez \lihajlovoj uiicd (đesna strana). Dar. Gospodiu Barub Alruuzlin darovao je preko ađministrac je našega lista, za austrijsbi Crveni Krst K 30.— te za beogradsku sirotmju K 30.—. Darovano svote privedene su svojoj svrei. Centralni odbor za pomoć preseljen. Centraini odbor za pomoć, Čiji su se uredi nalazili dosada u sali ,,Mira“, preseljen je u zgradti u Karadžića ulici broj 11, gdje je otpočeo svoje tekuće poslove. Putnlčki paroplovnl saobraćaj izuiedju Oršave i Braile. Putnički paroploviu saobraćaj na. pruzi Oršava—Braila stupa na snagu 15. marbi sa ovim promjenama: Odlazak iz Oršavo za Brailu dva puta nedjc.j.to i to ponedjeljkom i petkom u 4 sata poelije podne (si*ednje evropsko vrijeme). Dolazak u Brailu srijčdom i nedjdjom u 6. sati 50 časaka prdje podne (zapadno evropsbo vrijeme). Odlazak iz Brailc za Oršavu svakog ponetijc jka i četvrtka u 1 Bat 60 časaka poslije podnc (zapadno evropsko vrijcme), dolazak u Oršavu svake 8rijcdc i sulx>tc u 5 sati 50 časaka poslije podtie (srednje evropsko vrijeme). Popls zemljlšta, poljoprivrednih alata I niašina. Ponova se skreće pažuja svima sopstvenicima, zakupckna i obradjivačima zemijišta. da se od 1. marta otpočeo vršiti popis zomljišta i poljoprivrednih inašina i alata. Svaki sopstvenik, zakupac Mi obradjivač dužan je lično predstati onome rejomi opštine grada Beograda, u kome mu zemljište leži; a ako ima zemljišta u dva ili višc rejona, ima za svako zemijište napose predstati dotičnom re'jonti. Iskazlmoraju b i t i t a č n i. Svaki vlasnik, zakupac ili obradjivač potpisaćc svoj iskaz i potpis ili znak imena uzimaće se kao z a k 1 e t v a, da svjesiio ili voljno nije učinio pred komisHom nikakvu n e t a č n u i z j a v u. Skreće se pažnja, da se sopsitv&nici, aakupci ili obradjivači !., II., III.. IV. i IX. rejona mogu predstati svojini rejonima još samo d a n a s 5. marta, od 9 sati prije podne pa nadaiie. Isto tako sopstvenici, zakupci ili obradjivači V. i VI. rejona imaju se još u tbku današnjega dana javiti u zgradi VI. rejona (Saboma ui. 88). Sopstvenici, zakupci ili obradjivači u XI., XII., XIII. XIV. i XV. redonu predstaće rejonima od 6. marta do zaklj-učno 10. marta, a oni čija sc zemljišta nalazc u Vli., VIII. i X. rejonu dolaziće u zgradu X. rejona (Dečantska ulica). Izgubijeno. Manipulantk’ijna i'inka iiauser Stark izgttbiia je svoj novčanik sa 120—150 krtma, nekloiko priznanica u njemu i jednom adresom na ime Herman Ferdinand. Čestiti nalazač se moli da navedenu sadržinu novčanika preda c. i k. policijskom zapovjedništvn u sobi br. 57. Književni prijegled Mlhevil Nlkollć: Knjiga pjcsama. Zagreb, 1917 g. lzdanje dr u.š t va hrvatskih kn j ižc vnika, k n j i ga 42. U posijednje vrijeme poezijom Hrvata i Srba prcovladale su izrazitc

1784. godine bio je profcsor u PavJji, gdje je i uraro. Volia je projjašao cicktrofor, endiometar i prijc sveg.a tzv. Voitin stub, koji je pronaiazak vr,o vaiuut 5a dnlje ispitivan.je i iskoriščavanjo elcktricdteta. — 5. marta 1893. godrn.o (izg. ,,Ten“). Rodjen je 21. aprila istoričar, filozof i krilkiu po.yte Taine alzg. (,,Ten“). Rodjcn je 21. aprila 1828. godine u Vouziersu. Bio jc profesor u Parisu. Od dje.a iz oblasti ist.orije književno.st.i najznamenitije jcstc: „Hi^toiro dc la litterahire anglaJsc'* („IstoriJa. engleskc književnosfi"), od tstofijsklh djeia njegovih „Les origin.es 71c 'ia Franco contemporainc" („Osnovi današnjc Francuske"), a od umjetnlčko-kritičkih jPhilosophie do l’ant“ („Fiiozofija unijetno8ti“). — 5. marta (po novom) 1908. godii j peennnuo jc naprasno u Beogradu Sirno Matavulj, jcđan od najistaiamtijih i najsimpatičmjih medju novijim srpskim knjižcvnicima. Rodjen je u Sibeniku u Daimaciji. Svršivši učiteljsku školu u Zadru nekoliko je gođma lUčitoljevao po srpskim sdirna u »jevcrnoj Dabnaciji. 1875. gođino učestvovao jo u hcroegovačkom ustanku (v. pripovjetku „Snaga bez očiju"), a 1881. gođine preselio se u Cmu Goru, gdje je prvo bio gunnažijski profesor, a zatim nadzornik osnovnih škola. U Ćrnoj Gori jo jodinstveno upoznao narođm život i tamošnjo pokrajinske običaje i prikupio jc grnđivo za davno pripo\*jetkc iz Cme Gore i za soman ,,U s k o k“. 1887. godJne prešno je ii Srbiju, gdje jc sa malim prekidima živio kao srcdnjcškolski profesor, činovnal: presbiro a, a ncko vrijeme kao privaton čovjek, baveći se isk’jjčivo knjižcvaiošču, pošto je u posijednje vrijcme evoga života materijalno bio p<> puno n©zavir-n. Bao je član Srpske KraJjcvskc Akademijo Nauka. Danas je iiesct.opodi-

struje stranih književnosti, koje su našoj lirici dale obilježje savremenosti i progresa. Ali se u tome „moderniziranju" često išlo tako daleko, da se prešlo već u sferu usiljene versifik?cije i neprirodne drikadiencije, te je po nekad pravi štrapac za nerve razumjeti odveć smjele simbole našili poeta. Medjutim, sa knjigom Nikolićeviii pjesama stvar stoji sasvim drukčije. Moramo odmah priznati, da nam je vr!o prijatno bilo čitati ovu knjigu lntlmn=h osječanja, u kojoj pjesnik, na diskretau način, a opet tako intezivno izrazit, iznosi bogatu skalu sivojih duševnih izražaja. Tu neina odveć drskih figura, niti one nedoinesene dekadencije, koja nam je postaia već otužna kod mnogili našiii liričara. Na piotiv, Nikolićevi stihovi su dovoljno odmjereni (kadšto odveć izmjereni), te po nekad čak daju utisak nečega konvencionainog i makvkrvnog. A!i se iza tili jedno6tavnih stiiiova pokazujc topia duša i osjetijivi nervi, koji naročito u ljubavnim sanjariiama i čežnjama umiju da zadrhte bujnim trepera* njem i da u nania odjeloiu mekini akondima. * U prvom ciklusu, u P r o 1 j e t n I m sokovima, u „sanjivim pjesmama čeznuća", ima mnogo prijatne topline i neposrednog, a diskrctnog izraza. nia da kadšto i mlakih i bezbojnih stihova. U ciklusu S n i m 1 a d o s t i izbija jače vreia strast pjesnikova, koji nain n „Ispovjesti" govori: „.... Ja tek žlvltn đa Ijnbhn 1 čeeaeat, „Sau je sanw dah mj svaki, „Noseč pKsmu svoin rođih sc i proć ćtt proUetnl hahor laki"... Kasni cvijetovi sadrže dosta elegičnih tonova i otmjene melankolije. U Čeznjama i trzajima pjesuik pokazuje asjećanje života („Dva groba") i više opšteg čovjećanslcog bola (,,Nox“). S rodjene gr u d i sadrži, pored nekoliko prigodnih stihova u slavu narodnih velikana i divnu pjesmn „Dje-dovske gusle" u plemenitom bolii j>atriotskog osjećanja. Sve u svejnu: Mihovil Nikolić je cdesnik od vrijednosti i šireg značaja, te njegove pjesme zaslužuju najIjepšn pažnjti srpske čitalačke publike, lcoja do sada, jamačno, nije dovoijno poznavala ovoga istaknutog hrvaiskog književnika. Društvo Hrvatskih Književnika izdaio jc ovu knjigu pjesama povodom Nikolićeve dvadcsetpetogođišnjice književnog rada, i u nju su unesene ponajbolje pjesme iz ranijih zbirka, kao i neke nove i neštampane, tako da ona nosi obilježje i dah čitavog pjesnikovog života i rada.

Poslijednje brzojavne vijesti Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 4. marta. Zapaduo boiište: Frontovl bavarsikog prijestolonasljednika Rupprechta i njemačkog prijestolonasljednika: Na Y s e r 1 prodrlo je jedno naše jurišno odjelenje u neprijateljskc redove i zarobilo je izvjestan broj Beigljanaca. Na mnogo mjesta fiandrijskog fronta došlo je poslijc žestoke vatre do engleskih naleta; odibijenl su. Inače je borbena djelatnost bila ograničena na topničke borbc I borbc minama na pojedinhn odsjecima. Front vojvode Albrechta wfirtiemberškog: Na istočnrm maaskhn visinama s vremenom na vrijeane bile su veoma žive francuslvo topništvo i mine. Pri manjim preduzećima sjeverno od kanala, koji spaja R a j n u i M a r n u, zapadno od B1 a m o n t a 1 južno od Metzerala privedcno Je 27 zarobljenika. Istočno boilšte:

MIR SA RUSIJOM. Utisak u Berlinu. (NaročlU brzojav „Beozradsklh Novtna“.J Berlin, 4. marta. Vijest se o zaključenju mira sa Rusijom raširila u nedjelju uveče posebnim izdanjima. Ona je posvuda Izazvala osjećaj zadovoljsfcva i najveću radost. OBJAVLJEN SRPSKO-GRČKI ‘ TAJNI UGOVOR. Kb. Sofija, 4. marta, „E c h o d e B u 1 g a r i e“ objavJJujc tekst srpsko-grčkog tajnog ugo* gora od 1913. godhie, kojim je predvidjcn napad na Bugarsku u vrememt kad su se bugarske vojske još borile protiv Turaka. Ova je publikacija izazvala opštu pozoriiost JAPAN JOŠ NE MOBILIZJRA. (Naročltl brzojav „Beozradskib Novlaa".) ’ Rotterdam, 4. marta. s Jedna Reuterova vijest Iz Tokija javija: Uprkos raznih glasova Japan ne mobi 1 izira. Nasuprot rašireniii vijesti u korist neposredne akcije, javljaju sa nadležnog mjesta, da Japan još nijc u položaju, da izravno voj* nički nastupi, pošto prije toga u ton pogledu niora doći do potpune saglasnosti sa sorazumnih silama.

Pošto je potpisaiv ugovor o miru sa Rusijoni, to su juče obustavljeni svl l pokretl vojske u Velikoj Rtisiji. Sa ostalih bo.iišta ncaiia ničeg novog. Prvl zapovjednik glavnog sfana nl. Ludenđorff. Njeinački večernji Izvještaj Kb. Berlin, 4. marta. Wolffov nred javlja: Sa bojišta nema ničeg novog. Rumunji su usvojili naše uslove za p r i m i r j e. PAŠIČEVA DEMiSlJA. (Narof-Itl brzojav „Bcozradsklh NovIaa“.) Bcrlin, 4. marta. „Deutsche Tageszeitung" javlja iz Zuricha: Švajcarski srpski krugovi smatraju, da je ostavka Pašićeve vlađe posljedica držanja R u m u n j s k e. Srbija bi kod eventuakiog zakijučenja mira sa Rumunjskom biia suviše izolirana, tako da jePašićeva politika posta1 a neodrživom.

U zrtniu eidi svoKa ajepa ttama koliko je Ijtpšs, ako upotrebljava Dlana Alabaster puder I Creme. Mala doza ill iončlć K 2* —, vellka doza lli lonćić K 4*—. Molc sc posvuda dobiti. Glavno prodavaližte: „Diana" Handels A. G„ Budapest, V. Nftdor utca 6. S

EKSPOZiTORfi PESTflm-UGARSHE KOMERGIALNE BANKE c Beogradu - Knez Hiiinjlcva Ur. 50. SpetSlaSfie odjelenje za šilžange novaca ratnim zarofeijienicima I interniranžma. Osnovna glavnica i pričuve 232.0U0.UU0 kruna. m

n=

UMJETNIČKE VEČERI 37. PJESAČKOG PUKA 37. *== 5. i 6. marta 1918. god. u pozorisiioj dtorani mjesne menaža (..Kasine‘*) =» Oeliki koncent so kaboretom u korist udovica i siroćadl pogiuulih 1 umrlih obaveznika 37, pješadijsltog ptua. Sndjeluju ttglcdni umjeinlcl 1 gamizonslca muzika pod upr8Vom svoga kapelalka P i r o - a Početak u 8 i po sati u veče. CiJCNE MJESTAt Loža K 30*—; siedište u orKestru K 6'—; sjedište u parteru i na galcrijl K 4*— i stajanje K 2 - —. Ulaznice mogu sc u prethoduoj prodaji dobitl u Unjižari „JUGOISTOK" t na dnevnoj pozorišnoj blagajnl. — Progrsm za objc vjećcrl n 11 e Irtovjetaa. 1117

šujica. njegove naprasnc i tragičnc siurti, koje ee vcćina žitaiaca iz Beogiadft vjcrovatno još dobro sjeća: 6. niarta 1908. godiiie u veče pošao je pokojnik fiz „Graml IIotel“-a svojoj kući u Pozorišnoj ulici. Bio je raspoložen kao i običoo i nikome se nije ništa žalio, da mu ncšto nije dobro. Kađa je prelazio prcko trga Kneževog spomen.ka, iznenaja mu pozli — vjerovatno jc nastupila paraliza srca — i on se sruši ua zernlju. Kada mu je prišao g. Dobrivoje Milutinović, član Narodnog Pozorišta, k»ja je iz „Pozori.šnc Kafane“ bio opazio Matavuija, gdje pada, pisac „Biiioonje fra-Brne“ vcč je bio u ropcu i premmuo je nelooliko miiiuta docnije, ne izgovorivši riše ni rijcči. PraUija rnu je bila vrlo svečana, kao što je i dolikovaio članu akadoin.je, znamenitom književniicu i opšte omiijenom Čovjeku kao što je bio Matavnij. — Snno Matavulj je počeo raditi na knjižcvnosti još 1873. godinc, ali je intenzivnijc počco radiU tek od kada se nastanio u Cmoj Gori, a pošto je antenzivnim proučavanjem prvo talijanske, a zaUm i irancusko knjižcvnos’ti, — docmje gc Matainilj dobro upoznao i jezicima i književnošću raskom i njemačkom, —• znatno podjgao svoju kujižcvnu kultura. Afatavulj jo najviše radio na pripovjetci. Njegov*« su novelo i Bia'cc veoinom prikupljcnc u izbirke. Tabo su izašle zliirkc: „Iz Cme Gore i Pritnorja“ (1888—89; dvije knjige;,' ,,lz primorekog života" (1890. godine), „Iz beogradskog života" (1891. go dine), „"Sa Jadran.T" (T89i. godi.'.e), M Iz raznijeh krajeva“ (1893. god.), „Primorska obličja“ (1899. godine), ,,S mora i s planine" (1901. godrno), „Beograd kc ptiče“ (1902. gođine), ,,z.iVot“ (1904. godine) i „Neimmc duše“ (1908. godine; knjiga izaški poslije njegove gmrla). Manje su poznnte njegovv dvije drame „ZavjeP'

(1892. godinc) x ,,Na slavi“ (1904. godi-B me), ali su tim čuveniii njcgovi romam ,,Uskok" (dva izđanja: 1892. x 1902. godine), gđie nam pasac đivno crta život i obićaje Cmogoraca u đoba viadike Petra I. i „Bakonja fra-Bme“ (tn tzđanja: 1892., 1893. i 1897. godine; sada se isprema četvrbo ui Sarajevu). „Bakonja“ jc sam za se bio đovoljan, 3a za sra vremena ovjekovječi Mataruljevo ime u istoriji književnosti. Gotovo svi kridčari slažu se u tome, đa je to najbolji i najfurije razradjeni roman u novijoj srpskoj književnosti. U tomo su djelu najjačc istafciute Bve dobro Matavuljeve krjiževne o.soli ic. Možo se slobodno reći da, ako je ikojcm djelu sudjeno, da ne predje u zaborav, dokic god se na svijetu bude čitalo ? pisalo srpsko-hrvatskim jezikom, to ćc „Bakonji fra-Brni" bitj dosudjon rjećni život Svojim autobiografskim djclom „Bilješke jodnog pisca" Alalavuij je obradto literamu granu, ltoja je dosta slabo zastupljena u srpskoj književnosti —- memoarsku iiteraturu. Najzad va!ja pomenuli njegove putopise iz Fransnske, Itakje, Alžerijo i dnigih sredozemnib krajcva, gdjc se taloo Hjepo ocrtava vciika Matavuijcva kullura. Ta njegova velika kultura, opšta i lcnjiževna na po se, jeste odliLi, kojom &o Matavulj u veliko ođvaja od sviju njegoviL savrcmenika u srpskoj knjtževnosti. Ali za to «u ipak na vrio pogrjc-šnom putu oni, koja ’tvrde, da Mataralj jedino toj kultun una da zahvali ugledni položaj, što ga je zauzeo u istoriji srpske kujiževnosti, koji idn toliico daleko, da Matavulja ne priznaju knjižcvtiim slikarom, već hoće da ga predstarc isključivo vjoštim fotografom života. Zar je „dalmatinski Daudet" samo fotograf, on koji je „unio lijcpo jadransko morc u naau književnost, kao što jo Ronsseau nnio zcVmilo t« FmncnsVn" (I>nftfč)7 Zar ee

*mogu nazvati prepričavanjem rstiiiskih do' gadjaja one divne slike iz Dalmacije pune snažnih f piastičlrih opisa, kojima je ori Sumadinco kao niko druci upoznao sr životom i karakterom svojih užih zena ljaka, ođ starih konta, koji povučeno oJ svijeta traju dane u svojim dvorovima, pa đo seljaka u zabačenim selima dalma tinskog Zagorja, do ribara i „fakina' primoiskih gradova, da i ne govorinK 0 ronmnima „Bakonji fra-Brni“, k( j : snr već maločas okamV-te”°ah ka*> najbo'ji ro: man novije srpsko knjižcvnosti, i „Usko. ku“, "' q: e jo u onoj primitivnoj sredim umio stvorili onako divan dramski za plet, ne vrijedjajući prf tom ni naimanj« iokalni kolorit, koji na protiv Čini mai kantnu stranu djcla. Dahnatinskim su pri povjctkama po vrijednosti ravne pripc vjetke iz Cme Gore. N. pr. pripovjctri „Učinio kao Strahinić" malo ćeto n to mo genre-n naći takmaca u srpskoj knjižcvnosti. Sto su bcogradske pripovjetkt baš u Srbiji naišle na manje odobrava njo, razlog je prosto u tome, što je u nji ma pisac preduzeo da slika svakodnevn* sredine i tipove, koje au čitaocu iz vlastitog opažanja i suviše dobro poznatc, što pak ni najmanje ioš nc znaći, da su Matavuijeve beogradstc stvari inanj; vri jodnosti od dalmafinskih i cmogoiskih 1 u njima se, kao u drugim djriima, opa žaju isto vrline: vanredna finoća i dubina opažanja, moć lokainog prilagodja vanja, — par ezelicncc znak o visokoj kultnri, — i Ijubav prema prođmetu koji se opisuje. Izgleđa, da je tck đocnijim naraštajima sudjeno, da potpuno upoznađu Matavuija n svoj njegovoj vrijeđnosri. Kao što rekosmo Matavulj jeste i oslaje jedna od najsimpatičnijih pojava u istoriji novijc, srpske književnosti.