Београдске новине

Br oj 118uešto pogleda u dveri 'i, ne zna se ra što, poplaši 6e, pa okinc puškru te Itri sin’džirlije pabij« u podnožje ikonostasa. Ova tri fcuršunm Bloje i danas. Praznovjemi se JTurčin od tog prepauine, te mu postolju jjmesu iz crkve i prendći na polju. Kod te iste crkve, kako pričaju Ovjjašnji stari ljudi, naročito starac Vasa fetrović iz Takova, kod koga sam ja noBio v predstao je vojvoda Miloš i predao 0o Turcima poslije propasti od godine 1813-, te je na taj način koliko-toliko sti|ao gnjev Turaka protiv napaćcnog narofla, a na t veli 1815. došao je istoj crkvi j&a započne svoje besmrtno ajelo. Neka 6traliovita jeza podilazi čovjeku pod kožu, kad stari ali još bisiri Vasa pctrović počne čistim rudničkim narije. jfjem đa crta salx>r kod te crkve .—. o Cvctima 1815. \ > „Bio sam, vcli, šiparac i nisam se piijc-šao rii U kakve poslove. Odveli SU pie ci'kvi na We'li da se pričestim. Sa!x>r je bio veliki. Službu jo služio pok. pop Pavle iz Takova. Poslije pričešća vidio eam gospođara Miloša ša'tor, u kome je bio on i gospodja Ljubica; bio je tu i jgospodar Jovan i gospodja mu Kruua, Nikola Ljunjevica, Lazar Murat, Milić Driučić, ncki Dainjan Kmdža i mnogi idrugi \idjeni Ijudi koje ja nisam poznavao, s\i s porodicama, valjda da so ne bi osjetili Turči. Odavde do gra'da Poidnika nema više od 3—1 sata. Tamo su sedjeli Turci, i otuđa su poslali bili jednog svog zaptijp da gleđa, da na saboru ne bude lcavge. 'Ovaj zaptija je bio Srbiu jz Majdana, boji se višc nijo ni vratio U Rudnik, nego je pristao sa svojom braćom. ICad se služba svrši, sav svijet izadj'o !U portu i sve živo upre oči u Aiiloša. Sa pvih strana su ljudi govorili: „Ako se pn ne primi, ništa neće biti, samo ćemo Bc zavaBiti, te će nas Turci sa sviin za— Miloš je otklanjao u prvi mall od sebe tu odgovornost, a.li jo pristajao 0 a sa svojom braćom po'dje prvi i u vatru i u vodu. Junačko lice njcgovo posu tanka ramen, a u očima se zabiista plaBien samoprijegorevanja; nije mnogo go,vorio. Kazivao im je, istina, 'koliko je to težak posao, 'i kako se boji da ne maJakšu u tom svom oduševljenju. A kad svi u jcdan glas vrknu: „Sve mi to znapio, ali smo na sve gotovi; zar ne viđiš, jMdoše, da se i ovako gine!‘‘ .— Poslije ovoga se Miloš vrati k crkvi, udje u pju i za malo pojavi sesasvojom TOjvddpkim barjakom u ruci, te cijelom salx>ru izusti opšte poznato istorijske riječi: ^Eto mene, eto vas....‘‘ U pismu pok. Milićevića navddo se rra zrttnšetku imena svih onih ugkdnih Ijudi, koji su ućostvovali u toj junačkoj pkupštini i zavjeri. Bilo ih je oko dvije Btotino. U dopunu Milićevićeva pisma moj-amo navesti, da jo istorijska takovska crkva za vrijeme vladav'ine kralja Alekpandra opravljena i pazljivo održavana, ls‘o tako je i takovski grrn bfo ograđjen j čuvau. Poslije njegove smrti, kohko mi }e poznato po ćuvenjit, crkva js istina cobro održana, ali su na žalost ruke političkih zlikovaca jako oštetilo grm, te on 0 anas postoji još samo u ostacima.

Grad i okolica Imeui dan Njeiiog Veiičanstva. Povodom imenog dana Njenog iVeličanstva, carice i kraljice Zito, odslužena je juče prije podne u crkvi u dvoru svečana služba Božia, koju je izvršio vojni kurat K1 i mk o v i ć. Bogosluženju su prisustvovali glavni guvenier sa svoiim zamjetiikom, kao i svi časnici, koji nijesu imali siužbu.

i postigla. U gradn mje ostao kamen na kamenu, a izabrani je narod rasejan po celom svetu. Prosiavljajući carski hod Ilristov u Jerusalim, Crkva je još u prva vremena hrišćanstva ustanovila p r a z n i k Cveti-, uvrstivši ga u red 12 Mristo.vih praznika, Ta prva vremena proslavfl#anja jesu u doba Apostolske Crkve (Luka XIX, 37). U tolcu daljih vekova mi imamo jasnih svedoćanstava o njegovoj proslavi. U VII. veku Sv. Andrija Kritski, VIII. Kozma Mojumski i Jovan Damaskin, u IX. Teodor i Josif Studiti, iinper. Lav Filosof, Teofan, a u XIV. Nićifor Ksantopul — napisali su sveštene pesme, koje sada pravoslavna crkva jeva, proslavljajući Hristov hod u Jefusalim. Što se tiče bogosluženja i poučne strasie praznika Crkva u njcmu gleda ispunjenje proroštva o carskoj službi Hrista (Stv. XLIX, 1—12; Sofon. III, 14—19; Zahar. IX, 9—14). Iznosećl ovo na jutartijem jevandjelju (Mat. <XI, l-ii, 15—17) Crkva po proćl>anju istog blagosilja l razdaje nam zeiene grančice vrbe u značeuju izvrsenog dogadjaja u Jerusalimu, što po tumačeinju Crkvc služi pobcdom nad smrću i vaskrsenjem Isusa Hrista, ko»ne mi ,,kao pobedttelju smrti pevamo: j.Osana na visinama“. Uskliknite skupa jjudi i narodi, — veli Crkva; — jer Car audjoTski sidje sada i sede na magare i ide hoteći na krstu pobediti nePrijatelje, kao SHaii. S toga i deca s *inikovo.m grančicom kiiču pesmu: Slava Teb'i, doiazećem Pobeđitelju; slava Tebi Spasu Fkistu; slava Tebt blagoslovenome, jedinome Bogu na^ tem!“ A u odnosnoin značenju gran«»ca kao znaineujima pobede nad **rirću I vaskrscnja ne samo Hrista oego s Njime zajedito 1 svUu onih kojl

Ne’djelja ' . Za virijeme svetog čina IzbacIIa Je poČasna 6e.ta pred konakom tri počasne paljbe. a baterije kođ skupštine 24 pozdravna metka. Pravoslavno bogosluženje. Na pravosla-vni vejiki pouidjedjak, ntorak I srijedu: predjeosvećena liturgija u 10 sati prije podme. — Ostali red Bogoslužia u velikoj nedjelji doniicćemo u narednom broju. Pozlv. Mo*Ie se dolje hnenovane osobe, da izvole doći u reidakciju „Đeogradskih Novina" u srijedu 1. maja u Sest sati uveče: Stanlka Olišić, sestra pok. Miiovana Olišića, Leposava Velimirović, supruga profesora, J>edka Ristić, majka profesora, Milica Iličić, udova direktora putiuuće diružlne, Kosara KreckovLć, udova krijiževnika, gdja Pere Tale.tova publiciste, Dairinka Markavić, udova publiciste, gdja Danica Milosavljević, novinarka, Vu« ka Kostić, glumica, gdja Bosa Svet. Rankovića, književnLka, Jelisaveita Perovića, književnika, Živka Mlađenović, udova profesora, porodica pok. Nikole Djorića, književnika i Kosara Cvetković, nastavnica i književriica. Ako je ko od imenovanih unaprijed primio novac, to za njega poziv ne važi. A ko bi zbog bolesti ili iz drugog kojeg razloga bio spriječeit da dod'je lično, neka izvoli javiti svoju tačnu adresu ili poslati pimomoćnika. t Rada Petrović — Pedeiv Preksinoč je preminuo poslije dugog bolovanja, a danas poslije* pođne biće saranjian Rada PetrovićP e d e r, dugogodišnji redovni član srpskog iiarodmog pozorišta. Pok. Petrović je kao član narodnog pozorišta, otišao za upravaika pozorišne družine „Sto-djelić", koju je trupu vodiio više godina. Zatim je ponova stupio u narodno pozorište, gdje je ostao do posljednjih dana. Pozorišni posjetioci Kragujevca, Niša, Kruševca i đrugih varoši u unutrašnjosti rado će se sjećati svoga Pedera u mnogirn lijepim ulogama, a isto tako i Beogradjaaii. koji su uvijek rado gledali na b'imi dobro izradlienu, i ako epizodtiu, ulogu Peitrovićevu. Kao čovjek bio je nježan otac 1 primjerasi suprug, dovar diug i prijatelj. Ostavio je za sobom žerm i četvero sTtne djece. Prilog. O. Oavra G J a v aš e vić, mesar iz Beograda, položio je uredništvu „Beograidskih Novina“ 100 kruma, sa željom, do ih uredmištvo za blag dan krsnog imena Ojnrgjev dana, a za zdravlje svoje i svoje porođice upotrebi na plemenatu svrhu kako za shadno nadje. Uređmištvo „Beogradskih Novina" uputtlo je ovaj prilog upravi ženske gimnazije, da se podare dVijei siromašne učenice. Isiorijski kalendar. Na đanašnji dan, 28. aprila 1758. godine rodjen ja u Westm.orelandu jpresjediiik Sjedinjenih Ameriekih Država 'J a. mes Monroo. Monroo jo peti predsjednik po ostobodjenju Šjedinjenih Država. Kada je 1776. godine izbio rat za oslobođjenje Sjedinjcnih Država, Monroe je, koji je tađa bio siuđent prava, odmah stupio m vojsku i liCnom hrabrošću x sposobnošću za najkraće vrijeme dospio do pukovničkcg čina. No već 1778. godine hapustio Je vojsku, da bi dovršio stoJe stndije. 1782. gtpdino izabran je za člana zakonodavne skupšline savezne države Virgiaije, 1783. gođine izabran je za poslanika anreričke zajodničke narodno

u njega veruju, Crkva i obznanjuje današnjeg dana: „Danas nas blagadat Sv. Duha skupi i svi uzevši krst Tvoj kliičemo: blagosloven Onaj, koji ide u ime Gospodnje, osana na visinama!“ Prema čemu -vrba, koju mi uzimamo u đam Carskog lioda u Jerusalim, označava i krst, kojim je Gospod uništio sinrt i vernima darovao život. Na liturgiji sv. Jov. Zlatoustog, koja se ovoga đana služi, pozivajući nas duhovnom sretanju Gospoaa, Crkva nam uapominjo da Hristu Bogu prinesemo mesto vrbe — milostinju; u srdačnoj molitvi da pevaino: osana; da uzmemo grančice dcbrođetelji i primimo Hrista u đom dnše, kao u Jerusalim.... T r e ć i d 1 o g a d j a j, na koji se zaustavljaju rnisli sinova i unuka, jest divotni deo istorije srpskog naroda, kojl Je vezan za današnji dan. Deo tako mio i drag Srbima. Divotna epopeja ta priča o nevinim patnjama, o siflnoj, neiznečenoj tuzi, brihi, krvi, veri I nadi za vreme od pimih pet stotuia godina. Kao Icrima njena jest pesina narodna o njegovoin sopstvenoin oslobodjenju, pcsma o slobodi koja se radja Iz krvi juna-ka, koje vode Ijudi pastirk Na današnji je dan 1815. god. podlgao i razvio palu zastavu oslobodjenja od 1804. god. pod takovskim grmom — Miloš Obrenović, kmez Miloš Veliki i poput Hrista uspeo da sakupi razvejana čeda svoga naroda i u Enoju i trudu, u krvi i mesu podigne zgradu oslobodjenja. Slika ta u svome svetiiom i jadinstvenom primeru danas tako sveto lebdi u mislima sinova srpslciii. Ja mogu da dodam samo to da oni, koji veruju u mesionizam velikih ljudi, — izbranika i gledaju u njinia heroje koji stvaraju istoriju naroda, lli su bar njetiil glavnij! Činfocl, Čija je volja suverena nad voljom masa — u lić-

BEOORADSKE NOVINE Bkupštine (looogrcsa), a 1790. godino za člana senaia. Pristupio Je domokratskoj stranci. 1774. godine do 1796. godino bio je amorički poslanik u Parisu, ođ 1799. godine do 1802. godine bio je guvcrher (prcdsjodnik) savc-zne države Virginijo, 1803. godiuc otišao jo kao naročitr izaslanik u Paris, da sa franouskoin ivladom okonča prcgovoro o ustupanju Louisiano, Zatim je oUŠao u London, a 1804. godine u Madrid, a 1806. gođinc opct u London. 1810. gođinc opot jo bio guverner savezne Virginije, a 1811. godiue državni sekrolar. Kada su u drugom rafcu izmedju Sjedinjonih Država i Engkslco EnŠ lezi zauzeJi 'Vasbingfcon, postavljin je louroe za vojnog ministiu, a 1816. goćine izabraa jo za predsjodnika Sjedinjcnih Država. Po isteku sroga prvog prodsjcdriikovanja izabran jo 1820. godino po drugi p'Ut. Monrce jo mnogo ucinio za spoljuo i unutamje snažonjc veliko sjcvero-amerlčke rcpublike, podigao jo vojstu na vtši Stepon, a nardčito jo usavršio amenClra !Tofcri. Pod njcgovun proUsjounikovanjem sfceklc stt Sjedinjene Države pohiostrTO Floridu, priznata je nczavisnost bivših španskih i portugaiskih koionija u južnoj Americi, koje su so krvavim ratovirna bile odcjepilo od Spanije i Portugalije i progiasile so nezavisriim republikama (V'enozuela, Bolivija, Argentina, Brazilija itd. (Biaziliia jc dugo vremena biia carevina, pa so tek ki-ajern dsvetnaestog vijeka progbisiJa republikom). No najznću čajniji je Monroo u istoriji kao zasnivač opšte američke emancipacije od evropskog uticaja. U svojoj čttvenoj poslaniči od 2. deceiribra 1823. godirie prvi put je izreako načdo „Amerika Amc-ričanima‘‘, nazvanu po njemu „Monroova doktrina‘‘. Ova svoja naČcia izrazio jo predsjednik Monroe u rečenoj svojoj poslanici u ovadva : bahtijeva: I. Evropsko državo ne smiju prisvojiti zcmljišta na američkom kontiH«ntu, pa biio to putem okupacije, |ugovora ili koji dragi način; II. Evropske države nemaju pravo na kakvu bllo intcrvenciju na americkom kopau, kao što ni Sjedinjcne Države ne će da &e mijeŠaju u ©vropska pitanja. Ovo su načrio lAmeričarii u novije doba dopunili i trećirn zahljevom, na imo da su Sjedinjene Države zaštitnik srednja američkih i jtižno američkih država prema neameričkim Bilaina. Može so reći, da je Američanima zhilja pošlo za, rukom, 3a ostvaro zahtjevo Monroeva doktrine. Evropskih Lolonija’na američkom kopnu gotovo višo i nema: Kanada je g otovo potpuno nezavisna (đrž’ava pod engit-sidm suverenitetom, a na južno američkom bonlinontu nema evropslrih kolonija osim srazmjemo vrlo maiih oblasti engieske, francuške i holandsko Guyane. Osim toga evropsKe državo držo još nekolilco srednje amer'ičkih' ostiva. Za vrijcmo dok &u Sjedinjone Države bile u spoJjnoj politici nem-očno zbog gižhjanskiug rata, luji jo Lje&ulu u njima (od 1861.—65. godino) db dušo Je Erancuska sa oražjem u raci intervenisala u Meksiku, ali čiui su Sjodinjcne DrŽave opet imalo slobođrie ruke na vrio i su energičan načm naljerale Franousku da ' povuče svoje trupc- iz Meksika. A kako je Spanija prij© dvanr. st godina na svojim 1 ifedjima okusila Monroevu doktrinu, viđjcli smo tek onomad, kada je na ovorn mjostu bilo rijoči o špansko-američkom ratu. — 28. aprila 1799. godiuo ikrvavo s© svršio kongres o mira u Rastattu. Prema odrodbama prethodnoga mira u bam. |>oformiu saslao s© 9. decembra 1797. gođino u Rastattu kongres o mim, na kojcmu je trebao biii zalđjučen konačni mir izmedju francuske republike s jedno i Austiije i njenih saveznika s druge strane. Pregovori su se ofcegii punih godinu i po dana, pa su najzad 23. aprila 3799. godine prelciauti. Dobivši uredae pasošo, otpuiovali su francuski delegaii

oosti heroja nove srpske istorije od 1815. godine, i rdegovom dljelu mogu naći potpune potvrde za svoje teze. Uzmimo u mMlšma Miloševo djeio, koje i čir.i dajiašnji đan važnim u srpskoj istoriji. Ta treba samo da prestavimo sebi ustumaraie mase jednog obezgiavhanog nairoda; ljudie koji u smrtnom strahu begaju da iznesu glavu ispod krova koji plamti posred ratnih užasa. Zamislimo pred golemoin rekom zbcgove gole i bose sirotinje, žene, starce, decu, odojčad, čiji su ocevi izginuli ili pobcgii glavom bcz obzira. Prestavimo sebi jednu neravnu borbu; plamen koji proždire suhu travu, brod kojf se bori sa pobesnelim valima. Posada jc- napustila u oćajanju svoja mesta, skočila u more u nadi da će se dohvatiti bliske obale. Ostala je šaka brodoiomnika: golih, promrziih, izbezumljen'ih od užasa. Sabiii se oko junaka, koji je ostao da s njima podeil gorku sud'biniu Mrk, hladan, surov, svojim orlovskim pogledom zre on, kao muiiijom seće tainu, nozi're vidik; svojom čvrstom, gvozdenom rukom steže knnu Kad se zaniisli sve to, onda će biti jasna slika, one bure u srpskoj prošiosti otiih brociolomnika, onoga j u n a k a medju niinia, kojega je samo proviidjenje posčalo kao svOga izbranika, da spase osie, koji tonu, da se ne zbuđ© ono što čusmo da je Isus prorokovao Jerusalimu: iicće ostait! u tebl kamena na kamenu.... Na krvavom I mučnom tcmeiju podigao je Miloš zatim maienu zgradu Srbije. Iz nje se razviia sigurna i lepa zgrada docnije nezavisne kneževine, a potom i kraUevi'ne Srbije. I zato se danas Miioševo potofnstvo seća svoga heroja Cvcti, i žeže mu u svome srcn nrougasnu voštanicu pijeteia. .

28. aprila 1918.

Strana $

Bonnicr, Roborjot i Jean Dcbry p:ed veče 28. aprila iz Rastatta. No tek što jc bio pao mrak, a samo nekih dvj -sla koraka od ivioo grada napadnute su Irancuske diplomato od nekog konjičkog odjelenja, kojo ih je izbolo i oteio iin sva akla. Bonnior i Roboijot ostali su na mjestu mrtvi, a Jean Debry uspio je, da teško ra. njen dokopa Parisa. Bližo okolnosti i kiivica za ovo ubijstvo ostaio su još do dan danju nedovoljno razjašnjcni. Mnogi franouski pisci naravno krivo za ubijstvo diplomatiju svojili tadanjih protivnika, dragi opr-t, a to jo vjerovatnije, francuske Kimigrante-TOjaliste, koje su se na'iazile u Njomačkoj. Neki opet veie, đa je ubijstvo udosila sarna ratmčka slranka u FrancuBlcoj da bi razđražila narod na đalje ratovanjo. Najvjerovatnije je pak da su oni konjanici izvršili ubystvo po nagovoru sa privalne strane, a bez naredjerrja od svojo komande. Dobrotvorni priiog. Prigodom poslj'ednjih diletautskih predstava darovali su u dobrotvome svrhe gdja Vida i g. Periša S t e f a n ović priilog od 100 K, što se naknadno s blagodarn’OŠću objavljuje. Izgublieno. Sinoć je na putu ocl Pozorišne ulicć do Srpskog Doma izgubljena čipkasta lepeza, obložena rožastom materijom od konnjačincg oklopa. Nalazač se umoiuava, da lepezu preda u uredništvu „Beogradskih Novina".

| g. Spirldonovića, odlični blazirani panv gg. Dmulović ! Belkić. Nova )e blla gdia T ab o r ska: u svojojj staroj I otmjeno Lzradjenofl ulozi Eleonore. 1 njen je nastuip bio radosno očekivan, pa je ! ona ubrala mnogo pljeska. Odia Taborska je i noć pokazala svoie odličme kvaiitete za salonske žene, a osim toga je uni->. JeJa u svoju igru mnogo čavstva i to< pline. I nju ide zasluga, Što je predstava u tolikoj mjeri uspjela. Ne smiju da: se zaborave u manjiin ulogama gdja Todorović kao zubata susjeda i g. Jovanović kao lakej. Režija g. Čekića nije se ograničila samo na spoljnu slikovitu scensku udesbu, već je poticala i unutarnji razvoj drame i život poJedinih prizora. A tih je dobro izvede- 1 nih prizora sveukupne igre bilo sinoć vrlo irmogo i vrlo lijepih . . . Večeras se ponavh'a ova uspiela t s velikim tmdom opremljena predstava. a budući da su ulaznice rasprodane^ davaće se treča predstava „Časti 1 ' već u srijedu, 1. m a j a o. g. Ulaznice od ponodjeljka u knjižarama „JugoIstok“ j „Napredak". Ova je predstava ujedno pnva u seriji „ljetniih predstava", pa kod ulazuica (crvene boje) stoji ozna« ka „prva ljetnja predstava“, na što se naroćito svraća pažnja publike. Čist prihođ namijenjen je i ovaj put osiromašienoj beogradskoj inteligenciji, od koje danomice stižu molbe za pomoć.

Književnost i umjetnost. Velikl uspieh Šafranekove slmfonlie ,,Soča M h Beču. Sve bečke novinc đcnose opširne izvještaje o izvedbi simfonije ,,Soča“ g. majora u genieralnom Štabu Ljudevita Safraneka, prigodom filharmoničkog koncerta prošle subota u Beču. Sve konstatiraju uspj&li, modernost i velike unutarnjo vriiedtiosti „tog par excellence“ glazbenog djela, kojemu je sam kompozitor lićno priibitvao, do desetke puta bio izazvan, te obdarein vijencima i cvijećem. Naš 6e list do zgode iznesti izvadke iz ovih kritika l izvještaja, da se vidi, kako glazbenl prvaci i stručnjaci sude o toj kompoziciji, a darovitom glazbeniku već sada čestiitamo na tako osobitomu i rikitkom uspjehu u stranom svijetu. U putu slave, kojom ta kompozicija kroći dalje — jeir će se kako čujemo Izvoditi 1 u Berlinu — svakako će se spominjati i beogradska izvedba, koja diakako nije mogla tehnički izraditi sve misli i želje glazbotvorčeve, ali je, dirigirana od samog g. Šafraneka, Ipak mogla pokazati dušu đjela i tako potaknuti pozvane falctore na doličniiu izvedbu. Nama ie naročita radost, što je bečki uspjeh kod publike i kritike potvrdio naša ocjene toga djela i tako pokazao, da nismo u našiin hvalama pretjerivaii niti se dali voditi Inakiin motivima. ,,S o č a“ je u Beogradu pokazivtala sve uslove bogatog I bujnog nutarnjeg života, koji ju vodi dlalje u svKfot od uspjeha do usipjeha. Sudermannova ,,Čast“. Sinoć se pred du'pke punom kućom izvodila prvi put efektna Sudermannova drama ,,Ćast“. To ie bila u nmjetničkom pogtedu najbolja od svih dosadanjiili dobrotvorniji prcdstava, 1 svatko je s nje mogao da ponese duboki I osobiti utisak. Prvak baograd9kih glumaca g. Q a v r i 1 o v ić stupio je prvi put na soenu. Gromorni ph'esak davui'h njegovrih znanaca i prijatelja pozdravio je taj nastup, da onda nastane tajac, kojim se je pratila svaka riječ njega, grafa Tirasta, upravo samog Sudennanna. 1 riječi i držanje i igra. koja u sebi koncentrira prizor, sve je to bflo u snažnim potezima iznijeto, pa ie svatko osjećao, šta znači sada već potpunoj trupi srpskili glumaca g. Gavrilović, velik stasom, glasom i igrom. Znači on onaj višak, umjetnički višak, koji ncsi u sebi ta uloga nad samim djelom, makar nešto već poodmaklim, ali ipak još uvijek moćnim i karakterističnžm. Poneseni Gavrilovićevom Lgrom digli su se i ostali glumci, pa je cijeia drama iskočila na onu visiim, na kojoj bi željeli odsađ vidjeti daijnje „dobrotvorne predstave". Potanji osvrt na komad i na izvedbu donijet ćemo uaknadno, a zasad u glavnom Lstičemo, da su svi ostali svaki na svoj način ddprinesli potpunosti i zaokružemosti predstaivia. Ta'ko je g. G o š i ć 'kao nosilac glaivne uloge moializatora-miadića Roberta Hajneke-a svladao svojc teške drasmatske prizore mladenačkim zanosoin l brigom, pa se u trećem činu velikag zaroćaranja ispeto do neslućene visine. Njegove roditelje izrad'ili su u sitnice gdjai Pavlović, poznata vrsna karakterna glumica a ovdje još i majka u svoj primitivnosti toga osjećaja Ijudi u ,,avliji“, i g. Uija S t a n o j e v i ć kao nenatkriUivi stari Iiejneke n© puštajući da tzmakne i jedna crta tog dobro izradjenog starčića. Njegovu praktičnu kćerku i prostog mu zeta izradiii su dobro uočcnom karakteoristikom gdja Arsenović l g. Todor o v i ć. Kad ic tih čctvero glumaca na sceni, onda prizor izlazi prirodan i savrseno izradjein. U ulozi Almei, prerano irazvijcne djevice, iskočila Je osobito igra gdje Stokić, koia je naročito u intimnom prizoru s bratom pokazala, kako je vrsna umjetnica Arlstokratska lica Iznesli su pozuatom vrsnoćom gdja Rncović 1 g. Pavlović, te uz dobro ocrtanog kurta.

..Demetrova nagrada“. Kako je pcznato, uprava kralj. hrvatskog narodnog pozorišta nagradjuje svake godine najbolju od prikazivaniii dramia posebnom nagradom (od K 1200), koja se po jednom od osnlvača hrvatskog pozorišta, Dimitriji Demetru, zovo „Demetrova nagrada", Nedavno je tu nagradu za prošlu godinu dobio jednoglasnim zaključkom sudaca dr. Milan O. g r i z o v i ć, sadašnji upravnik „dobrotvornih predstava 1 ' u Beogradu, i to za svoju dramu u trf čina „0 b j a v 1 j e n j e“, kpja se s uspjehom davala u Zagrebu prošlog Božića. Srdačno čestitamo! i :

Njemački večernji izvještaj Kb. Berlin, 27. aprila. * Wolffov ured javlja: Englezl su nam prepustili dalje dijeiovc ffandrijskog zemljišta. Stojimo na Iiniji Langemarck — VerIoren< h o e k—H o o g e—Z i 11 e b e c k e.

Iz m o d e B s izaSa ona đama, koja Jo5 uvijek ne upotrebJJava lana Alabaater puder i crćme, da bude HJepa. Mala doza 111 lončić K 2.—, velika doza ili lončić K 4.Posvuda se može dobitl. Glavno prcdavallile* „Dlana" Handels A. G. Budapast V. Nždor utca 6. 10

EKSPOZITDRA PEITMSJU-D&UUE KOMEBCšALNE BANKE U BEOGRADU KNEZ MlHAJLOVA 50 OLAVNA UPRAVA C. I K. MONOPOLA PETH9LEIA I ŠP8RITA Bavi se svima bankarskim poslovima, pošiljkama novaca iz AustroUgarske i za Austro-Vgarsku, savezničke i neutralne države. Specijaino odjelenje za žjijaaje novaca ratnžm zarobijenititna i interniranima. Prima uloge I obavlja mijenjanj'e novca po najkulantnijim dnevnim kursevima. Zaatino ođjelenie zn roim zq sv 2 vrfie trsov. posšovd. n OsoGvna glavnlca I pričave rl 232,009.000 Rrcnfl. | [

Naša mlla I dobra matl, svekrva, sestra I baba f MILICA

mlovn pok. Aleksandra Lazarevlća, blv. člana glavne kontrole, premlmtla je danas 27. ov. mjes. u 4 sata ujutra. Pogreb će blU u ponedjeljak 29. ov. mjes. u 10 satl prlje podne. Opiiclo kod kuće, Poslanlčka ul. br. 21. Ožalošćcnl: sln Marko; snaje: Kaja i Ljublca; brat M. M. DuSmanlć, apotekar la Požarevca; unud: Alelisandar l Nadežda, Kleopatra, Aleksandar, Momčllo Nlkolajević I ostala famillja. 36674