Битеф

od onog 1, oktobra 1924. godine, kada je u podrumu kuce Nirenze u Boljšom Gnezdnikovskom poceo da živi Moskovski teatar satire. Grupa entuzijasta, koju su sačinjavali satiricari iz » Krokodila « i »Crvene paprike« и zajednici sa pozoriŠnim funkcionerima D. G. Gutmanom i G. N. Holmskim, odabrala je za pocetak reviju » Moskva s tačke gledišta« (dramaturgija V. Tipota i N. Erdmana, režija D. Gutmana). Bila je to veselá představa na bazi skeceva, и kojima su se ismejavale zadevice и našem svakodnevnom životu i izoblicavao malogradanski moral. Kao scenski oblik, revija je najviŠe odgovarala programu pozorišnih organizatora iz 1924. godine. U to doba, sovjetska komediografija bila je još uvek и povoju, a satiricko pozorište je tek tražilo svoj put. Dramaturškoj zamisli revije, ne narušavajuči njenu osnovnu ideju, mogie su u neogranicenom broju dodavati dosetke na aktuelne teme i odgovarati uveče na ono, sto se ujutro pojavilo и dnevnoj stampi. Revija pad nazivom » Večernje izdanje « bila je сак i uradena po ugledu na stampane novině. » Materijal « je bio rasporeden и odgovarajuče novìnske rubrike: od redakcije, úvodník, od naših dopìsnika, pozorište i muzika, sud i život, hronika dogadaja, kritika i bìbliografija, oglasi, itd. Svoju reviju »Povodom ljubavi« Teatar satire je posvetio pìtanju braka, о коте se toliko diskutovalo sredinom 20-tih godina, Glumci Teatra satire bili su vrlo vesti improvizátoři. Njihova umetnost je bila aktuelna, a dosetke su cesto bile übacivane u tekst uloge uoči samog početka představě, ili su spantano nastajale и toku improvizacija, kao odjek na pojedine dogadaje. Glumci su igrali lako i neusiljeno. Kritika je pisała o velikom majstorstvu režije i snazi ansamblu. Dramaturg Boris Romašov je o Teatru satire napisao sledeće: » Potřeba za zdravím smehom, za prodor от novih oblika komedije i novim situadjama, za uspešnim dosetkama i krilaticama, koje se inače mogu naci samo и novinskim feljtonima, sve je ovde našlo svoje pravo mesto . . .« Dvadesetih godina, Teatar satire je inscenirao revije »Palanka«, » Nacionalizacija žena«, »Neophodan dokument «, » Pažnja snima se!«, »Miška, o křeči!« i neke druge. » Snaga ovih revija leži и njihovoj tesnoj povezanosti sa moskovskim životom. . .« pisao je P. A. Markov o revijama na sceni Teatar satire. U tím revijama započeli su svoju karijeru i Riria Zelenaja, E. J. Miljutina, F. N. Kurihin, D. L. Kara-Dmitrijeva, a P. A. Markov ih je ocenìo kao »glumce, kóji su aneli notu oporosti u svoj humor«. Nezadrživi tok dosetki ponekad se neočekivano prekidao dramatičnim zaokretom. Tako su, na primer, и »Tekućim poslovima « reseli tonavi prelazili и » oporì « humor. Sačuvano je zanimljivo svedočanstvo kritičara V. Blima, koji je о gledaocima spektaklu » Pažnja snima se!« ispričao sledeće: »Pored mene su sedela dva predstavnika nove ekonomske poi itike (nep mani). Gledalište se glasno směj alo, a oni su sedeli natmureni i mrzovoljni. .. Njihov stav, po тот mišljenju, bio je najbolji pokazatelj za specif ičnu vrednost ove revije, koja je nepogrešivo šibala po svému što je

ćiftinsko i malograđansko oko nas«. Kao glavni scenski oblík, revija se vise godina zadržala и Teatru satire. Medutìm, taj oblik je cesto doživljavao transformacìje, pretvarajući se и vodvilj ili bezazlenu komediju. Tridesetih godina revijski oblik postepeno odumìre. Godine 1927. Teatar satire je inscenirao vodvilj V. Škvař kina » Štět an element«, zajedljiv i smes an, kóji je sa gorčinom i podsmehom demaskirao odlazeči svět ruskog malograđanina. Godine 1932. pozorište je insceniralo » Grad Glupov«, po románu Saltikova-Šcedrina. U tom spektaklu sudelováli su sjajni glumci-komičari. AU, satira Saltikova-Šcedrina je iziskivala uopštene zaključke, a pozorište satire je tek tražilo prilaz ka tipizaciji saíiričnog oblika. »Moskovski teatar satire, posle inscenacije , Price o gradu Glupovu’, prihvatilo se rada na komediji Isidora Štoka , Vagon i Marion’« stajało je и dnevnom Ustu »Sovjetska umetnost«. Ovaj komad je bio napisan posle boravka autora u Magnitostroju i njegovog rada tokom jedne godine и svojstvu saradnika magnitorskih novina. Představu su režirali Korf i Ženin. Viktor Ermans je pisao: »Stvaralački put Teatra satire obeležen je nizom značajnih etapa od revija sa smehom smeha radi, do Saltikova-Šcedrina. Danas, ovo pozorište tezi da usvoji nove koncepcije, pošto od destruktivně prelazi na konstruktivná satiru. Prví pokušaj и tom pravcu, naime rad sa komadom Štoka » Vagon i Marion«, nije doñeo ocekivani uspeh. Třeba se nadati da če, poučeni ovim iskustvom, odgovorni rukovodioci odabrati podesniji dramaíurški materijal i bolju režiju, kako bi pozorište sa njegovim izvrsnim stvaralačkim kolektivem mogio da odgovori svom zadatku «. Godine 1933, sa dolaskom novog glavnog režiséra N. M. Gorčakova, pozorište se odlučno orijentiše na komediju naše svakidašnjice. »Na materijalu sovjetske komedije svakidašnjice (»Tuđe dete« V. Škvarkina, »Put cveča « V. Katajeva, »Čudesna skela « V. Kiršona) naučili srno kako černo и našim spektaklima spajati elemente satire sa elementima humara, naučili srno kako se povezuje oštra ironija sa lakom komedijom, naučili srno da se srneh gledalaca možc izazvati duboko Ijudskim i lirskim otkrivanjem Uková. , .« govorio je N. M. Gorčakov. Smatra se da je najbolja představa onog doba bila »Tuđe dete« V. Škvarkina (1933). Lirsko-vodviljska komedija sa blago podvuČenim trenucirna satire imała je agraman uspeh u Teatru satire davana je 1500 puta! »Tilde dete«, и interpretaciji glumaca Teatra satire, prikazivano je dva puta и Kreml ju: и část Čeljuskinaca i za vřeme proslave jubileja M. I. Kalinina. »Tuđe dete « bilo je vrhunac glumačkog dostignuča. Učesnici su glumili sa velikim elanom i dubokim lirskim kontekstom. Satira je и njemu išla uporedo sa humorom, a lìrika sa naivním patosom. Ovo uzajamno poniranje raznih elemenata stvaralo je sasvint posebnu atmosf zru. Blagi humor Škvarkina i njegov pomalo ironičan odnos, čak i kad su u pìtanju dobři Ijudi kóji traže svoje mesto pod