Борба, 20. 05. 1989., стр. 10

NAUKA ŽIVOT _

NEDELJNA BORBA 20-21. maj 1989. strana

10

Bronzana boja raka

Zloupotreba Sunčevog zračenja

Jako se zna da je intenzitet cmjenja genetski određen i ne može se 240bići, mnogi bi hteli da na godišnjem odmoru za 20 dana povrale mrki

Druga () strana

elefonska televizija

pigment koji im je evolucija oduzimala slolinama hijada godina

| s i a Euzum=a IE = uzmu mam smu„u„AUI:; "uuu a aa sr Dr Miodrag Đ. Đorđević e OAK aaa iu azure: razuma ra ama ume

Moda bronzane boje kože — koja u mnogim sredinama znači i društveni prestiž — je skorašnjeg datuma. Prema naučnim podacima prvi ljudi su bili ako ne crni ono vrlo pigmentovani i sasvim prilagođeni na subtropsku klimu roga Afrike, najčešće označenog kao „kolevka ljudske vrste”, Migracije prema severu dovele su do toga da je deo ljudske populacije izgubio prirodnu zaštitu od sunca. Slabljenje sunčevog zračenja sa porastom geografske širine učinili su da je i koža, u ovim delovima zemaljske kugle, smanjivala svoju pigmentaciju. Selekcija i evolucija ljudske

. vrste su uradili ostalo, ali je, ipak, sva razlika između najbleđeg belca i najtamnijeg crnca danas jedva u jednom gramu melanina. Specijalisti za kožne bolesti razlikuju šest grupa ljudi: riđi, prirodno plavi, smeđi, crnomanjasti, petu grupu čine Portorikanci, Mediteranci i Indusi, a šestu Crnci.

Svi ovi ljudi imaju isti broj melanocita, ćelija za proizvodnju melanina koje su smeštene na dnu površinskog dela kože i proizvode smeđi pigment — melanin koji se prenosi mrežom produžetaka do svih živih ćelija epiderma, da bi tamo stvorile iznad jedra svake ćelije „najelegantniji kišobran“. Melanociti kod crnca stalno proizvode melanin čak i kad njegova koža nije izložena suncu. Kod belca, međutim, oni funkcionišu samo kada ih Sunčevi zraci stimulišu. Melanin deluje istovremeno kao filter, blokirajući ultraljubičaste zrake ili kao sunđer koji apsorbuje Sunčevu energiju. Kožu od sunca štite zatim i dlake, loj i masti sa površine, kao i naročita kiselina sadržana u epidermu i znoju.

Neželjene posledice

Bronzana boja kože se ostvaruje u dve faze. Ultraljubičasti zraci A imaju kratkotrajno dejstvo, i oni daju laku preplanulost koži. Ti isti ultraljubičasti zraci A daju koŽži tamnu boju tek posle šesto časova dcjstva. Ultraljubičasti zraci B, međutim, stimulišu melanocite i daju pravu, bronzanu boju koži.

lako se zna da je intenzitet crnjenja genetski određen i ne može se zaobići mnogi bi hteli da na godišnjem odmoru povrate za 20 dana mrki pigment koji im je evolucija oduzimala stotinama hiljada godina. Zato njihovo naglo izlaganje suncu predstavlja rizik, pre svega, od toplotnog udara. Dejstvo Sunčevih zraka u popodnevnim časovima na svetlu kožu tokom 20 minuta dovodi do razaranja površinskih ćelija kože, širenja krvnih sudova i pojavljivanja crvene boje zašta su najodgovorniji ultraljubičasti zraci B, ali se

zna da njihovo dejstvo pojačavaju i ultraljubičasti zraci A. Zato preterano izlaganje tela dejstvu Sunčevog zračenja može da dovede do neželjenih posledica: preranog starenja kože ili još gore do — raka kože.

Uloga ultraljubičastih zraka B u nastanku raka kože je poznata. Sve dosadašnje epidemiološke studije pokazale su da učestalost ove vrste tumora raste sa pojačanim sunčanjem. Broj kancera kože se udvostručava sa svakim smanjenjem geografske širine prema Ekvatoru za 3 stepena i 45 minuta ili 450 kilometara. Na primer, odnos karcinoma kože prema drugim tumorima je 14,3 odsto u Detroitu na severu SAD, a 43 odsto u Birmingemu na starom Jugu. Zanimljivo je da baš u Australiji polovina stanovnika dobija kancer kože posle 50 godina života. Ovu pojavu epidemiolozi objašnjavaju popularno: dovoljno dugo su Englezi slali svoje pobunjenike i revoltirane Irce u zemlju kengura pa je na taj način naseljen veliki broj riđih ljudi, mlečno bele kože. Tako su se skupili svi uslovi za nepredvidljivu eksperimentalnu studiju kancera kože u Australiji.

lako sunce može da izazove i druge negativne posledice na čovečijem organizmu kancer kože je najteža komplikacija do koje može doći preteranim sunčanjem. Njegova se stopa udvostručava svakih 10 godina. Dovoljno je zloupotrebljavati sunčevo dejstvo na kožu 10 do 15 godina da bi se stvorio kožni kancer. Za njegovu pojavu, kao što je ranije napomenuto najveći krivac su ultraljubičasti zraci B koji stvaraju leziju u ćelijama epiderma na nivou JIOROZIIDA i dezoksiribonukleinske kiseine. Moda toplesa

Epidemiolozi ukazuju na pojavu malignih melanoma u vidu talasa dve do tri godine posle jako sunčanih i toplih leta. Izvesno je, isto tako, da su oni češći na svetloj koži i da se više javljaju u krajevima bliže polutaru. Međutim, i genetski faktor igra značajnu ulogu u pojavi Ovog kancera. Za onkoepidemiologe ovaj detalj je vrlo važan. Jer, oni smatraju da Sunčeva

svetlost samo pojačava rizik koji određeni ·

organizam već nosi svojim nasleđem. Taj rizik se umnožava osam puta kada čovek ima jednog obolelog roditelja od kancera. Izvesne epidemiološke studije povezuju pojavu tumora mladeža sa jakim udarima sunca zadobijenim u detinjstvu naročito između sedme i 12 godine života. Srećom većina mladeža, a svaka osoba ih ima bar dvadesetak, ne doživi nikad taj opasni preobražaj.

Moda toplesa koja se u vidu talasa širi Evropom ima niz negativnih posledica po zdravlje žene. Izlaganje dojki sunčevom zračenju dovodi do promene u njihovom žlezdanom tkivu. Još ako je to kombinova-

Pere AA Aaaa ei —

RIZIK PRETERANOG SUNČANJA: Dejs

.

a BSBBg tvo Sunčevih zraka u popodnevni

___

na svetlu kožu tokom 20 minuta dovodi do razaranja površinskih ćelija kože

no sa upotrebom hemijskih kontraceptivnih sredstava predstavlja rizik za pojavu tumora dojke. Kada danas stručnjaci analiziraju kako žensko telo treba zaštititi od negativnog dejstva sunčevih zraka dolazi se do zaključka da su za to najpogodniji kostimi koji su bili u modi početkom ovog veka.

Savremena hemijska industrija pruža čoveku i veliku lepezu zaštitnih sredstava u vidu krema i ulja. Međutim mnoge zaštitne kreme propuštaju ultraljubičaste zrake A, koji ne izazivaju crvenilo ali zato ubrzavaju proces starenja kože. Amerikanci su uočili da koža debelog mesa, koja je pretežno zaštićena, ima isti izgled pod mikroskopom u 35. godini života kao i u 75. To se ne može reći za kožu lica.

Ako bismo do detalja nabrojali sve ne-

prijatnosti koje sunce donosi zaboravili bismo koliko nam je ono potrebno. Ono je, pre svega, neophodno za život. Ultraljubičasti zraci omogućavaju sintezu vitamina D koji je neophodan u formiranju kostiju, te bez njih dolazi do pojave rahitisa kod dece. Nevidljivo dejstvo sunca utiče na raspoloženje ljudi. To je pravi prirodni antidepresiv. Svetlost izaziva smanjenje količine melatonina u mozgu, čije povećanje dovodi do potištćnosti i depresije, što predstavlja veliki problem u skandinavskim zemljama. Neki naučnici smatraju da melatonin reguliše stanje budnosti i sna. Depresije koje se javljaju tokom dugih zima nestaju sa pojavom sunčanih dana. Zbog svega toga treba naučiti kako uživati u dobrobitima sunca a izbeći negativne posledice.

Trgovina ljudskim organima

Bojana Popović

Kada je šezdesetih godina „izmišljena“ metoda vađenja bele moždane mase iz lobanje živih ljudi, bila je to, pogotovo na Zapadu, „hit“ metoda lečenja nekih moždanih oboljenja — i svojevrsni izvor informacija o tajnoj nerazjašnjenoj funkciji tog dela najvitalnijeg ljudskog organa. I do revolucionarnih otkrića se nije došlo osim što su posle operacije mnogi bolesnici, naravno živi, ostali da vegetiraju kao biljke. Taj, danas s pravom nazvan eksperiment koji je nehumaniji i od eutanazije vršen je i u našim bolnicama, tada — kao jedina, prava terapeutska metoda. Naravno, nije se u taj poduhvat ušlo bez protivljenja mnogih neuropsihijatara, neurohirurga, pravnika, sociologa, ali činjenica je da je bilo i onih koji su ga prihvatili i radii. Srećan što postoji

Eksperimenti na ljudima stari su koli-

ko i istorija medicine. Iako se, bar u svesti ljudi medicina svodi u okvire humanosti, pitanje koliko je ona uistinu humana, dokle su granice koje je odvajaju od manipulisanja, danas pogotovo, sve se češće postavlja. Ne samo među običnim smrtnicima nego i među poslenicima zdravlja. Koliko čovek kao najsavršenije delo prirode podleže radoznalom naučničkom umu, i biva predmetom najraznovrsnijih opita, kolika su mu prava da odlučuje o sebi, svom zdravlju i organima, ima li podjednako pravo da uskrati sebi život kada on to odluči? Kada zapravo počinje prirodna drama zvana život, kada se i da li bolesniku govori istina, ko sve može da odlučuje o sudbini nerođenih, kada je čovek uistinu mrtav? Medicina je danas preplavljena nizom pravno, sociološki, religijski, etički nerešenih pitanja, koja ni jedan zakon ni u kojoj zemlji nije uspeo da reguliše, a sve češće su tema rasprava pa i sudskih postu-

dravstvu. | Pek e 1Ačh0 22 godine iz bolnice Grote-

Kad medicina pređe granice

Oduvek se medicina povezivala sa humanošću, a pilanje je koliko je ona

uistinu humana

šur iz Kejptauna ut javnost je doprla vest o prvom presađenom srcu. Time je praktično započela nova era medicine, koja će potonjih godina mnogim produženim ži-

votima opravdavati pionirski zahvat dr.

Kristijana Barnara. Dileme koliko je zapravo produženje ljudskog života transplantacijom opravdano međutim, ni do danas nisu razjašnjene, imaju svoje izvršioce i svoje protivnike. Po ovim drugim presađivanje organa i dalje je u domenu eksperimenata. Jer, kako kaže dr Milinko Bjelogrlić, neuropsihijatar, medicinskim aparatima okrpljen čovek ne može biti zadovoljan, to može biti jedino onaj ko mu to radi a pritom ne zagleda u unutrašnjost čoveka, ne zna šta on zaista oseća. I ne treba se boriti za broj godina života nego za kvalitet i ako se ide onom da najveći deo života čovek provodi srećan jer posto-

ji, radi, raduje se i okolina to oseća, onda ,

je zaludna svaka bitka za naknadu oštećenog organa. S tog aspekta, kaže dr Bjelogrlić, opravdanja za takve zahteve nema.

I dok Amerikanac Vilijem van Buren punih 18 godina živi sa presađenim srcem (uz „pomoć“ 25 lekova koje dnevno pije) kaže da upravo zahvaljujući transplantaciji tih poslednjih godina najviše uživa u životu jer je shvatio koliko život znači i kako se može „urediti“, pravnici tvrde da je

„medicina zašla u veoma opasno područje

manipulisanja i zadovoljavanja svojih istraživačkih strasti.

Koliko god da smo izišli iz eksperimentalne faze, kaže profesor dr Zvonimir Šeparović, transplantacija ljudskih organa ne može biti praksa već izuzetna metoda izbora, mogućnosti i etike, jer zbog krize koja je nastala usled napretka, događa se da hirurg na primer, devojčici ugradi srce

majmuna. To se ne može i ne sme. To druBovi lekari ničim i nikako ne mogu opravati. I u okvirima ove sporne teme niz je takođe, spornih pitanja. Ilegalno sa ljudskim organima se trguje, a legalno nameće pitanje koje zahteva regulativu, kome recimo od mnogih kojima je potreban, dati organ. Da li po principu koji važi u pomorstvu: najpre deci i ženama ili po lutrijskom redu (ko pre organu...), da li spasavati život akademika ili mladog perača ulica, kaže dr Šeparović. Neurohirurzi se „kače“ sa, sudskim lekarima oko toga kada je čovek uistinu mrtav što je veoma važno za uzimanje organa koji će se presaditi, a trebalo bi da im bude jasno da na sudsku medicinu dolaze zaista mrtvi, ali o prethodnim. stvarima valja voditi računa.

Svako je doba imalo svoju modu, pa je modnih krikova bilo i (ima ih i danas) u medicini. Tako je, kaže profesor dr Slobodan Jakulić, neuropsihijatar, bilo i sa leukotomijom (već pomenutom metodom vađenja bele moždane mase), sa presecanjem „spona“ leve i desne hemisfere mozga, elektrošokovima koji su i danas metoda izbora lečenja, ali i sa mnogim novim lekovima. Na primer mnogi neuroleptici opasniji su od elektrošokova. Međutim, sve što vodi produženju života i izlečenju bolesti treba, smatra dr Jakulić, primenjivati. Etika istraživačke medicine

Francuski naučnik Barik je podelio eksperimente na ljudima u terapijske i biološke svrhe, pri čemu se zalagao za zabranu vršenja bioloških eksperimenata i

na dobrovoljcima jer se tako čak ne mogu predvideti vrste zloupotreba do kojih se može stići. Francuska medicinska akade-

mija smatra da se opiti mogu koristiti u interesu bolesnika, ako dotad poznate metode ne pomažu. :

Etički problemi međutim, kaže profesor dr Dimitrije Milovanović, autor „Medicinske etike“, koji proizilaze iz kliničkih istraživanja odnose se na nove dijagnostičke metode, kontrolisane terapeutske pokušaje i opštu etiku istraživačke medicine.

Hirurg koji oprobava novu operativnu metodu čini to jer se nada najboljem terapijskom rezultatu i sve dok mu događaji ne pokažu da je uzaludno bio optimista njegova čvrsta vera retko kada je dovedena u pitanje. I zapravo, svaki tok lečenja je jedna eksperimentalna faza zbog promenjivosti individualnog reagovanja. Pitanje koje se stalno nameće međutim je ono da li je ispravno oštetiti bilo kog pacijenta zbog povećanja znanja koje će pomoći drugima. Ili — šta sa istraživanjima koja se ne preduzimaju da se pomogne bolesniku već onima posle njega. Tu se lome koplja lekara. Strogo etički orijentisani lekari tvrde da je to nedopušteno, a naučnici istraživači da bi takav stav usporio razvoj medicine i naučnih saznanja.

Sporno pitanje u ovo naše vreme je eksperimentisanje nad zarobljenicima i mentalno defektnim osobama. Pre nekoliko godina, na primer, iako sa pristankom roditelja, nekoliko stotina mentalno hendikepirane dece bilo je „predmet“ opita u vezi s hepatitom. I bez obzira što se došlo do saznanja koja ukazuju na put delimičnoj zaštiti od ove zaraze, pitanje je koliko je uistinu etički raditi ih. Najzad, u današnje vreme razmišlja se i o tome da li je neophodno vakcinisati milione dece protiv poliomielitisa da samo jedan mali broj ne bi. dobio ovu zarazu, uprkos poznatom riziku od povremenih ozbiljnih komplikacija. . fotograf — Cigani na Kroazeli Piše: — Drug Nušić — Pesma 0 Bogdan Tirnanić

m časovima

Novo Predsedništvo — Putujući

siromašnom dečaku — Braća po sudbini

1.

Samo pre pet godina valjalo je imati dosta mašte da se zamisli budućnost u kojoj će proglašenje Kolektivnog Šefa Države biti puka protokolarna vest, či. je emitovanje zavređuje jedan minut u televizijskom „Dnevniku“. A u taj čas, razume se, kafane i bioskopi prepuni, ljudi šetaju ulicama, deca grade kule od pesma ne znajući da se to zove esencijom njihovih života. Jedino kolekcionari kurioziteta sede ispred televizora i u svoj notes beleže da. je novo Predsednii. tvo SFRJ ustoličeno u odsustvu svoja dva člana, jer dotični još nisu n! izabrani (nešto se zadržali na prijemu kod engleskog ambasadora), da su sledeća dvoji. ca izabrana na način koji nikako nije isti kao način na koji su izabrana neka druga dvojica, a da je jedan član proglašen mimo predviđene ustavne procedu. re. Ovako se nešto do sada događalo samo u beogradskom udruženju taksista, No, upravo zato, mislim da ovo Predsedništvo ima šansu. Ono je Kolektivni Autsajder. Niko od njega ništa ne očekuje, a i ono ništa ne obećava. Osim daće u dogledno vreme biti popunjeno. |

2.

Šta se poučno može saznati iz televizijskog spota kojim se reklamira jed. na edicija o Kosovskoj bitci? Može se, recimo, saznati to da je onomad, 1389. godine, na Gazimestanu, osim dve silne vojske, Miloša i Murata (o Vuku Bran. koviću da i ne govorimo), bio prisutan i jedan putujući fotograf, koji je učesnike ovog istorijskog događaja jeftino i garantovano kvalitetno uslikavao za us pomenu i dugo sećanje. Otkud? Otud što samo kod putujućih fotografa biva da | se proturi glava kroz rupu i, u zavisnosti od „rikvanda“, dobije slika u mornarskoj uniformi ili sa zmijskim telom. Poštujem ja putujuće fotografe (štaviše, dobar sam sa jednim iz Guče). Al' nisam verovao da će carica Milica da se slika kroz rupu!

3.

Pre nekoliko dana došao sam na čudnu pomisao da postoje dva televizijska programa na svakom kanalu. Jedan se priprema specijalno za mene i emituje isključivo preko mog televizora da bi me načisto izludeo. Istovremeno, 0% tali svet gleda normalnu televiziju i izvrsno se zabavlja.

Ova neobična teorija proizišla je iz činjenice da se, na onom satelitskom (eksperimentalnom) kanalu, dosledno propagira „Super“ i do besvesti vrte isti spotovi, čineći svakog od nas sposobnim da u svakom trenutku zameni Madonu. Ali, kada se na „Superu“ konačno nešto moglo videti, kada su počeli njegovi svakodnevni izveštaji sa filmskog festivala u Kanu, treći kanal je okrenuo ĆUrak naopako i preselio nas na Sajam da, u organizaciji znamenite „Narodne tehnike“, pratimo poučna predavanja o drvenom gvožđu i kako sam napraviti svoj radio-detektor pa slušati džez na „Glasu Amerike“. Da bi ova igra za buduće pacijente klinike „Dr Laza K. Lazarević“ (nekada „Guberevac“) bila potpuna, sve se dogodilo upravo onog dana kada je u Kanu startovao naš film „Dom za vešanje“, zbog čije je tamošnje svetske promocije samo iz beogradske televizijske radnje otputovalo 200-300 osoba.

Svi su prethodno (verovatno u organizaciji „Narodne tehnike“) prošli kurs o pravilnoj upotrebi telefona: prvo skineš slušalicu sa viljuške i na znak tu-tu ubaciš kovani novac... Ne vredi. Deset telefonskih izveštaja o prikazivanju Kusturičinog filma manje vrede od jedne jedine sekunde televizijske slike. Ostavši bez potpore te dragocene sekunde, naši telefon-izveštači morali su st poštapati izvodima iz novinskih kritika, što je čitavu stvar učinilo još gorom. Na kraju je ostalo potpuno nejasno kako je prošao „Dom za vešanje“. Slučajno znam da je prošao odlično. Javio mi jedan prijatelj. Telefonom, razume se, A razume se, isto tako, da je ovdašnji treći kanal počeo da emituje „Superove“ i! veštaje iz Kana čim je naša tamošnja epizoda završena. Na sreću, nastavak sledi. Kusturica ponovo trči.

4.

Poznajem većinu osoba koje učestvuju u projektu „Drugarica ministar ka“. Sve su to ljudi na svom mestu, talentovani, pravi profesionalci. S druge strane, sama ideja da se znani Nušićev komediografski siže aktuelizuje po mćell

naše samoupravne stvarnosti jeste neobično zgodna, kao predodređena 74 US peh. Ali, zašto onda to ne funkcioniše? Nisam pametan. U vreme emitovanja

prve epizode činilo mi se da je greška u mojim urokljivim očima, koje sam uf. rkestio na ekran i sve pokvario. Zato sam otišao da skuvam par viršli kako bi im dao mogućnost da se saberu. Nisu je iskoristili. Biće valjda još prilikć.

. _Svaje prilika da će nam, nezavisno od ove serije, Nušić izaći i na n05 i | uši samo zato što je televizija prepuna bivših omladinaca-akcijaša. Njihovi sklonost tzv. kampanjskom radu je naprosto zapanjujuća. Godinama ım Nušić

nije padao na pamet, a sada će snimiti njegova kompletna dela, uključujući tu! a koja još nisu pronađena. I onda se to zove osmišljenom repertoarskom po itikom. (

5.

_ Inače, od svih spotova koje emituje „Super“ najviše mi se sviđa „vizučli zacija“ Lu Ridovog „Prljavog bulevara“. Prvo zato jer je Lu Rid genije. Osim (9 ga, u pomenutoj pesmici se govori o jednom siromašnom dečaku, zavedenomi

propagandom potrošačkog društva, što mi je blisko iz ličnog iskustva, a ii? e predne marksističke literature. Pokušao sam zato da nabavim tu ploču. M" prodato. Onda sam tražio jednu drugu ploču. Otišlo, rekoše. Na kraju sam U

tanovio da se svi „nosači zvuka“ čiji se spot vrti na „Superu“ munjevito prod” ju. Kakav je zaključak? Onaj siromašni dečak iz Lu Ridove pesmice nije shvati! da su u kapitalizmu sve stvari povezane kako bi se bolje prodavale. Zato Je _

romašan. Pa je povezan sa novijom marksističkom literaturom. Sa svoje S ne, ova se odlično prodaje. Naročito kada se izvozi u zemlje koje su pune S mašnih dečaka. Ni sam ne znam koliko sam novca tutnuo u džep prljavim ; pitalistima kupujući od njih Markuzea.

6.

· „Braća po materi“ su suviše ozbiljan projekat da bi o abba trebalo sudili posle prve epizode. Dodatni razlog zbog koža taj posao GdlBiolB za neku ru priliku sastoji se u tome da je Šotrin i Radulovićev film (odnosno, televi?žijš

Teja) složenim međusobnim odnosima sa čitavim nizom drugih ostvareni našeg filma (ili televizije). Ako je „partizanskim epopejama“ i „novokompon OE KOORIJORia- naša kinematografija stvorila autohtone podžanr0Ys ca e, a o je, na sadržinskom planu, razmatranje novije istorije na til Ta Bg zaleđa (Hercegovina, Dalmatinska Zagora) bitan zajednički imen!

opusa mnogih naših sineasta. Tim ili itelii mo”

SP ovaj io; ineasta. Tim prostorom bavili su se reditelji sasVI!

ORO u aprodeXovja i, još više, oštro polarizovanih ideoloških stan0 · NIJE TEŠKO dokučiti zašto. Ili zaključiti da je taj milje krša i klanja neka

proširene metafore naše sopstvene sudbine. Dokaz da je upravo tako jeste 0

nekle paradoksalan: slika koju o toi ini ii i fi je k40 prikaz nekog drugog, nepoznatog VO M nudi jugoslovenski film deluJ