Борба, 05. 03. 1990., стр. 8
KAKO NAMENSKA INDUSTRIJA JUGOSLAVIJE HVATA KORAK SA REFORMOM
ww“ o~
Tržište kao izazov
Vojnoj industriji, koja zapošljava oko 80.000 radnika, suočenoj sa mnogobrojnim teškoćama, predstoje transformacija i prestruktuiranje da bi izrasla u moderan tržišno efikasan sistem u skladu sa zahtevima
vremena
Namenska industrija treba da se transformiše u moderan tržišno efikasan industrijski sistem, koji će zadovoljavati potrebe odbrane zemlje — snabdevati oružane snape savremenim naoružanjem i vojnom opremom i predstavljati savremen deo jugoslovenske industrije i značajan generator njenog razvoja. U tim rečima general-pukovnika dr Aleksandra Stamatovića, pomoćnika saveznog sekretara za narodnu odbranu za Vojnoprivredni sektor, sažeto je viđenje sutrašnjice vojne industrije, nakon započetog, procesa njene transformacije i prestruktuiranja. Reč je o tome, kako što lakše da prebrodi teškoće u kojima se našla, najvećma zbog izraženih problema finansiranja Armije tokom poslednjih godina, i osposobi se za odlučno suočavanje s izazovima tržišta.
Podrška i rezerve
Namensku industriju čine 53 preduzeća, koja su udružena u Zajednicu industrije naoružanja i vojne opreme, sa oko 80.000 zaposlenih, a u proizvodnom lancu učestvuje još i oko 1.000 koopera-
Žž
NIMALO zavoda „Moma Stanojlović“
Otvoreni za ulaganja
Za uspešnu transformaciju namenske industrije neophodna su značajna sredstva. Očekuje se odgovarajuća participacija federacije, a najveći deo sredstava obezbediće preduzeća namenske industrije. Biće otvorena i za kapital inostranih ulagača, pa i svaki drugi kapital i ulagače zainteresovane za konkretne programe.
37 OCR REM SNUTNNTC: BL OU POETS VEPSKEL NEAI
nata iz cele zemlje. Smanjenje sredstava uticalo je i na pad obima nabavki naoružanja i vojne opreme. U poslednje četiri godine investicioni programi modernizacije kapaciteta su ostvareni sa samo 30 odsto, Opala su ulaganja u istraživačko-razvojni rad, a sve to je dovelo do nedovoljne zaposlenosti kapaciteta vojne industrije, koja je tokom četiri i po decenije posleratnog stasanja podsticala celokupan privredni razvoj zemlje i u sklopu vojnoekonomske saradnje donosila solidan devizni priliv. Izlaz iz postojećih teškoća moguć je uz neophodnu i široku društvenu podršku i okretanja vlastitim rezervama, u procesu započete transformacije i prilagođavanja tržišnim uslovima privređivanja.
U proizvodnju naoružanja i vojne opreme uključeno je mnoštvo [irmi iz cele zemlje, bilo da su u pitanju najjednostavniji sklopovi ili najsavremeniji sistemi. U izradu puščanog metka, primera radi, uključeno je čak 15 preduzeća, a domaći tenk je zajedničko delo bezmalo hiljadu radnih kolektiva. Vojna privreda čini skladan i zaokružen sistem, koji ne priznaje republičke i pokrajinske granice i bilo kakve deobe, pa deluje i kao svojevrstan činilac privrednog i tehnološkog povezivanja.
Uključivanje u tržišne tokove je nezaobilazno povezano i sa konkurencijom, kad god je to moguće (do sada se na to nije mnogo pola-
LAKO PRILAGOĐAVANJE: Iz hale Vazduhoplovnog
galo, jer je u osnovi bila orijentisana na poznatog kupca). To znači i ubrzaniji razvoj oblasti koje su do sada na izvestan način bile u senci — marketinga, dizajna, istraživanja tržišta, kontrole kvaliteta.
— Za uspešan hod na tržištu kaže general Stamatović — odlučujća sa tri činioca. Prvo, sredstva za investiciona ulaganja u proizvodnju koja ima realnu perspektivu (savremeni sistemi visoke tehnologije), odnosno za promenu strukture proizvodnje (deo kapaci-
YU EUREKA
Razvoj supersonika, nadzvučnog višenamenskog borbenog aviona, po rečima generala Stamatovića, neka je vrsta jugoslovenske eureke. Realizacija tog programa će nesumnjivo uticati na porast ukupne naučnoistraživačke razvojne sposobnosti zemlje, na razvoj i primenu oko 180 novih tehnologija i materijala, čime se stvaraju uslovi za njihovu široku primenu i u civilnoj industriji. To je program koji će okupiti i angažovati mnogobrojne jugoslovenske naučne i proizvodne potencijale.
(Snimio: R. Posza)
teta preusmeriće se na proizvodnju za civilno tržište). Drugo, kvalifikovan kadar, koji je dorastao za uvođenje različitih inovacija, kao i za tržišni način poslovanja. I, treće, vreme — da bi se obavila projektovana transformacija i učinili ozbiljniji pomaci ka tržišnoj orijentaciji. Računa se da bi taj zaokret mogao da se obavi u narednom srednjoročju, preciznije za tri do pet godina, a nije isključeno ni formiranje posebne specijalizovane organizacije koja bi, poput sličnih agencija, pružala stručnu pomoć u prestruktuiranju i transformaciji namenske industrije.
Šta se očekuje
Reforma se može sprovesti isključivo zajedničkim naporima, usmerenim ka povećanju obima proizvodnje, poboljšanju kvaliteta, skraćivanju rokova isporuke, uz nastojanje da se u nagrađivanju traže nova, stimulativnija rešenja, nasuprot naglašenoj uravnilovci. Naravno, ne mogu se zanemariti i uslovi života i rada zaposlenih, ali i drugi savremeni zahtevi poput ekoloških. U procesu modernizacije kapaciteta, gotovo u svim preduzećima je energetika detaljno rekonstruisana — primenjena su rešenja koja nimalo, ili minimalno, zagađuju čovekovu okolinu. U mnogim su preduzećima nikle fabrike za preradu i prečišćavanje otpadnih voda. Tako posla još ima, namenska industrija je u ekološkom pogledu prilično „čista“. Na pitanje kako vidi vojnu industriju u 2000. godini, general Stamatović je odgovorio:
— Ona treba da bude, kao što sam napomenuo jedan od najrazvijenijih delova jugoslovenske industrije, u čijem će se programu naći i mnogi proizvodi namenjeni širokom tržištu, a ne samo naoružanje i vojna oprema. Naravno, uz maksimalno korišćenje savremenih tehnologija, sposobna da odgovori zahtevima vremena i svim izazovima.
S. JOVANOVIĆ
Univerzalne tehnologije
Osim vojnotehničkih instituta, na ostvarivanju istraživačkih i razvojnih programa angažovano je više od 200 naučnih i istraživačko-razvojnih organizacija i više od 7.000 stručnjaka — istraživača i saradnika. Oko 70 odsto armijskih sredstava za istraživačko-razvojni rad realizuje se posredstvom civilnih organizacija.
Rezultati istraživačkog rada, osim uticaja na opremanje oružanih snaga i izvozne mogućnosti, značajno doprinose tehničkom i tehnološkom razvoju zemlje — podsticanjem napretka pojedinih privrednih grana i neposrednim korišćenjem istraživačko-razvojnih rezultata u proizvodnji za potrebe civilnog tržišta. U poslednjih deset godina oko 35 odsto naučnih i razvojnih rezultata je neposredno ili posredno primenjeno u industriji, a da je za to bilo više „sluha“ postotak je mogao biti veći za 20 odsto. Oko 75 odsto tehnologija i tehnolških procesa u namenskoj industriji ima univerzalnu primenu, a samo 25 odsto su
specifične vojne tehnologije.
POLJSKA RASKRŠĆA ·
Odlazak babaroge Taboriće
U Poljskoj se ruši ijedna od poslednjih tvrđava staljinističkog realsocijalizma — cenzura štampe
Jedna po OP polako ali sigurno, sa poljske političke scene nestaju institucije, tvrđave — simboli, duge ere staljinizma. U muzej nakaza real-socijalizma uskoro će biti ispraćena i famozna babaroga — cenzura štampe, koja je ovde, u raznim varijantama, neprikosnoveno vladala javnom rečju skoro četiri i po decenije.
Zakonski predlog o likvidaciji cenzure već je u parlamentarnoj proceduri i očekuje se da će ga Sejm uskoro i usvojiti. O tome šta se, kako i u kakvoj formi može saopštiti narodu, neće više — unapred — odlučivati zloglasne makaze svemoćnih cenzora: za ono što napišu, novinari će, eventualno,
| odgovarati. isključivo pred redov-
nim sudom, kao i svi ostali građani, na osnovu odgovarajućih .paragrafa krivičnog i civilnog kodeksa. Čak će dobiti i „popust“: moći će da budu samo novčano kažnjeni, a ne i zatvorom koji je predviđen za izvesne „obične“, tj, nenovinarske prekršaje i prestupe.
Duga istorija
Cenzura štampe u Poljskoj uvedena je odmah posle rata — 1946, kada je formiran tzv. Glavni ured za kontrolu štampe, publikacija i predstava. Pre rata cenzure nije bilo i odgovaralo se pred sudom za ono što je publikovano. Staljinizam i real-socijalizam, međutim, zaveli su „princip“ odgovornosti za ono što se nameravalo napisati i objaviti!
Glavni razlog i opravdanje takvog „modela“ pronađen je u — BE-
borima u Nikaragvi. (od stalnog dopisnika „Borbe“)
Američka televizija držala ga je u fokusu ništa manje nego Ortegu, ili Violetu Ćamoro. Pratila ga kako šparta od jednog do drugog biračkog mesta, kako ulazi i izlazi iz kombija sa zatamljenim prozorima od neprobojnog stakla „Gringo” kome se raduju mali Indijosi, a njihovi stariji ga sa poštovanjem pozdravljaju.
„Želja nam je, kada sve ovo bude gotovo, da možemo da kažemo: bili su to pošteni, demokratski izbori“ — zabeležena je prošlog vikenda njegova poruka iz Managve „a ne kao ono u Panami gde smo bili prevareni...“
Kažu: kad Džimi Karter govori — u Latinskoj Americi njegova reč se sluša. Kao reč časnog političkog partnera i državnika koji je „zelenom kontinentu“ vratio istorijski dug potpisujući ugovor o Panamskom kanalu — kao prvom najuglednijem i najautoritativnijem od više od hiljadu stranaca, koji su u svojstvu posmatrača prisustvovali prošlonedeljnim izborima u Nika-
ragvi. Pre i posle Bele kuće
Bio je to tipični Džems Erl Karter (65), svojevremeno 39. predsednik SAD — ovog februara predvodnik jedne od najbrojnijih posmatračkih grupa na izborima u Nikaragvi, zaduženih da koliko god je to moguće obezbede da svaki glas bude evidentiran — i da volja naroda posle toga bude poštovana. „Mi verujemo da predsednik Karter ima izuzetan moral i autoritet koga priznaju čak i sandinis-
opolitičkim uslovljenostima. Zapravo, u potrebi da se zaštiti tadašnja konstelacija snaga i ne dozvole napadi na poljsku spoljnu politiku i njenu privrženost „socijalističkoj zajednici“, bolje reći da se, ne daj bože, ne dovede u pitanje „neraskidivo prijateljstvo“ i „večna ljubav“ sa Sovjetskim Savezom. Zanimljivo je da su i baltički štrajkači, avgusta 1981, prihvatili tu „geopolitičku realnost“ i saglasi-
li se da cenzura i dalje deluje, imajući, po svemu sudeći, na umu čehoslovačko iskustvo iz 1968, kada je „ukidanje cenzure“ dovelo do „oružanog gušenja „praškog proleća”; Bilo je, naravno, i drugačijih tumačenja opravdanosti cenzure. Nekadašnji zvanični predstavnik poljske vlade Ježi Urban, inače vanpartijac i novinar liberalnih pogleda, pre nepune dve godine je izjavio:
— Cenzura je isto što i osigurač u električnoj instalaciji. Postoje mnogi novinari politički vrlo zreli, ali se u svojoj političkoj orijentaciji suprotstavljaju socijalizmu. Njiho-
U POZADINI NIKARAGVANSKIH IZBORA
Misija građanina Kartera
Bivši američki predsednik Džimi Karter bio je predvodnik jedne od najbrojnijih posmatračkih grupa na iz-
ti“ — izjavio je u predvečerje izbora na konferenciji za štampu „spouksmen“ opozicione koalicije Antonio Lakajo. „On ima autoritet i uticaj, pozvan je da bude posmatrač na ovim izborima i ukoliko ustanovi da nešto nije u redu, on će imati hrabrosti da to odmah javno kaže. Mi ćemo prihvatiti njegovu procenu“.
I građanin Karter imao je na tu temu šta da kaže:
„Govorim samo u svoje ime i vrlo često se zameram jednima ili drugima. Ali, to tako ide. Zaista ste neutralni tek onda kada svaka strana misli da favorizujete onu drugu, a ja sam ovde da pomognem koliko mogu, vraćanju međusobnog poverenja, da dočekamo kraj ovog ratovanja“.
„Džimi Karter je najuspešniji bivši predsednik Amerike“ —d smatra Stefan Ambrouz, biograf Ajzenhauera i Niksona. „Nema baš mnogo toga što oni mogu da urade za svoju reputaciju dok su u Beloj kući, ali je zato dosta toga što mogu da učine kada ponovo postanu obični ljudi“.
Istog je mišljenja i njegov kolega Dejvid Mekaloh, biograf Teodora Ruzvelta: „On je izuzetno zanimljiva i časna ličnost koja sa protokom vremena dobija sve značajnije mesto u istoriji“.
A, za to njegovo mesto u istoriji — opšte je mišljenje — Džimi Karter, građanin iz Plejnsa (Džordžija) danas radi i više i bolje nego pre deset godina, kada je bio prvi čovek Sjedinjenih Država. U vreme najvećeg Reganovog zaleta, energično je ustao protiv njegove fiks ideje o „ratu zvezda“, otišao je 1987. u Siriju (u to gnezdo međunarodnog terorizma, kakvim je Amerikanci smatraju) i deset sati razgovarao sa predsednikom Asa-
va zrelost ne pruža garancije, jer nisu skloni samocenziru. Može to zvučati kao paradoks, ali ja smatram da preventivna cenzura u Poljskoj, samim svojim postojanjem, doprinosi slobodi izražavanja, jačanju kritike. Bolje je da cenzor sedi u svojoj kancelariji, nego u glavi partijskog urednika...
Veliko zlo Sada kada je vlada pod kontro-
lom „Solidarnosti“, a PURP ras-
„GAZETA VIBORČA“
pušten, i posle svega što se dogodilo i događa u Istočnoj Evropi, promenili su se, izgleda, i „geopolitički uslovi“, a i glave „partijskih urednika“. Već prilikom prvog čitanja zakonskog teksta u parlamentu, poslanici su grmeli da je cenzura bila veliko zlo. da je zabranjivala iznošenje istine, da je bila „oruđe manipulacije društvenom svešću“ itd.
Međutim, poslanici iz klupa „Solidarnosti“ nisu bili zadovoljni vladinim projektom, jer je on, ipak, predviđao izvesnu cenzuru: obavezu da se dva primerka štamanih novina dostave tužiocu, koji bi mogao suspendovati rastura-
__
NAJUSPEŠNIJI BIVŠI PREDSEDNIK: Džimi Karter
dom, prošle jeseni uspostavio je vazdušni most između Najrobija i Adis Abebe, pre nego što je uspeo da dovede za pregovarački sto zaraćene strane Etiopije i Eritreje, posle toga putovao je u Panamu na izbore, Da sada u Nikaragvu...
između dve vatre
Sad — kad je senzacija iz Managve postala stvarnost na koju je svet izvan i unutar Nikaragve počeo polako da se privikava — izašla je na videlo najnovija priča o Karterovom doprinosu da se vetrovi rata počnu polako da gube iz
IZJAVA ZR DRANRS
nje dok konačnu odluku ne donese sud (slično kao i kod nas). Poslanici „Solidarnosti” bili su ljuti na svoga starog saborca, premijera Mazovjeckog, koji je, kao novinar i urednik opozicionih listova, nekada bio vatreni pobornik ukidanja svih vrsta cenzure. Ali, vlast je vlast...
Klub poslanika „Solidarnosti“ predložio je stoga alternativni zakonski projekt o likvidiranju cenzure, pa je vlada bila primorana da svoje prvobitne stavove u izvesnoj meri revidira, mada još ne u obimu koji bi sasvim zadovoljio poslanike. Oni, naime, smatraju
. da cenzuru sasvim treba ukinuti, a
i promeniti, bolje reći precizirati propise o raznim tajnama državnoj, poslovnoj, službenoj —
; koje su toliko „rastegljive“ da se
pod njih može maltene sve podvesti. Ipak,cenzura u Poljskoj broji poslednje dane. Tim više što su sada i poslanici bivšeg PURP praktično u opoziciji i što više nemaju nikakvih razloga da insistiraju na kontroli i cenzuri štampe, naprotiv. U varšavskim novinarskim krugovima, pak, vlada bojazan da će vlada, ako i pristane na potpuno ukidanje cenzure, moći da im zapuši usta i raznim podzakonskim propisima. Kao ilustraciju i dokaz da je to moguće podsećaju na zakon o „zaštiti dobrog imena“ maršala Pilsudskog, koji je donet još davne 1938. godine! Tako tada cenzure zvanično nije bilo (to nam je nešto poznato)...
Nikola BURZAN
ovog područja Centralne Amerike.
Bilo je to u noći između nedelje i ponedeljka, kada je, kako se sada saznaje, obavio veliki posao posredujući između Violete Ćamaro i Danijela Ortege u trenucima kada su na ulicama Managve počele da sevaju varnice, koje su lako mogle da se pretvore u požar.
Bio je to čas suočavanja sandinista sa gorkom istinom. Osvit ponedeljničnog jutra kada su se birališta širom zemlje počeli da stižu prvi izveštaji o lavini glasova koja je krenula u pravcu Violete Ćamoro i njene Nacional opozicione unije.
Tada je na scenu stupio Džimi Karter: da sa Ortegom i ostalim sandinističkim rukovodiocima u prisustvu svedoka sa strane dogovori i potvrdi da neće biti odstupanja od obećanja o poštovanju izbornih rezultata, a da posle toga ode preko puta, kod opozicije i ubedi ih da „spuste loptu na zemlju“ i svoje slavlje svedu na meru koja neće drugu stranu dodatno iritirati.
Rezultat je poznat — sve je, bar za sada, u najboljem redu. Primopredaja vlasti zakazana je za 24. april, gosti mogu da idu kući. „Gotovo je.. Karter im je 1979. godine, kao predsednik, omogućio da se obračunaju sa Somozom i da ga skinu sa vlasti. Karter im je sada omogućio da i oni odu sa vlasti“ — kako to onomad reče jedan taksista u TV prenosu iz Managve.
Slobodan PAVLOVIĆ
„Poraz sandinista povredio nas je, ali ne i ponizio. Pobeda imerija-
lizma, mada prolazna, poraz je za narode Latinske Amerike“. KARLOS RAFAEL RODRIGES, potpredsednik Kube|cija na iskorenjavanju čergarenja
NEUTRALNE I NESVRSTANE ZEMLJE U PROCESU KEBS
trpljivi neimari buduće Evrope
Sastanak ministara spoljnih poslova devet država na Malti i njihovo jasno opredeljenje za još jeda i i i zuje da se „NN“ grupa ni sada ne miri sa praksom odlučivanja u uskom O TAARC" PR NPR.BYČOUNIE saznjt sištinako
Sudbina procesa KEBS, Evrope i sveta ne može se (i ne sme) prepustiti samo najmoćnijima, najbogatijima i najuticajnijima. Za dalji razvoj procesa ili sistema KEBS koji je svakako najbolji i najprikladniji okvir za bezbednost, saradnju i miroljubive promene u pravcu zajedničke evropske budućnosti — odgovorni su svi njegovi učesnici i potpisnici Završnog, akta iz Helsinkija, pojedinačno i zajedno, pred svojim narodima, ali i pred Evropom i svetom.
Ovaj se zaključak neizbežno nameće posle još jednog, sedmog po redu, ministarskog sastanka grupe neutralnih i nesvrstanih zemalja Evrope, okončanog u petak na Malti. Šefovi diplomatija devet zemalja — Austrije, Jugoslavije, Kipra, Lihtenštajna, Malte, San Marina, Finske, Švajcarske i Švedske — OVOB, puta nisu se sastali da, kao mnogo puta ranije, potraže
skrivene i kompromisne puteve i rešenja za naizgled nepomirljive protivrečnosti između sukobljenih supersila i njihovih blokova. Pred njima je bio ne manje značajan dnevni red, možda i izazovniji nego nekadašnji posrednički ili „mostograditeljski“, sada kada se i praktično pokazuje ostvarljivost njihove vizije o Evropi oslobođenoj blokovskih stega, ali kada se mogu čuti i pretenciozne ocene da je uloga „NN grupe“ po okončanju hladnog rata postala prevaziđena.
Tokom poslednjih 11 meseci od završetka Bečkog sastanka KEBS, mora se priznati, neutralne i nesvrstane zemlje bile su ponešto „dremljive“, valjda uspavane lovorikama zbog nesumnjivog i priznatog uspeha u bečkom finišu. U pravom horu ideja, predloga i širokih vizija o budućem ecvropskom ustrojstvu — horu koji su uglavnom sačinjavali pojedinci ili
krugu
manje grupe sa zapadne ili istočne strane podeljenog kontinenta nije bilo glasa (zajedničkog), ni glasova (pojedinačnih) neutralnih i nesvrstanih zemalja.
To, naravno, ne znači da takvih ideja i vizija nije bilo. „NN grupu“ čine — valja to još jednom naglasiti — vrlo različite zemlje, sasvim različitih sistema i stepena razvijenosti, pa i geografskih položaja, različitih a ponekad i suprotstavljenih intresa i pozicija. Ipak, njihova je snaga bila i ostala i u tim razlikama.
Upravo zahvaljujući različitostima, u interesima i stavovima, one su uspevale da savladaju i na prvi pogled za njihovu „veličinu“ i snagu nepremostive prepreke i iskušenja. One, jednostavno, nisu htele da se pomire sa nekad postojećim stanjem; nisu htele da prihvate „helsinšku povelju“ samo kao dokument prvobitno zamišljen da, pre svega, prizna postojeće grani-
BORBA, ponedeljak 5. mart
ČEHOSLOVAČKA POLITIČKA PREVIRANJA
birati poslanike
Romi u ČSSR, kojih prema poslednjim procenam, ima oko 800 hiljada, osnovali su Č postavljaju pitanje svoje ravnopravnosti ıu društvu | da istaknu kandidate na parlamenta.
pripremaju se nim izborima (Od specijalno izveštača „Borbe“)
Prag — Među poslednje čehoslovačke promene, koje su se dogodile takoreći preko noći, spada i odnos ovdašnje štampe prema Romima. Štampa o Romima piše sve češće i drugačije nego ranije, a da li se prema njima menja i odnos društva — za sada u toj istoj štampi nema jasnih znakova. Ne pokazuju ih takođe ni sami Romi, a trebalo bi očekivati da bi ih oni prvi primetili. |
Teško je osporiti (a osporavanja ima u međustranačkim borbama), da su naglom oživljavanju „romskog pitanja“ doprinele upravo dve političke okolnosti: brojnost Roma u Čehoslovačkoj i formiranje političke stranke Romska građanska inicijativa.
Kada je reč o brojnosti Roma, osporeno je, koliko juče, da ih u Čehoslovačkoj živi svega 400 hiljada. Novi list „Forum“, glasilo ovdašnjeg najuticajnijeg, građanskog pokreta, tvrdi da Roma ima dvostruko više dakle — 800 hiljada. Time su dovedeni u sumnju i podaci da se između 1925. i 1945. godine (bez obzira na ratna stradanja) broj Roma udesetostručio, a u poslednje četiri decenije — Uučetvorostručio. Nedeljnik „Forum“ objašnjava da je bivši režim, od februara 1948. godine, kada su komunisti preuzeli vlast i kada je navodno počela nasilna asimilacija Roma, faktički video samo „Cigane koji dolaze u sukob sa zakonom i traže socijalnu pomoć.
Brojnost Roma, značajna je u svakom pogledu, što pokazuje i odnos velikog broja stanovnika prema Romskoj građanskoj inicijativi (RGI), koja je osnovana 21. novembra 1989. godine, — samo pet dana nakon početka „nežne revolucije“. Romska građanska inicijativa je politička partija sa osloncem na platformu Građanskog foruma i ambicijom da okuplja sve građane (ne samo Rome), kojima „na srcu leži sudbina najslabijih socijalnih slojeva“.
Prisilna sterilizacija
Ravnopravnost, osim „Roma, traže i pripadnici drugih narodnosti (Mađari, na primer), što govori da naizgled stabilni ovdašnji međunacionalni odnosi imaju i tamnu mrlju. O njima se ranije nije govorilo, a sada kada se govori, koreni im se traže isključivo u minulom četrdesetogodišnjem periodu. U Građanskom forumu se tvrdi da Rome raniji režim nije računao ni kao etničku već kao socijalnu grupaciju. Neki stručnjaci idu još dalje, pa ih definišu kao „socijalno problematičnu grupu“, što je uticalo na donošenje „posebnih mera“ protiv Roma.
Jedna od njih je i sterilizacija romskih žena. Ona je bila dobrovoljna i plaćala se u Slovačkoj 25 hiljada kruna, a u Češkoj, 10 hiljada kruna (prosečna plata u ČSSR je oko 3 hiljade kruna). To je tek nedavno ovde objavljeno i to na osnovu dokumenta „Povelja 77“.
U Čehoslovačkoj je 1957. godine donet zakon kojim je „zabranjeno taborovanje (čergarenje) Cigana“. Romi su presretani na putevima i bespućima, u zatvorima i na prinudnom „društveno-korisnom radu“ bilo ih je sve više. Ali tabori nisu nestali, ima ih i danas u istočnoj Slovačkoj. Ovdašnja ak-
1990. strana
političku stran
ličila je na onu krajem tridesej godina u SSSR-u, kada su Romj |) lom učlanjivani u kolhoze i kaj je po Staljinovoj želji snimljen filn „Poslednji tabor“. .
Romi u ČSSR rade posloy, podseća štampa, koji su „rezen, sani samo za njih“. To su tešjj prljavi poslovi najviše u komuna nim službama. Ali od toga je go, što su u školama za mentalno x. ostalu decu dve trećine romi deca. Učitelji i psiholozi objašnj, vaju da su mali Romi nesposobnj da shvate suštinu i sadržinu graij, va, ali to pobijaju školovani Romj, tvrdeći da školski zakon nije pril,. gođen romskoj deci.
Bez rizika nema uspeha
Romi ne insistiraju na otvara. nju posebnih škola za njihovu de. cu, ali smatraju da bi u prva dw razreda osnovne škole mogla pn. titi nastavu na maternjem jeziku, koji bi bio pomoćni, uz češki isl. vački. Ovde je taj predlog naišay na različite komentare, jer zahte. va izučavanje romskog jezika i m univerzitetu, da bi se stvorio m. stavni kadar za.osnovne i srednjt škole. Političke partije koje raču. naju na koaliciju sa Romskom gn. đanskom inicijativom mlako aplx udiraju ovom predlogu, ali ipa aplaudiraju, a druge, tzv. nezavik ne partije još uvek samo pitaj, sme li se obećati a ne ispuniti obt ćanje i koliko to uistinu košta?
Sudbina Roma je ovde slik kao i drugde u svetu. Tom ovešt: lom parolom se objašnjava, na pri mer, i to što u slovačkoj opštini HR. mavska Seča, u kojoj živi 50, aı nekim opštinskim selima i 90 ol. sto Roma, u Narodnom odbor, od 37 članova sede samo 4 član romske narodnosti. Inače, tvrdi # da se u „lokalitetima“, kako se vi nazivaju romske naseobine aut. tavila civilizacija u 14. veku. Jed nostavno, reč je o straćarama bi struje, vode i prilaznih puteva daleko od sela, škola, ambulantii radnih mesta.
Romska građanska inicijativa, bar prema onome što je sada ja no ispoljila, insistira da čehosšb vačka vlada stvori uslove da Romi sami sebi grade domove, uz struč nu pomoć građevinskih predu' ća.
== > = | _____ __—_______-—-- _—_ P" _ -—_—-– IJ. -V- ––– –:-– nn —–—I rrKCr———
Polazeći od toga da „bez rizik nema uspeha“, udružene partijt Građanski forum prebacuju „kit zervativcima”, iz minulih vremtni da ne treba unapred sumnjati ! romsku kulturu, jer ona ni 54di nema nikakvu podršku države. Ti otvara raspravu da li je „nacionl no” da se osnivaju romska poll rišta, ili da se, na primer, u Prafl, u jednom od 29 postojećih pol rišta, organizuje romska s66NM, Kao što biva, uz to su se nanizalti mnoge druge potrebe: od 'osniv nja kulturnih društava i izdavić kog zavoda pa do otvaranja mu ja. Sve se to u romskoj sredi smatra kao moguće. ;
Smatra se čak, posle izlaže prvog broja časopisa „Lačo Lav,! januaru ove godine, da tO nij romski časopis, već časopis za H'' me, jer ga izdaje Ministarstvo rad i socijalna prava. Da bi 56 P' pravio utisak, neki misle i promi šaj, već se govori da će se izdh\i' nje časopisa poveriti Romskoj 8 đanskoj inicijativi, koja, kao p0 tička partija ispunjava sve 740! ske uslove da predloži svoje kM' didate u junskim izborima 74 0” gane vlasti u ČSSR. Konačno, pi ga puta tabori će birati pos
Dragan VUKČEVI
ce i ovekoveči podelu „starog kontinenta“. Svojim akcijama — prvo kao posrednici (kako su ih na početku nazivali) a potom kao „mostograditelji“ (što je bio kasniji izraz ste-
čenog priznanja i poštovanja od strane „velikih?) — ukazivale su na realne i široke mogućnosti za delovanje i svih onih drugih učesnica KEBS, malih i srednjih zemalja, za čije su interese i poglede blokovski okviri bili preuski i ogpria IR prkos razlikama — ili,
baš zahvaljujući njima? — aBpoa le su da pažljivim i s ljivim usaglašavanjem stavova i interesa dovedu do zajedničkih akcija čiji je sadržaj najčešće odgovorao ne samo njima već i stvarnim interesima čitave Evrope, onoj realnosti koja je na kraju postajala očigledna i najtvrdokornijim pregovaračima supersila i njihovih blokova Upravo zahvaljujući različitosti-
ma, one su postepeno prerasle u nemonolitan i katkad kontroverzan ali svakako nezaobilazan evropski faktor, koji nije postao „treći blok” već je na delu i primeru dokazivao prednosti vanblokovSki, POM i rešenja.
a njihova uloga ni dana rkos svim pozitivnim Proceni u Evropi, nije manje aktuelna, ne samo zato što blokovi još postoje. Jer, uporedo sa prvim pukotinama na donedavno naizgled čvrstoj strukturi Istočnog bloka, uz sve otvorenije najave njegovog postepenog ali potpunog raspada, ne može Se prevideti sve monolitnije POREČ ideološko i ekonomsko ~ ponašanje njegovog zapadno, suparnika, u kome alje teško a Bb poznati pobedničke aspiracije
Ministarski sastanak NN gru u Valeti i njegovo saopštenje, zato nisu bili samo izjašnjavanje predstavnika jednog relevantnog političkog faktora u Evropi o njihovim
g a ne protokolarnog karaktera uk
pogledima na budućnost o kontinenta“ i procesa KEBS, hovo podsećanje na neumanj značaj tekućih i budućih skup" u kontinuitetu KEBS, kao i opredeljenje za još jedan evTO ht samit suštinskog a ne protok? i} nog karaktra, ukazuju. da 56 n. ralne i nesvrstane zemlje n! ne mire sa praksom odlučivanje, opštim pitanjima u tako?Vi | užim grupama i da ne prihvati politiku svršenog čina. + Jer, izgradnja „zajedničke ij" će“, „sela“, „velike konfederać i ili neke četvrte, odnosno bilo 5 po redu evropske strukture, su 4 je velika i važna stvar da DP!
i K O. = a = |: O O GOLA ORO OR O O O O O O i LL Ona Ga SR SN a OR a OL RM OMR OR SSR O O O. SNU UM jun al a Bar ZO ANA Na aa A a: Sa 1 a TO O O. O-O DAR ~ OUM ORO a ara“ „Eolmagada-= UBO aRi ein RNA: O „SO. uu
bi
mogla prepustiti samo nekima sadašnjih 35 učesnika U PT. KEBS. Neutralni i nesvrstan! mari dokazali su dosad da 56 |, zajednički posao razumeju of liko i majstori iz blokovs A fa. . Radomir LČIN
O 1