Борба, 22. 05. 1990., стр. 4

Zao — 4 m Tr Ce.

DNEVNIK

OTVORENO PISMO GUSTAVA VLAHOVA LAZARU KOLIŠEVSKOM

Pitanja čekaju odgovore

U pismu koje objavljuje list „Mlad borec“ Vlahov kaže da je Koliševski „u posle-

ratnom periodu manipulac

je“ Skoplje. — Lazar Koliševski po-

| znati makedonski revolucionar i

dugogodišnji republički i savezni rukovodilac sve češće je izložen kritikama u makedonskoj štampi, "što po ovdašnjim ocenama, govori da .se ruši mit koji je godinama stvaran o Lazaru Koliševskom, za koga se smatra da je bio najuticajniji rukovodilac u posleratnom periodu u Makedoniji.

Svakako jedna od najžešćih kritika je upravo objavljena u omladinskom listu „Mlad borec”, u čijem poslednjem broju Gustav Vlahov, sin poznatog makedonskog revolucionara i komuniste Dimitra Vlahova, takođe poznati makedonski posleratni rukovodilac, i diplomata objavljuje otvoreno pismo u kome prigovara Koliševskom da je „u posleratnom periodu ne samo po funkciji, već i istinskim manipulisanjem ljudima, kao i osetljivim tačkama u njihovom životu, zaustavio razvoj zemlje, SR Makedonije i da je udaljio ostale porobljene delove SR Makedonije od mogućeg rešavanja njihovog pitanja”. Vlahov kaže da Lazar Koliševski u poslednjem svojem javnom istupanju nije odgovorio na mnoga pitanja iako za njih zna, bez obzira da li je u njima učestvovao ili ne. Napominjući da je Koliševski vladao Makedonijom punih

45 godina, Vlahov kaže da su upravo u tom periodu na Goli otok otišli poznata makedonska imena — Panko Brašnarov, Pavel Šatev, Mire Anastasov, Dimče Adžimitreski, Miškovski i traži od Koliševskog da zbog sebe i istorije pomogne u rasvetljavanju slučajeva stradanja Metodija Andonova-Čenta, Bogoje Foteva, Pavela Šateva, Petra Piruza, Panka Brašnarova i drugih.

Vlahov takođe kritikuje Koliševskog zbog uživanja privilegija — spominjući da su za njega u Skoplju u jednom periodu građene čak četiri vile, da je bio poznati lovac ali da nije plaćao dažbine, da se mešao u urbanističku izgradnju grada Ohrida gde ima svoju vilu, da je na poznatoj 17. sednici CK SKJ kao penzioner makedonskim delegatima davao instrukcije kakav stav da zauzmu.

Vlahov kaže da se za poslednjih pet i po godina kada su aktuelizovana, Koliševski nije izjasnio o pitanjima koja su veoma značajna za makedonski narod — o obeležavanju balkanskih ratova, godišnjici Kraljevine SHS, i njenim obeležavanjem da bi konstatovao: Vi više od 45 godina, defakto, potiskujete razvoj stvaralačkih snaga makedonskog naroda i drugih naroda i narodnosti koji žive na teritoriji SR Makedonije, upropašća-

ijom ljudima zaustavio razvoj zemlje i SR Makedoni-

vajući na razne načine njihovu inteligenciju, kada je pokušavala da misli svojom glavom“.

Svakako najteže su kritike koje Vlahov iznosi povodom dogodovštinama njegova oca Dimitri Vlahova. ;

„Vi ste pokušali višekratno i u pismenoj formi da negirate da je Dimitar Vlahov autor nekada veoma poznate knjige „Izdajnici Makedonskog dela“. „Čak ste i mrtvog Dimitra Vlahova pokušali da omalovažite na njegovom grobu. Bilo bi za Vas bolje da objasnite šta je napisano u oproštajnom pismu Ljupča Arsova, kao i u pismu u Sofiji obešenog istinskog heroja Periše Savelića“.

Na kraju Gustav Vlahov pita: „zašto ste Vaš odnos prema Dimitru Vlahovu preneli i na njegovu familiju i na svako moje postavljanje toga pitanja u federaciji, vaši su službenici izjavljivali da to „nije predlog SR Makedonije“? Što vam je trebalo da me bez jednog jedinog razloga, osim što sam se družio i što se družim sa Krstom Crvenkovskim, stavite pod bojkot i da onemogućite štampanje bilo čega što je moje u Makedoniji i van nje“, pita Koliševskog u otvorenom pismu Gustav Vlahov, pozivajući ga na polemiku.

N. B.

ZAPLETI U SLOVENIJI OKO PRENOSA ORUŽJA TO U SKLADIŠTA JNA

Jedni dali, drugi ne daju

Janez Janša: Koliko je oružja preuzela redovna Armija još nema podataka, ali su preduzeti koraci da se oružje vrati nazad

ljubljana. — U nekim slovenačkim opštinama su oružje Teritorijalne odbrane predali na čuvanje jedinicama JNA kako je to ukazano u naredbi Saveznog SUP, a u nekim drugim, ne samo da ih nisu predali, već traže i odgovornost komandanata TO na republičkom i opštinskim nivoima. U nekim opštinama gde su oružja predali sada ih traže nazad. Podsetimo, Predsedništvo Republike Slovenije i nova vlada zaključili su da oružje mora ostati na svom mestu, s tim da mora biti dodatno zaštićeno.

Novi ministar za narodnu odbranu Janez Janša je izjavio da odluku Predsedništva Republike i nove vlade treba doslovce poštovati. Napomenuo je još da su u većini skladišta TO odmah na početku akcije seobe oružja, pojačali zaštitne mere. Još ne raspolažu sa svim podacima, rekao je Janša, koliko je oružja redovna Armija preuzela od teritorijalaca, ali su oni sada preduzeli korake kako bi oružje koje je predato, dobili na-

zad.

Najburnija rasprava o „seobi“ oružja bila je na vanrednoj sednici Skupštine opštine Kočevje, gde su oduzimanje oružja TO označili kao nezakonito posezanje u imovinu ove opštine. Delegati SO Kočevje zahtevali su najoštrije mere protiv nosilaca te akcije, a zahtevaju i da se utvrdi odgovornost komandanta TO Republike Slovenije generala Ivana Kočevara, kao i načelnika Republičkog štaba TO generala Draga Ožbolta i komandanta TO ljubljanske pokrajine. Proučiće takođe i odgovornost komanuvlanta TO u syojoj opštini.

Oružje mariborske TO ostalo je u skladištu TO, jer kažu da su njihova skladišta uvek bila dobro čuvana i zbog toga oružje i municiju i nisu trebali da predaju na čuvanje JNA. U celjskom području štabovi TO su se različito ponašali. U Šentjuru su oružje predali JNA, takođe i u Laškom, ali u nekim drugim opštinama „teretnjaci“ JNA koji su došli po oružje vratili su se prazni. Oružje na čuvanje JNA ni-

su hteli da predaju ni u Krškom, ni u Brežicama, dok su u Sevnici to, uradili ali sada oružje traže nazad. Ni u Trbovlju nisu dozvolili da iz skladišta TO ode niti jedan pištolj. To nisu uradili, kako objašnjavaju, jer je bio takav zaključak opštinske Skupštine. U Hrasniku i Zagorju ob Savi su, međutim, dozvo-i lili da JNA preuzme oružje TO. Protiv predaje oružja na čuvanje JNA protestovali su i Slovenački hršćanski demokrati (stranka čiji je predsednik ujedno i predsednik nove slovenačke vlade). Hrišćanski demokrati su zaključili da vrhovni organ JNA preuzima Jovićeve tvrdnje o nelegitimnosti novoizabrane demokratske vlasti u Sloveniji. Naredba SSNO po njihovom mišljenju stvara vanredne prilike i tim ukazom slovenački narod razoružava. Zato ova stranka zahteva da se oružje, municija i vojna oprema opet vrate u dosadašnja skladišta i na čuvanje TO Slovenije. V. SIMONOVIĆ

POKRENUT NEZAVISNI NEDELJNI LIST — “NEZAVISNE“

Novine zdravog razuma

“Nezavisne“ neće navijati ni za jednu partiju, ideologiju, instituciju, a boriće se

protiv svake isključivosti

Beograd. — “Nezavisne” će biti novine zdravog razuma i zalagaće se za „evropsku Jugoslaviju“. Neće navijati ni za jednu stranku, ni za jednu instituciju i neće zastupati parcijalne interese. U njima će sve partije imati podjednaki tretman, a novinari u redakciji novopokrenutog lista ne smeju biti članovi nijedne od mnogobrojnih stranaka u Jugoslaviji.

Ovo bi bio rezime jednočasovne konferencije za štampu koja je

DA LI I ZAŠTO SSRN SRBIJE JOŠ NEMA JASNU VIZIJU SVOJE BUDUĆNOSTI?

juče održana u beogradskom Međunarodnom prescentru povodom pokretanja nedeljnika “Nezavisne“. Domaćini konferencije — Momir Tomić, direktor NIRO “Mladost“, koja će biti izdavač lista i Stevo Batić, glavni urednik “Nezavisnih“ objasnili su koncepciju i idejne postavke novog lista. “Nezavisne“ će biti jugoslovenske novine, u kojima će čitaoci “sami razmišljati“ i donositi sudove na OSs-

novu sopstvenog opredeljenja, sarađivaće sa svim koji misle “autonomno“, a boriće se protiv svakog oblika isključivosti.

Kao što im ime samo kaže buduća novina insistira na nezavisnosti, a članovi redakcije su obećali da “ako ne uspeju da ostvare željenu dozu nezavisnosti, ili će napustiti ovaj posao, ili će promeniti naziv novina”.

V.G.

BORBA,

POSLOVNO BANKARSTVO IZMEĐU „SVOJIH“ MERA I MERA SAVEZNE VLADE |

Mogu (li) se razumeti

Dr Milovan Milutinović, generalni direktor Udruženja banaka: Narodna banka restriktivnu monetarnu politiku, velikim del |

vodi preko leđa poslovnih banaka & Dr Vukašin Marković, viceguverner Narodne banke Jugoslavije: Instrumenti monetarnt *

ak su regulisani zakonima koje donosi Skupština SFRJ, a instrumente monetarne regulacije NBJ koristi na način koji smatr im : |

Među jugoslovenskim bankarima vlada blaga panika, jer su ih nevolje ophrvale sa svih strana. Teret reforme sručio se u velikoj meri na pleća banaka koje su doskora živele dosta lagodno (i bogato), a posledica toga je da je gro banaka u zemlji četvoromesečno poslovanje završio sa gubitkom. To ne obećava ništa dobro, posebno kad se zna da je u toku revizija koju vrši grupa stranih stručnjaka od čije ocene će zavisiti sudbina mnogih naših banaka. Tu su i oštre odredbe Zakona o sanaciji i stečaju koje će verovatno jedan broj banaka primorati da stave ključ u bravu...

Ova situacija naterala je bankare da zainteresovanije traže izlaz i predlažu rešenja kako da prežive „pogrom“. Toj vrućoj temi bio je posvećen i skup koji je krajem prošle sedmice održan u Miločeru i koji su organizovali Udruženje banaka Jugoslavije i Tržište novca i kratkoročnih papira od vrednosti. Oko 200 bankara iz cele zemlje razgovarali su o programu mera za racionalizaciju korišćenja sredstava i smanjenja nelikvidnosti u bankama. Bila je, naravno, prisutna i „druga strana“, ljudi iz Narodne banke Jugoslavije koji nisu pokazali preterano razumevanje za predloge „ostalih” bankara. Čitav skup je zapravo bio dijalog između poslovnih bankara koji smatraju da je za njihove teškoće uglavnom kriv neko drugi, i nadležnih iz centralne banke zemlje koji misle da je neracionalno ponašanje banaka ipak glavni uzrok teškoća u kojima su se našle. Banke, nai-

me, još uvek pod pritiskom političara daju kredite i lošim preduzećima da ne bi propala, a ta preduzeća ih ne vraćaju, pa su otud banke bez para, nelikvidne.

Predstavnici poslovnih banaka su i sami u Miločeru priznali da bi mogli da posluju daleko racionalnije, ali glavne teškoće vide u nečem drugom. Zakon predviđa da sve banke koje imaju 50 odsto rizičnih plasmana automatski idu u sanaciju, a danas su svi plasmani rizični, jer privreda dovedena do prosjačkog štapa ne izvršava svoje obaveze, ili bar ne na vreme. Osim toga, kliring je davnašnji problem, a naplata radova izvedenih na Dalekom Istoku još nije rešena.

I Narodna banka Jugoslavije restriktivnu monetarnu politiku velikim delom sprovodi preko leđa banaka. Raznim merama ona je imobilisala, kako reče generalni direktor Udruženja banaka dr Milovan Milutinović, čak 70 odsto bankarske pasive. Od 532 milijarde pasive, koliko imaju sve jugoslovenske banke, one mogu plasirati u kredite tek 139 milijardi ili 30 odsto. Od kamate na te kredite treba pokriti kamatu na celu pasivu, zatim sve dubioze iz ranijeg perioda (kursne razlike i sl.) i troškove poslovanja samih banaka. S tako malim prihodom to je nemoguće učiniti.

— Mi nismo protiv restriktivne monetarno-kreditne politike, niti protiv mera koje predlaže savezna vlada, ali smo protiv instrumentarija kojim se ona sprovodi, jer on direktno utiče na smanjivanje likvidnosti banaka — rekla je Đurđi-

ŠTA PIŠE KOSOVSKA ŠTAMPA — NA ALBANSKOM

ca Kunstić, direktor u Zagrebačkoj banci dd.

— Restriktivna politika novca, kaže Kunstićeva sprovodi se kroz visoku stopu izdvajanja obavezne rezerve koja još uvek ne nosi adekvatnu kamatu u odnosu na cenu izvora koji su osnov takvog izdvajanja. Zatim, propisana minimalna likvidnost obavezuje na držanje određenog nivoa sredstava na žiro-računu koja nisu ukamaćena. Obaveza banaka je, takođe, da deo deviznog priliva (obavezni minimum) drže u inostranstvu radi očuvanja konvertibilnosti dinara. Ni to ne donosi adekvatan prihod s obzirom da kurs dinara miruje.

Radi održavanja deviznih rezervi banke moraju čak 90 odsto devizne štednje držati u incstranstvu, što takođe ne donosi adekvatne prihode, jer je kamata na oročena sredstva niža nego u zemlji. Đurđica Kunstić smatra da bi držanje deviza vani radi očuvanja konvertibilnosti dinara trebalo da pokriva Narodna banka, a rashodi po tom osnovu bi drugim instrumentima trebalo da budu preneseni na sve subjekte u zemlji, a ne samo na banke. Konačno, restriktivna monetarna politika se sprovodi i kroz obavezno smanjenje dinarskih plasmana banaka čime se smanjuje obim njihovih poslova i samim tim i njihovi prihodi.

Zbog svih ovih mera emisione banke poslovne banke ostaju bez prihoda, pa su prinuđene da pribegavaju đizanju aktivnih kamatnih stopa u nebo. Tako godišnja kamata kod zaduživanja na tržištu

novca već danima iznosi 45 procenata, iako to nema nikakve logike jer cene padaju, a eskontna stopa Narodne banke iznosi 23,4 odsto. Istovremeno pasivna kamata (ona koju banke daju na štednju) godišnje iznosi samo sedam odsto. Tako marža (razlika između aktivne i pasivne kamate) kod nas doseže preko 30 odsto, dok je u svetu ona uobičajeno između tri i četiri procenta. Nema nikakve logike ni to da se na zaduženje u inostranstvu plaća kamata između osam i 10 odsto, a na domaće dinarsko 45 procenata.

Pošto bankari i sami shvataju da ovako visoke kamate ne vode nikuda, mada su one praktično jedini izvor njihovih prihoda, na miločerskom skupu predložili su konkretne mere koje bi doprinele racionalnijem korišćenju sredstava i time poboljšanju finansijskog položaja ovih institucija. Obrazlažući tri predložene mere, direktor Tržišta novca Radiša Nadrijanski je rekao:

— Kao prvo trebalo bi omogućiti da se dnevni višak novca u bankama preko noći deponuje u Narodnu banku sa kamatnomi stopom koja bi bila veća od stope na obaveznu rezervu, a niža od stope na blagajničke zapise. Time bi se uticalo na racionalno raspolaganje novčanim sredstvima i smanjili bi se udari na likvidnost banaka. Druga mera bi bila da instrument obavezne rezerve postane operativniji i fleksibilniji tako što ne bi morale sve banke u zemlji da izvršavaju ovu obavezu u isti dan, već da se u obzir uzima prosek od

'guće menjati.

· utorak 22.

30 dana. To bi omogući| | ma da same ocenjuju u oki je poslovne politike kojeg , rezerve neće izdvojiti ni din} kojeg će da bi postigle ik držati maksimalne reze bh načno, treća mera bi bi, . U ukine obaveza držanja ma likvidnosti i da se ostavi ba M da same određuju koliko aa držati na žiro-računu, ali daj, remeno budu pod Strog trolom kako ne bi nepropiy ristile obavezne rezerve. | Svi prisutni bankari su ove mere, ali od toga nema vajde kad ih nije prihvatio o njima odlučuje. Vice M Narodne banke Jugoslavije (i kašin Marković je objagnj | ti predlozi najvećim delom prihvatljivi: instrumenti m, ne politike vrlo jasno su saveznim zakonima koja (by Skupština SFRJ i zato ih Nijy Od početka ove godine nj stalno povlačili novac iz o Samo plasmani koji su po;y},, dana 1989. iznosili 126 nij, krajem marta su smanjeni x milijardi, objašnjava Markovi To, tako kažem, jeste veliki, koji su banke teško mogle di nesu i zato je Narodna banka lučila da malo „olabavi“ mon nu OSa što bi trebalo po, no da se odrazi i na posl naka. BO Poslovni bankari su dalj , žili jedno, ljudi iz Centralnehu obećali nešto drugo, a šta # (bolje) ostaje da se vidi. Jasna Kiij

Svim sredstvima protiv — mira

Jednonacionalna alternativa može mirne duše da zaćuti — sve njihove teze i argumente preuzela su glasila na albanskom jeziku,an đu govornicima je niz bivših političara sa ponekad — fantastičnim tvrdnjama 0 Kampanja nad kampanjama — poništenje aman

na na Ustav SR Srbije

Priština. — Na Kosovu se poslednjih dana među Albancima vodi tako široka akcija za poništenje amandmana na Ustav SR Srbije i proglašenje Kosova republikom, kakva do sada u ovoj pokrajini nije viđena. To je pitanje svih pitanja, tema koja dominira i koja se po svaku cenu nastoji uneti u svaki dom.

Kosovska jednonacionalna alternativa koja poodavno „čeka“ ova pitanja sada slobodno može da zaćuti jer su ona postala predmet rasprave bezmalo u svakoj mesnoj zajednici i udarna tema u skoro svim glasilima na albanskom jeziku. Toliko je umnoženo „stručnjaka“ za ustav, da svako ko ima svoje tumačenje — ali sa jedinstvenim zahtevima: ukinuti amandmane na Ustav SR Srbije, odnosno poništiti saglasnost Skupštine Kosova na njih i proglasiti Kosovo-republikom. Sve drugo, pa i ono od čega živeti, sudeći po glasilima i raspravama, nije važno.

Svako za tako nešto ima svoje razloge. Kreću se od toga da ustavni amandmani „nisu po volji Albanaca“, preko toga da „Albanci nisu dali saglasnost na njih“, da su „Skupština, odnosno delegati bili izmanipulisani“, pa sve do toga „da je prebrojavanje glasova falsifikovano“. A kad se republike Kosova tiče, to je sve „jasno“. Albanci „su treća po broju nacija u Jugoslaviji“, pa zašto ne bi dobili republi-

ku“?

„Paralelno Kosovo“

To je samo deo „argumentacije” koji, tvrdi se, dolazi „iz baze“. I, reklo bi se, deo je jednog svojevrsnog javno neobjavljenog referenduma među Albancima. Tako bar proizilazi iz onoga što poslednjih dana publikuju sredstva informisanja na albanskom jeziku, sa raznih protestnih okupljanja, iz usta vođa alternative, a posebno bivših kosovskih političara.

Uporedo sa tim odvija se svojevrsna opstrukcija Ustava SR Srbije, jedinstvene republike Srbije, delovanja njene pravne države i, reklo bi se, svega što je srpsko. Traži se i ne biraju se sredstva da se izađe iz jedinstvenih srpskih sistema eclektroprivrede, železnice,

.PTT i slično, bez obzira što su te

integracije radnicima u najmanju ruku udvostručile primanja. Ignorišu se zvanični organi, jer se smatra da su pod patronatom Srbije. Konstituiše se paralelna vlast, biraju se nezavisni sindikati, alternativne omladinske: organizacije... Čini se, zapravo, sve da amandmani na Ustav SR Srbije na Kosovu ne važe i da zaživi republika Kosovo. Čini se to pod parolom, koju do sada niko konkretno i činjenično nije potkrepio „da je Kosovu oduzeta autonomija“. Poneko se „is-

Nesnalaženje ili mudra taktika

I aktivnost i uticaj u poslednje dve godine nedvosmisleno potvrđeni 0 Nije transmisija Partije, jeste — Partija 0 Konkurencija na pluralističkom prostoru pojačava propagandu i zauzima pozicije 0 Čeka li (levi) Socijalistički savez svojih pet minuta dok se militantniji (desni) ispucaju 0 Ima li mesta taktici „polako, ali sigurno“ pogotovu posle iskustva s prevremenim, „najdemokratskijim“ izborima u

Republici

Je li to Socijalistički savez Srbije izgubio kompas, kad ni na tako kompetentnom skupu, kao što su tri predsedništva SSRN — užeg područja Republike, Vojvodine i Kosova — na poslednjoj zajedničkoj sednici u Novom Sadu — nije postignuto „jedinstvo“ mišljenja oko novog, pluralističkog, lika SSRN?

Znak „nesnalaženja, taktika odugovlačenja, ili, naprosto, želja za perfekcionizmom koji isključuje svaku brzopletost?

Pitanje, možda, i ne bi zavređivalo toliku pažnju, da taj isti Socijalistički savez Srbije, kome se pogrešno pripisuje nerad, nesposobnost, transimionizam, nije, svojevremeno, do temelja uzdrmao privredu i tržište, ne samo ove Republike, svojim Proglasom o prekidu odnosa sa Slovenijom (iako mu to nije u nadležnosti) posledice Čega mnogi još osećaju, a od, „osme sednice“ naovamo, doista

· kako mnogi u ovom forumu voIc da se javno pohvale — „odigrao veliku ulogu“ u stvaranju jedne nove klime, počev: od prozivanja, diferenciranja, pa i smenjivanja

nekih poznatih ličnosti iz javnog i političkog života, preko organizovanja narodnih mitinga, pretvarajući ih u „legalne institucije sistema“, sve do pripremanja i organizovanja tzv. „prevremenih“, „prvih demokratskih izbora“ u Srbiji. Može li se onda za takvu organizaciju reći da je bila bez uticaja? Da se svojim „forumskim“ radom kompromitovala, distancirajući se od članstva, i, povrh svega, da je bila transmisija Partije? Pa ona zapravo, i jeste bila Partija, samim tim što su je činili članovi Saveza komunista, sa izuzetkom „par“ sveštenih lica i, tu i tamo, ponekog predstavnika naroda i radničke klase, valjda zbog ravnoteže.

Početno kolebanje

Otuda, na razmišljanje o mogućem nesnalaženju SSRM, navodi, jedino, činjenica da vreme ističe, jer je zakon o političkom organizovanju već u skupštinskoj proceduri, dok konkurencija, čini se, naveliko zauzima pozicije na političkom pluralističkom prostoru i, snažnom propagandom, radi na pridobijanju javnosti.

Da je zaista u SSRN Srbije bilo i kolebanja u pogledu buduće reorganizacije, svedoči činjenica da se dugo, upomo, operisalo sa pojmom „nestranački pluralizam“, da bi se, tek nakon Kongresa SK Srbije pod uticajem zbivanja u bližem i daljem okruženju, prešlo i na razmišljanje o preobražaju SSRN u stranku. Međutim, ovu opciju vrlo brzo je zamenila druga — forum građana, da bi se danas našle u opticaju dve vizije: SSRN kao demokratska stranka i SSRN kao savez građana.

Međutim, kako vreme odmiče, razmišljanja o eventualnom ncsnalaženju SSRN sve više zvuče prevaziđeno, ustupajući „mesto pretpostavci da je SSRN Srbije, možda, i svesno propustio mnoge vozove, ne bi li što bolje oslušnuo pulsiranje javnosti i proverio koliko je za njega pouzdan teren koji je i sam, godinama, pripremao, služeći određenoj politici, pa možda, čak, i predviđajući svu ovu navalu demokratije.

Hoće li mu „radni ljudi i građani”, koji su, zvanično, bili njegovi kolektivni članovi, ostati verni, ili će pasti pod utacij novih političkih

trendova, i okrenuti mu leđa? To je teško predvideti pođe li se od pretpostavke da je sasvim moguće da su sadašnja politička zbivanja možda baš i produkt dosadašnje politike u Republici, u čijem stvaranju je i SSRN imao i te kakvog udela.

Svesno „zaostajanje“

U prilog tezi da SSRN možda svesno odugovlači, odnosno da je u njegovoj reorganizaciji štošta moglo i brže da se odvija, potvrđuje i činjenica da je još na januarskoj sednici Izborne konferencije SSRNS obećano članstvu da će, zbog brzine kojom se stvari odvijaju i zastarevaju, pravci reorganizacije SSRN proizići iz „predstojeće“ „javne“ rasprave. Prošao je ceo februar, potom i mart, stigao je bio i april, a da „javnu“ raspravu niko nije ni spomenuo. Umesto nje, na poslednjoj sednici Republičke konferencije SSRNS, pre nekih mesec dana, bez prethodne najave, stavljen je na dnevni red

papir koji je tek trebalo da posluži kao osnova za opet predstojeću „javnu“ raspravu o preobražaju

SSRN Srbije, čime je, praktično, sa zakašnjenjem od dobra tri meseca, obrnut redosled poteza.

Za utehu ostaje utisak da se time, doista, želeo do kraja ispoštovati demokratski princip da se članstvu prepusti izbor između dve mogućnosti koje predlaže njegovo rukovodstvo — da se SSRN preobrazi u demokratsku stranku građana, odnosno u demokratski savez građana — polazeći od ocene da je svojim aktivnim dvoipogodišnjim angažmanom „povratio poverenje naroda i time potvrdio da nema mesta njegovom ukidanju“. Savez, stranka ili oboje

Po oceni predlagača, savez bi, kao politička organizacija, mogao da učestvuje u izborima, a ponajviše bi koristio i okolnost da je život pun pitanja koja uskopartijsko, stranačko, organizovanje ne može izraziti. Smatra se da je nesporna i potreba da se „snage i građani leve orijentacije udružuju u savez na demokratskoj osnovi, bez stranačkih kalkulacija i pogađanja“. Uz to Savez, kako se veru-

trči“ pa autonomiju izjednači sa državnošću pokrajina, što je i bio neskriveni cilj, ali to je priča za sebe. Isto kao i to ko je sve i na koji način atakovao na ustavne amandmane SR Srbije. Međutim, ono što je povodom tih amandmana i davanja saglasnosti u Skupštini Kosova na njih rekao Hazir Susuri, do pre nekoliko meseci potpredsednik Izvršnog veća Kosova (zbog neslaganja je podneo ostavku) u svom intervjuu u studentskom listu „Bota e re“ (mladi svet), do sada stvarno niko nije ni približno tvrdio.

„Maskenbal u Skupštini“

On, koji je učestvovao u pripremanju tih amandmana, koji je na dan davanja saglasnosti u Skupštini Kosova visoko digao ruku „za“ i doslovce tada rekao: „da ono što sadrži predlog amandmana nikako ne znači da se pokrajinama uskraćuje autonomnost — one su O0Stale samoupravne, socijalističke, demokratske zajednice i konstitutivni element federacije“, sada u intervjuu studentskom listu Prištinskog univerziteta izjavljuje da su „za davanje saglasnosti na amandmane na Ustav SR Srbije umesto delegata glasali pripadnici službe državne bezbednosti“, da je „davanje saglasnosti iznuđeno pri-

je, skida sa dnevnog reda pitanje tzv. dvojnog članstva.

Za razliku od Saveza, kojim se podrazumeva individualno i kolektivno članstvo društvenih organizacija i udruženja građana, pa čak i, kako je jednom prilikom i zvanično navedeno — stranaka socijalističke i demokratske orijentacije demokratska stranka podrazumeva individualno članstvo, a smatra se da bi i problemi finansiranja lakše mogli da se reše na stranačkoj osnovi. Ima zalaganja da se, nezavisno od modela organizovanja, za koji se javna rasprava opredeli, zakonom osiguranja isti uslovi i kontrola finansiranja, s tim da izvori dubu javni.Budući da ni tri pomenuta predsedništva SSRN nisu mogla da se opredele ni za jednu od ove dve opcije, ponuđeno je i treće, pomirljivo, rešenje po kome bi SSRN postao narodni savez iz kojeg bi izrasla socijalistička stranka. To nije daleko od ideje da SSRN, ubuduće, bu-

de, istovremeno, i politička orga* tiskom policije, a posebno JNA i lično generala Veljka Kadijevića“, da je „sve to učinjeno pod opsadom Kosova sa 40.000 vojnika“ i .da je „on glasao za da bi spasio albanski narod“ pa ga zato nije sramota što je tako učinio ... Cini to, i valjda samo on misli da će neko u sve to poverovati. Optužuje tadašnjeg predsednika Skupštine SAPK Vukašina Jokanovića za svojevrsni falsifikat u prebrojavanju glasova, iako zna da se sve to odigravalo pred licem javnosti u prisustvu stotinak novinara, TV i foto snimatelja. Bilo je, da podsetimo, na toj sednici 192 delegata. Postoje o tome prijavni listići sa njihovim potpisima. Isto toliko ih je aklamacijom glasalo. Protiv davanja saglasnosti bilo je 10 delegata, uzdržana dva, a svi ostali, dakle njih 180, bili su „za“. Što se tiče tvrdnje da su glasali policajci u civilu, to najbolje demantuju mnogobrojni TV-snimci, kao i novinske fotografije na kojima se jasno vidi ko je sednici prisustvovao i ko je za šta podigao ruku. Za tvrdnje ovakve vrste, ukoliko ne demantuje da ih je izrekao, Susurija bi u svakoj pravnoj državi čekale mnoge pravne neugodnosti.

Uskaokanje u alternativni voz Ovaj studentski list je zbog

ukupnog nacionalističkog sadržaja zabranjen, ali ne pre nego što je u

nizacija i narodni pokret. Jedan pogled kroz lupu pokazao bi da to znači zagovaranje da SSRN ostane ono što je i bio — hibridna tvorevina od političke i društvene organizacije. Stoga je možda i srećna okolnost što se prepušta raspravi da bira. Već i ovaj detalj navodi na pomisao da Socijalistički savez, po cenu i da ga drugi preteknu u parlamentu, svesno kasni, opredelivši se, očito, za mudriju varijantu: „polako, ali sigurno“, pošto se, kako stvari danas stoje, očigledno „opekao“ na prevremenim izborima. (Jer, ako je suditi po izjavama nekih zvaničnika u Republici, sada je samo stvar vremena, odnosno novog Ustava, kada će se izbori u Srbiji ponoviti).

Koliko je ovo odugovlačenje i zaista mudro pokazaće vreme. Ako je suditi po hrvatskom iskustvu, „gvožđe se kuje dok je vruće”. Ali, ko danas sme da tvrdi da gvožđe u Srbiji još nije iskovano?!

Možda levo orijentisano krilo u

velikom tiražu već, rasturi gov sadržaj, a bio je pramć ocenjen je nacionalističkim Mr slovne do poslednje stranitt | prvoj su prikazane u jednojli karikaturi „srpske aveti” kik kićima kidišu na škole i bišt| banaca, a na unutrašnjim sni ma dominiraju naslovi „KoM nije Srbija“, „Doviđenja u il nom Kosovu“, „Gospodin dG milicioner and company, slednja igra armije“, karikatuni se govori o ugroženosti dem tije na Kosovu. Na zadnjoj il objavljeni su portreti svih oil đenih u titovomitrovačkom pi su sa stisnutim šakama ispod! de, s tim što je fotos prvoop nog Vlasija objavljen kao pi) nji, a Murselj Haziri „nije želtt se slika za novinsku stranu ni! joj je Azem Vlasi“...

Sličnih sadržaja ima i u dni sredstvima informisanja na skom jeziku. poslednjih dana. | dobijaju uglavnom bivši visoki sovski funkcioneri, koji se s4di birajući sredstva, dodvoravaji ternativi i separatistima.

Sve u svemu na sceni su h0I' genizacija i isključivost Ra ko, pa ni zdrav razum ne M stati na put. KOsovo 56, tako, očigled svih gura u novo beni! 1 što je posve interesantno, čin oni koje debelo plaća jugošl

i st. i ska solidarno: MiloyAM

O | xy gl Srbiji, kojem, sudeći po pro sa napravio socijal-deT, skim i tržišnim idejama, ka ma, pripada i Socijalistic. | Srbije, upravo strpljivo ip stišaju nacionalističke pi karadne strasti koje 5 pi} | nekim novoformiranim % ma. Čak iako mu to, u Sta, da i nije bila namera, upre navala dećkadentnoB ras daX i ponašanja omoguae l|% || ovlada situacijom. Pp Ki nie | le, od ovih POP 0 i, Meg ameti razmišlja! Srbije, možda, i svesnO | za, uslovno rečen0O, ta govlačenja, čekajući na

minuta tek. pošto nove pucaju svoju m se već prilično

uniciju, "| kompro

Milica 70!