Борба, 09. 11. 1991., стр. 11

а | | )

= |.

о "ЗЕН

Subota — nedelja 9 — 10. novembar 1991.

Piše: Vesna Krmpotić

бе

~ . to je to što bi većina danas potpisala, bez obzira na kojoj su se strani ove zemlje ili OVOg svijeta rodili? ZLO MORA PRESTATI ILI CEMO

_ NESTATI.

Dalje od ove rečenice potpisi bi se razračvali u suprotne smjerove. Jer će svaka strana prstom pokazati na onu drugu kao na neosporno zlo. Druga je ta koja mora prestati, koja mora nestati. Tim se putem nigdje ne stiže. To je-

put politike i ona se dobro razumije kako tuda ići i kako napredovati u beskrajno nazad. Ali čovjek ljudima ne govori tim jezikom. On ne govori

i ni o rušenju ni o progonu zato da bi

rušio i progonio, ne govori o zlodjeli-

n ma da bi svoja opravdao i potaknuo,

ne govori o svojim mrtvacima zato da bi ih koristio kao avetinjski poen u ig-

ri protiv drugoga.

On govori o zlu unutar svakoga od

| nas. O tome da sa zlom treba najprije

obračunati u vlastitom umu. Da je famozna Zvijer pod brojem 666 unutar

| nas samih raspoređena, u sitnom i finm nom zrnu, da se ne dosjetimo. Da

2 Smo svi mi autori ovoga Što nas je

snašlo — ne svi u istoj mjeri, dakako,

(Bali u izvjesnoj, svakako.

Teško je ovo reći u uho žrtve. Pa ipak, potrebno je.

Veliko smo zlo.činili jedni drugima svojim mislima i namjerama. Nisu to činile samo strane koje sada jedna drugoj grizu grkljan; činili su to i čine to ljudi ljudima u svom ataru i avliji. Ljudi u vlastitom domu, ljudi sebi sa-

i mima, ljudi Bogu.

Nitko nam nije podvalio kukavičje

| јаје. Sami smo ga snijeli. Ponesimo

onda i dio krivice za crnu pticu koja је bespomoćne ptiće izgurala iz gni-

2 jezda. Ako znamo da je dio našeg

mraka doprinjeo općoj tami ulice, onda ćemo (valjda) ugasiti taj mrak i upaliti svjetiljku, ne čekajući da to najprije učini onaj drugi?

x _ TO to znači — upaliti svjetiljku? To znači dati otkaz mislima koje snuju nelijepe i turobne

па Stvari. To znači osjećati prisnije i top-

| lije onoga koga smatramo tuđim i kri-

ки ут та našu nesreću. To također zna-

Či suočiti se s pobudama koje su 5е-

_bične i s pohlepama koje su prljave, s _ tvrdoglavošću koja je zatorna, sa stra| hovima koji su ponižavajući, s bjeso-

Vima koji su razarajući. Jer ako se ne

20 počne čistiti unutarnje smetlište, kako 5 da se očisti vanjsko?

Greda u vlastitom oku

Kako ugasiti ovaj mrak

Pravi oagovor na bombe i klanje nisu bombe i klanje, nego ustanak sa Vjesti. Tako čovjek poziva ljude. /,Čovjek /e uvijek jedno fe Isto lice Koje ljudima vazaa govori isto: u vama Je KJuč carstva svjellosii, ali i carstva fame

Zar je misao tako nemoćna kao što

mi mislimo? Nije li to energija koja

kroji i raskraja suptilne slojeve Života? Čudesna intervencija u svijet tvari? Zar su naše osjećajne, nagonske i misaone vibracije tako neutjecajne na svijet opipljive svakodnevice — tako beznačajne kako nas uči ovo gvozdeno doba? I zato: zar ovo što nam se događa nije posljedica onoga što smo mislili, snovali, osjećali? Nije li prvi

Naši moćnici utjelovljenja su naših mana, oni su karikatura rđavih nacionalnih osobina. Zbog toga i vladaju nama. Naše vlastite mane njihovo su uporište i najbolji saveznik. metak ispaljen kroz unutarnju puškarnicu? Ako u svim ovim upitnim rečenicama zvoni i malo od priproste istine, onda je prijedlog: da se mijenjamo iznutra. Koliko god to izgledalo smiješno i nemoguće u sadašnjem času vanjskog pakla.

Kako se mijenjati, s čim početi, i kada? ___

ODMAH se mora raščistiti pitanje prihvaćamo li kršćansko načelo o gredi u vlastitom oku. Jesmo li spremni praštati, pokajati se, svoj dio križa ponijeti, odgovornost za drugoga prihvatiti? Koliko smo spremni odstupiti od svoje nacionalne mitomanije, a za ljubav prestanka rata? Koliko je

а у

samo žrtava palo zbog toga što izvjesni ljudi nisu htjeli prinijeti žrtvu svoje tašte vizije, svoje samoljublje, svoju oholost i svoju gramzljivost? Naši moćnici utjelovljenja su naših mana, oni su karikatura rđavih nacionalnih osobina. Zbog toga i vladaju nama. Naše vlastite mane njihovo su uporište i najbolji saveznik.

Ali ako smo spremni povesti UNUTARNJI RAT, rat protiv ne-

· čistoće duše i uma, onda naši vo-

đe i drugi utjecajnici neće moći dugo na nama jahati. Onda ćemo kao pojedinci koji proživaju narod i koji jesu narod, svojom željom prizvati neke nove ljude, koji

Bforizam Neđeline Borbe

Usta su nam puna Evrope. Izgleda da nikako ne

možemo da je svarimo!

Папко Рмјапт

—

Veliko smo zlo činili jedni drugima svojim mislima i namjerama. Nisu to činile samo strane koje sada jedna drugoj grizu grkljan: činili su to i čine to ljudiljudima u svom ataru i avliji. Ljudi u vlastitom domu, ljudi sebi samima, ljudi Bogu.

će bolje odgovarati nama kao svijestima. Ali ako se u tom smjeru ne uputimo, onda ćemo uskoro dogurati do nekoliko tisuća preživjelih, da bismo tada shvatili tko nam je marširao na čelu kolone: neprijatelj, podržavan neprijateljem iz nas samih.

e isključujemo naravno, politički i diplomatski rad na primirju; no važnije je raditi na ljudskom pomirju. Jer bez pomirja nema mira. Da bismo se pomirili, moramo se naravno primiriti, ali u prvom redu promijeniti. Pravi odgovor na bombe i klanja nisu bombe i klanje, nego ustanak savjesti. Tako čovjek poziva ljude. I Covjek je uvijek JEDNO TE ISTO LICE koje ljudima vazda govori isto: u vama je ključ carstva svjetlosti, ali i carstva tame.