Борба, 12. 05. 1992., стр. 16
|
16 ЏТОКАК, 12. МАЈ 1992
Vašington — Stručnjaci za zdravstvo pozvali su na uzbunu. Stara pošast — tuberkuloza vratila se, posle višedecenijskog bivstvovanja van zemlje, i ponovo počela da kosi. Bolest '30. preti da nas uvede u 21. vek!?
Direktor Nacionalnog instituta za alergijske i infektivne bolesti dr Entoni Fauči upozorio je nedavno — pred jednom kongresnom komisijom — da je nova, opasnija varijanta Te-Be-Cea počela da hara širom zemlje i da „više nema vremena za zatvaranje očiju pred ovom pojavom“.
„Ovaj dosad nepoznati tip tuberkuloze posebno je smrtonosan među osobama već obolelim od „side“, kao i svima onima koji su s njima u češćem kontaktu“ — upozorava dr Fauči. „A, ono što u ovom trenutku najviše zabrinjava, to je činjenica da standardni, uobičajeni antibiotici više ne pomažu u sukobljavanju sa tom bolešću. Te-Be-Ce nas je uhvatila na spavanju, nemojte da se nikad :ne probudimo!“ Tuberkuloza je, kao što je već rečeno, bila bolest velike krize od pre šest decenija, ali je nedavno počela polako da se vraća — prikradajući se za ekonomskim nedaćama koje su počele da sustižu i SAD. Prošle godine, na primer, registrovano je 25.701 slučaj obolelih od Te-Be-Cea, što je bilo povećanje od 9 odsto u odnosu na prethodnu 1990. A, ta 1990, opet, bila je takođe za nekih desetak odsto „jača“ od one prethodne...
Sličan trend zabeležen je svojevremeno početkom ovog veka, mada su sadašnje apsolutne cifre još zanemarljive u poređenju sa tim periodom kada je tuberkuloza predstavljala neizlečivu bolest od koje se u to vreme masovno umiralo. Flemingov penicilin i ostali antibiotici stali su joj kasnije na put i proterali je u daleke i nerazvijene kuteve Trećeg sveta, gde se Te-Be-Ce ·(zahvaljujući siromaštvu, slaboj ishrani, nehigijenskim uslovima i nikakvoj preventivi) održavala u životu. I — čekala svoj trenutak. Senka tuberkuloze išla je za ratovima i ekonomskom pro-
. GODINE
да Те - Ве - Сеот u XXI vek
• (Od dopisnika „Borbe“)
pašću (pogledati, ako niša drugo, podatke za prostor na kome se prostire „Borba“), ali se nedavno vratila na teren sa kojeg je, kako se smatralo, bila definitivno proterana. Doktor Fauči upozorava da je danas već jedna trećina. svetskog stanovništva zaražena latentnom formom tuberkuloze, s tim što širenje side može da dovede do njene globalne epidemije!
Tuberkuloza je zarazna bolest, a uhvativši se pod ruku sa „kugom 20. veka“ (sidom) pretvorila se u napast kakvu niko nije očekivao. Ruinirani organizam obolelih od side nema odbranu za klice Te-Be-Cea, koje posle toga napadaju i sve one iz bližeg i daljeg okruženja ovih zlosrećnika. Te osobe, koje, inače, nisu zaražene virusem izazivačem side (članovi porodice, lekari i bolničko osoblje, ostali bolesnici, zaposleni u centrima
_ za lečenje od narkomanije, itd) izložene su izuzetno uvećanom riziku od zaraze tuberkulozom — što se već sasvim lepo registruje i u statistikama koje se objavljuju. „Najveći deo zaraženih je u zemljama u razvoju. Naročito u Africi, gde je sida najrasprostraпјепја“ — upozorio je već pomenuti dr Fauči. „I, zamislite sad tu kombinaciju: oboleli od side sa latentnom tuberkulozom, za koju smo već ustanovili da je rezistentna na postojeće standardne lekove. Rezultat globalna katastrofa, pred kojom nema granica koje će je zaustaviti!“ Od američkog Kongresa je nedavno zatraženo da, po hitnom postupku, odobri 40 miliona dolara za „pripremu i organizovanje odbrane SAD od tuberkuloze“. Ako je u najbogatijoj zemlji sveta uključeno alarmno zvono, logično je pitanje šta je sa onim zemljama koje pripadaju Trećem i Četvrtom svetu. Sa onim, recimo, koje se trenutno samoubijaju? Kakve su njihove šanse da sa Te-Be-Ceom uđu u 21. vek — ako ga, uopšte, i doče-
kaju? Slobodan PAVLOVIĆ
POLITIČKA I MONETARNA UNIJA EZ Spanija će ratifikovati sporazum iz Mastrihta
Madrid. — Za razliku od nekih drugih članica EZ, Španija će bez teškoća ratifikovati sporazum iz Mastrihta o političkoj i monetarnoj uniji evropske dvanaestorice, mada i ovde u tom pogledu postoje određene rezerve.
Glavna španska rezerva je да Madrid neće tako lako prihvatiti da se, u Mastrihtu uspostavljeni fond solidarnost: među dvanaestoricom, svede na simboliku. Španski premijer Gonzales je u Mastrihtu uspeo da se taj fond uspostavi i da bude ona finansijska poluga preko koje će siromašniji jug EZ moći da počne da smanjuje jaz koji ga deli od bogatog severa. Iz tog fonda trebalo bi, naime, da se finansira brzi razvoj zemalja kao što su Španija, Portugalija, Gsrčka i Irska. Саре računaju na oko 60 odsto sredstava iz tog fonda. U Mastrihtu je o tome, međutim, doneta samo principijelna odluka. Dakle da se taj fond oformi, da služi solidarnosti i uravnoteženju privrednog rasta unutar zajednice, ali nije rečeno koliko će sredstava u tu svrhu biti odvojeno.
Sada, kada je došlo до ргебго- -
Javanja para, oni koji u fond treba da najviše izdvoje počeli su da koče. U tome se naročito ističe Nemačka. Postoje, naime, tendencije da se sredstva fonda svedu na simboliku, što je izazvalo dosta žučna reagovanja u Španiji, koja kaže da u EZ nije ušla jedino radi zajedničke pijace, nego i iz nekih drugih, ozbiljnijih razloga.
Sada Madrid zahteva da se taj fond precizno zaokruži i utvrdi pre ratifikovanja sporazuma iz Mastrihta u nacionalnim parlamentima. (Tanjug)
PRETURRRNJE SOVJETSKE U RUSKU RRMIJU
Izbegnuta iskušenja
Moskva nije napravila grešku koja je tako skupo stajala Beograd i JNA: nije dozvolila da dođe u situaciju da se u bilo kojoj bivšoj sovjetskoj republici njena armija, makar i jedan jedini dan, tretira kao okupaciona
(Od dopisnika „Borbe“)
Moskva. — Dva dana uoči Dana pobede, ruski predsednik, Boris Jeljcin, „likvidirao“ je Crvenu armiju koju su stvorili Lenjin i Trocki. Posebnim ukazom sa zakonodavnom snagom, Jeljcin je obnarodovao da sve što je između Sankt-Peterburga i Vladivostoka ostalo od oružanih snaga SSSR, uključujući i njihov generalštab i ministarstvo odbrane, ulazi u sastav novoformirane Ruske armije. Sebe je, istovremeno, proglasio za vrhovnog glavnokomandujućeg, generala armije Pavela Gračeva — za vršioca dužnosti ministra odbrane.
Jer, u sastav Ruske armije.su ušle trupe koje se još nalaze na teritoriji Nemačke, Poljske, Litve, Letonije, Estonije, Moldavije, Gruzije, Monpolije, Jermenije i Azerbejdžana, a ni Jeljcinu ni generalu Gračevu neće biti potčinjene raketnonuklearne jedinice koje ostaju u sastavu zajedničkih strateških snaga Zajednice Nezavisnih Država i 205 komandom maršala Jevgenija
apošnjikova. Ovo znači da će delovi Ruske armije, još biti dislocirani: i na teritorijama potpuno nezavisnih država izvan granica bivšeg SSSR, u bivšim sovjetskim republikama koje nisu ušle u sastav istočnog komonvelta i u nekim od članica ZND koje su pošle putem formiranja nacionalnih armija (Jermenija, Moldova, Azerbejdžan).
Sam Boris Jeljcin je izjavio da Rusiji nije potrebna tromilionska armija, već oružane snage koje bi brojale „do milion i po ljudi pod oružjem“ i bile snabdevene „neuporedivo efikasnijom tehnikom od današnje“. Prvi vrhovni glavnokomandujući novostvorenom Ruskom armijom još je dodao da je Rusija u stanju da proizvede takvu tehniku, da će njena armija biti „armija civilizovane države“, ali sposobna da munjevito reaguje na svaku kriznu situaciju i oslobođena sadašnje „administrativne mlitavosti“.
izbegnuta skupa greška
Moskvi je ipak stalo do toga da nekadašnju teritoriju SSSR zadrži pod svojim vojnim kišobranom i u „rubaljskoj zoni“, zatim da vojne troškove podeli sa što je moguće većim brojem partnera i da „prepo-
• lovljivanje armije“ izvede što bez-
bolnije. Iza „ruske mekoće“ stoje, međutim, i neki, naoko banalniji razlozi. Glavni sovjetski kosmodrom, Bajkonur, ostao je u Kazahstanu, dok će Moskvi, samo za povlačenje vojne opreme iz Ukrajine koja trenutno ima tri puta više za borbu spremnih suvozemnih divizija nego „evropska Rusija“, biti potrebno 43.000 vagona.
Iako samo u bivšim strukturama ministarstva odbrane SSSR Rusija ima „kamen o vratu“ od 32.000 oficira, ona nije napravila grešku koja je tako skupo koštala Beograd i JNA: nije dozvolila da dođe u situaciju da se u:bilo kojoj bivšoj sovjetskoj republici koja je ostala izvan ZND njena armija, makar i jedan jedini dan, tretira kao okupaciona. Jer, sa Litvom, Letonijom i Estonijom je — odmah nakon što su stekle nezavisnot — potpisala međud-
ržavne ugovore kojima je bio regulisan status 126.000 oficira i članova njihovih porodica u „prelaznom periodu“ i precizirano da će rokovi i uslovi njihovog premeštanja u Rusiju biti određeni posebnim pregovorima. Sa svima ostalima su „armijska pitanja“ bila regulisana još u Brestu i Alma-Ati, prilikom stvaranja ZND i donošenja odluke da spoljne granice Zajednice obezbeđuju zajedničke pogranične jediniсе. O „moskovskom kursu“ dovoljno govore i sledeće činjenice: jedinice zakavkaskog vojnog okruga nisu se uopšte mešale ni u jermensko-azerbejdžanski sukob oko Nagornog-Karabaha, ni u gruzijsko-južnoosetinski, niti u događaje koji su prethodili promeni režima u Tbilisiju i Bakuu, u rusko-ukrajinskom
-otimanju oko crnomorske ratne flo-
te dosad nije ispaljen ni jedan jedini metak i 14. ruska armija, koja se nalazi na teritoriji Moldove, nije pala u iskušenje da puca na strani „ruskojezične leve obale“ Dnjestra (pridnjestrovlja). Neumaoljivi Balti
Poslednjih dana je u Viljnusu, Rigi i Talinu boravio prvi zamenik ruskog ministra spoljnih poslova,
MISLILI NA VREME: Oficiri ı
Farmeri sa
mitraljezom
Više od 50 hiljada ruskih of koji će tokom ove godine izg službu zbog „kresanja“ armij sastava sa tri na milion i po lju imaju nameru da postanu fart Čak 95 posto izrazilo je želju di hove farme budu grupisane 20—30 jedna do druge, i insist da im se, za odbranu porod imanja, ostave pištolji, puške čak i mitraljezi. |
Fjodor Šelov-Koveđajev, pokuš jući da „poiniri“ insistiranje Mo da se povlačenje „razvuče“ 1997-1999. godine i zahtev Lil Estonije da krajnji rok bude ove godine, a Letonije — nover 1993. Za vreme svoje misije, Ši
RUSKR RRMIJA
пидет Кес
Svi pokušaji da se sačuvaju stare oružane sna;
Odluka predsednika Rusije Borisa Jeljcina o formiranju ministarstva za odbranu i stvaranju sopstvenih oružanih snaga predstavlja iznuđeni, a uporedo s time i neophodni korak u vaspostavljanju nove ruske državnosti.
Iznuđeni zato, što su se svi pokušaji da se sačuvaju u celini stare oružane snage, koje su se faktički rasparčale po teritorijama suverenih država — bivših sovjetskih republika, uključujući i udružene snage Zajednice Nezavisnih Država, pokazali neuspešni. Ukrajina je prva posegnula na deo nasleđa bivšeg SSSR i čini to toliko provokativno da primorava i sve ostale da što je moguće pre učvrste sve što se nalazi na njihovoj teritoriji.
U svakom slučaju, došlo — ne došlo do udruživanja oružanih snaga ZND, one već ne mogu imati nadnacionalni karakter. One mogu biti jedino koalicione, to jest, mogu postojati samo kao zbir onih kom-
·ponenti nacionalnih oružanih sna-
ga koje se dobrovoljno izdvajaju u cilju rešavanja zadataka kolektivne odbrane svake zemlje — članice ZND.
Na početku puta
Sve zemlje sadašnje ZND nalaze se tek na početku složenog istoгузков рша u pravcu potpunog
državno-nacionalnog samoop! ljenja. Za takve velike države što su Rusija, Ukrajina, Beloru: Kazahstan, moguće je u budući prognozirati situaciju kada ć zatrebati kolektivna odbrana oi jedničke opasnosti. Đanas n predstoji zadatak prevladavanj zika političkog i vojnog sukobl nja zbog podele oružanih snag;:
Treba imati na umu da oru vojne tehnike bivšeg Saveza dovoljno čak i za zadovolja\i političkih ambicija svih dr ZND. Na primer, na teritoriji U jine i Belorusije prema stanji početku ove godine postojal 2800 borbenih aviona, oko 1( tenkova, 11600 artiljerijskih orl preko 11000 borbenih oklo vozila. Poprilično je naoružan | zahstan, naročito posle prem nja klasičnog naoružanja iz e\ skog dela iza Urala, tako da or nas ima oko 750 borbenih avio! hiljada tenkova, 10400 artiljerij oruđa i preko 8700 borbenih o} nih vozila. |
Na teritoriji Rusije konceni no je od 50 do 65 procenata avi tenkovskog, oklopnog i artil skog parka bivšeg Saveza.
U svakom slučaju, treba im vidu da ni po formi, ni po sadr po strukturi i dislokaciji oru, snage bivšeg Saveza-ne odgove principijelno novim političkim lovima, nastalim u svetu ne
|
i 3