Борба, 15. 06. 1992., стр. 23

(а ране

BORBA

Istorijsko kašnj enje

— teško nadoknaditi

Da je kojom srećom Srbija isprednjačila u demokratskim i ekonomskim reformama u trenutku kada je homogenizacija oko Miloševića dostigla najvišu tačku, ceo proces tekao bi drugačije

e Nedovoljna nacionalna artikulacija jedino u Srbiji nije uspela da zbaci bivše komuniste s vlasti?

— Nacionalizam u Srbiji mogao je da bude moćno sredstvo u rušenju komunizma, kao svuda drugde na 15toku, jer je komunizam upravo poricao osnovne težnje srpskog naroda. Proces Je išao suprotnim tokom: Milošević je odbranu partije prikazao kao odbranu nacije, pokušaj dominiranja federacijom kao odbranu države, a frustrirana periferija je to iskoristila da se u borbi za samostalne države (već skicirane Ustavom iz 1974) i da se zaogrne demokratskim ruhom, skladno političkim tokovima u Evropi. Milošević je sprovodio O-ruk politiku, niz užasnih improvizacija bez pravog plana i promišljenih poteza: jednostavno, branila se vlast, čuvale su se privilegije.

Nije nimalo slučajno da su najgovorljiviji zagovornici srpstva postali upravo oni koji su ga sistematski zatirali. Da je, kojom srećom, Srbija isprednjačila u demokratskim i ekonomskim reformama, u trenutku kad je homogenizacija oko Miloševića dostigla najvišu tačku, ceo proces tekao bi drugačije. Nesreća je bila u tome što su Srbi poslednji dobili svog nacionalnog vođu-komunistu. Svi

gi to su obavili bar dve decenije anije. Istorijsko kašnjenje bilo je teško nadoknaditi.

Premda je socijalna i politička struktura Srbije bila najnepovoljnija (negativna selekcija sprovedena je do kraja, a crkva nije imala integrativnu funkciju kao kod katolika i muslimana), breme istorijske odgovornosti pada na onaj deo srpske inteligencije koji je bio spreman da demokratiju žrtvuje nacionalnim ciljevima i tako se iskupi za grehe iz mladosti, kada je naciju žrtvovao ideolo-

iji. 5 Dodatnu odgovornost snosi tzV.

„kosmopolitska inteligencija“ koja je, u suštini inferiorna (oni nc znaju da je srpski nacionalizam šala prema onom, koji krasi Nemce, Francuze ili Engleze, a o Amerikancima da i ne govorimo; zbog jednog departmana veličine Kninske krajine Francuska bi, na primer, zaratila s celom Evropom), na isti način kao i ekstremno nacionalna oko Miloševića, svoj pogled na svet zasnivala na bezuslovnom jugoslovenstvu, odbacujući, prećutno, prioritete svoga naroda (reformisti su najekstremniji izraz takvih opredeljenja). Jugoslavija po svaku cenu, bez obzira na ustupke, pokazala se istorijski neproduktivnom jer je političku i teritorijalnu nezajažljivost nesrpskih naroda u Jugoslaviji, s nestankom pretnje sa Istoka (glavna koheziona snaga titoizma bio je strah od sovjetske invazije) bilo nemoguće zadovoljiti. Hrvati bi tražili Zemun i Kotor, Muslimani Sandžak, Albanci Vranje i Kraljevo itd. Srbi koji ne prave razliku između četnika i ustaša, koji izjednačavaju žrive i krvnike, teško da se mogu smatrati kritičkom inteligencijom. A svi Srbi koji sa crnogorskim zelenašima ulaze u savez, u meni izazivaju samo gađenje. ;

Treća i, na žalost, najslabija struja u srpskoj inteligenciji, demokratska u evropskom smislu i nacionalna u masarikovskom, humanističkom značenju (nacija kao deo identiteta, nacionalne teritorije kao nešto s čime se ne može trgovati niti se zloupotrebljavati), koja je ujedno i kosmopolitska jer je racionalna i ne gleda uske lične interese, sporo je artikulisala svoje ciljeve, a njen demokratski potencijal i zdravo nacionalno osećanje zagušeni su konkurencijom folklornog i zapravo lažnog nacionalizma koji propagira vladajuća nomenklatura. 6 Da, ali tu liniju demokratske orijentacije podržao je samo Beograd? — Uzmite, na primer, ono što ja zovem autentičnim Beogradom. Au-

YU PRESS

Bez reči,

tentični Beograđani preziru Miloševića zbog primitivizma i agresivnosti, Vuka podržavaju samo kao nužno zlo, neophodnu protivtežu, a glasaju za demokrate. Autentični Beograd je uvek bio skladno nacionalan i kosmopolitski, uvek za Dražu (premda ga stalno i žestoko kritikuje), nikad za Tita, on je i danas rojalistički (mada ima krupne primedbe na znanje jezika i ponašanje prestolonaslednika), nikad za levicu, reformiste ili bezuslovne Jugoslovene. On je za ме-

P. Koraksić

VIRIEMIIE

liki biznis i Jugoslaviju ako su Srbi u njoj apsolutno ravnopravni. Autentični Beograd se ne ravna prema Zagrebu i Ljubljani, njegova su merila Njujork, Pariz i London. Kad taj „intelektualni krug dvojke“ postane srpski standard, model za ceo „nacion“, kada preuzme vođstvo, onda će naša deca imati neku budućnost. Sve dok periferija nameće rešenja centru, ona je ncizvesna. (Dušan Bataković, naučni saradnik SANU)

bro organizovanih ljudi

SPASOJEVIĆ: Da li ste znali imena svih planova kriznih regionalnih štabova? Posebno me zanimaju ljudi koji su činili tajnu organizaciju na Kosmetu i u Sandžaku. __

VASILJEVIC: Sve podatke koje smo imali o organizaciji na Kosmetu i u Sandžaku dali smo odmah Službi državne bezbednosti Srbije. Šta su oni dalje učinili, nikada nam nisu javili!

SPASOJEVIĆ: Pretpostavljam da danas Državna bezbednost Srbije zna imena i sve ostale podatke o ljudima koji čine jezgro zavereničke organizacije u južnoj pokrajini i u Sandžaku?

VASILJEVIĆ: Mi se u KOS-u nismo tada time detaljnije bavili, ali sve podatke do kojih smo došli dali smo im na vreme.

SPASOJEVIĆ: Na kom je principu organizovana vojska Alije Izetbegovića? 5

VASILJEVIĆ: Pošto su је огganizovali bivši oficiri JNA, ustrojena je po istoj šemi. Patriotsku ligu naroda BiH činile su manevarske jedinice, jedinice prostorne strukture za zaštitu naseljenih mesta i teritorije i jedinice specijalne namene — za posebne zadatke subverzivno-terorističkog karaktera. U javnosti nazvane su „zelene beretke“. Međutim, one su pojam za celu vojsku SDA, a njen zvanični naziv je Patriotska liga naroda Bosne i Hercegovine. Postojanje tc organizacije držano jc u taj-

Predsedništvo je sve znalo

Svi — od saveznog sekretara za narodnu odbranu do potpredsednika Predsedništva — znali su na vreme da postoji tajna vojna organizacija (Patriotska liga naroda BiH — „zelene beretke“) koju je činilo više od 50.000 do-

nosti duže od tri meseca. Od decembra 1991. do marta ove godine. SPASOJEVIĆ: Da li je to bila tajna za vojni i državni vrh zemlje?

VASILJEVIĆ: Ne, nikako. Sačinili smo, kako to uvek biva, detaljnu informaciju i uputili je na određeno mesto. O postojanju „zelenih beretki“ njihovom sastavu i namerama, znali su svi, od saveznog sekretara za narodnu odbranu, do potpred-

sednika Predsedništva. Dakle, znali su na vreme da postoji tajna muslimanska vojna organizacija (PLN) koju je činilo oko 50.000 više nego dobro organizovanih ljudi, od čega је skoro polovina već u samom početku bila naoružana. Dakle, dobro organizovani, ali loše naoružani. KOS je na vreme ukazao vrhu države da se muslimansko stanovništvo u Bosni ı Hercegovini, na Kosmetu i u Sandžaku

nanHTHHn Вагезс sahranjen pod tuđim imenom

Tokom proteklih nepunih godinu dana u nckoliko navrata u ovdašnjim novinama, kretale su priče, pa i svedočenja o navodnoj pogibiji poznatog hrvatskog ustaškog tcroriste — ubice jugoslovenskog ambasadora u Švedskoj Rolovića — Mire Barešića, koji je posle dugogodišnje robije u zemlji gde je počinio zločin bio pušten i karijeru Je nastavio kao policajac i telohranitelj moćnika u Paragvaju, gde su inače mnogi ustaški emigranti još iz vremena NDH nalazili utočište.

Pokazalo se ipak da je najveći deo tih priča ovaj put bio istinit (cto jednog poena ı za novinare), a potvrdcnc su sada i zvanično s najkompetentnijeg mesta za to — od ministra odbrane Republike Hrvatske Gojka Šuška u intervjuu u jučerašnjem „Globusu“.

Za nedavni Dan državnosti Rcpublike Hrvatske Barešićevoj udovici (udala se za njega dok jc bio u Švedskoj) predsednik Tuđman uručio je posmrtno odlikovanje, među nešto više od tri hiljade osoba koje su za svoje poginule primili orden Zrinskog ı Frankopana, ali je taj dctalj ostao neprimećen u Javnosti.

Prema svedočenju hrvatskog ministra odbrane, Barešić je uspeo da stigne u Hrvatsku, 12, jula prošle godine, 19. jula je s grupom svojih „specijalaca” krenuo u akciju na područje Knina, a 31. jula je kod sela Vrane završio svoj avanturistički život posvećen svim oblicima borbe protiv Jugoslavije i svih protivnika NDH.

Barešić je, navodi Šušak, sahranjen na groblju Miroševac u Zagrecbu, pod imenom Antec Papić.

priprema za rat.

SPASOJEVIC: U tom trenutku Bosna i Hercegovina još nije priznata. Da li ste očekivali da vam Predsedništvo odobri da pohapsite vodeće ljude u muslimanskoj tajnoj vojsci?

VASILJEVIĆ: Nije bitno šta smo mi želeli, važno je znati da je Predsedništvo ostalo nemo, a Branko Kostić, potpredsednik, javno je govorio kako Armija nikada neće napustiti BiH! Obimпа i tajna informacija koju smo uputili Predsedništvu države o stvaranju i organizaciji muslimanskih paravojnih snaga imala je na kraju i praznu stranicu na kojoj su članovi Predsedništva mogli da upišu primedbe. Ni to nisu učinili. Oni, jednostavno, nisu znali šta hoće.

SPASOJEVIĆ: Mogućno je da vama informacija nije bila dobra, odnosno tačna?

VASILJEVIĆ: Samo ću na jednom detalju da vam ukažem o kakvom se obaveštenju radilo. Preko svog čoveka KOS je, na primer, uspeo da dobavi štapsku kartu na kojoj su do detalja bile ucrtane vojne snage u odredenom području BiH. Crvenom bojom bile su ucrtane snage „Patriotske lige naroda BiH“, a plavom bojom Armija. Zbilja, ne mogu da shvatim da je Predsedništvo moglo od nas više da očekuje. (Aleksandar Vasiljević, pencral major, nedavno penzionisan, kao načelnik KOS)

PONEDELJAK 15.JUN 1992. GODINE 23

Ban Franjo Balkanski

Franjo Tuđman je po povratku, posle prijema Hrvatske u OUN, napravio tri poteza o kojima treba razmišljati:

Prvo, okupljenoj masi na Jelačićevom trgu obratio se sa braćo i sestre Hrvati, što znači, da govor nije namenio onim stanovnicima Republike Hrvatske, koji po svom etničkom poreklu nisu Hrvati, kao ni onim Hrvatima, koji znaju da u savremenim društvima ljudi nisu braća, već državljani, koje u građanstvu ne povezuju krvne veze, već nepriјата dužnost, da državi moraju plaćati porez. Ta retorička figura, koja pristiže iz zajednice, u kojoj predsedava Tuđman, izopštila je sve Nehrvate i one Hrvate, koji neće da su njegova braća, povlači dve sasvim praktične Копзепкуепсе: Тидтап пе уеruje, da je moguć život sa Srbima u zajedničkoj državi, zato će bez obzira na (malo verovatnu, a ipak moguću) popustljivost Srba, rat nastaviti do jasnog razgraničenja između Hrvata i Srba i time do podele Bosne; pod njegovim bratksim rukovodstvom politički parlamentarizam neće cvetati. Kao u Titovoj JugoslaviJL takođe i u nezavisnoj Hrvatskoj, vlast će svoju legitimnost temeljiti (umesto na uspešnosti vladanja) na strahu pred spoljnim neprijateljem ı domaćim 12dajnicima. Tuđman dakle, ne razume bit parlamentarizma, na što upozorava, drugo,, i njegova sintagma o seljacima, radnicima i poštenoj inteligenciji, te o nekakvoj „gospodi pisarima“, koji unose pometnju među narod. Činjenica, da su se zbog verbalnog delikta za kratko vreme pred sudom našli novinari Denis Kuljiš, Jelena Lovrić, Tanja Torbarina, te političar, Milorad Pupavac, može se razumeti kao dokaz, da se hrvatski predsednik u svojoj generalskoj karijeri.temeljno naučio socijalističkim tehnikama vladanja.

Još više, sa svojim javnim nastupima i ceremonijalom, koji ga prati, treće, daje Jasno na znanje, na koga se ugleda ne samo sa sadržajem, već i sa formom svoje politike: pokojni maršal bio je vrhunski! majstor autokratskog manipulisanja podanicima, političkim igrama s protivnicima i dvorskim protokolom. Ali, bez obzira na veličanstven avion, crveni tepih i gardiste po dolasku iz Njujorka, ipak je Jasno, da Tuđman Brozu nikada neće doći ni do kolena: ako je, naime Tito majstorski savlađavao Srbe i držao zajedno sav balkanski kupleraj — što je očito teže nego što se nekada činilo — Tuđman Je Hrvatskoj izborio nezavisnost tako što je u ratu izgubio trećinu teritorije i asistirao velikosrpskoj politici na uništavanju normalnih odnosa na Balkanu.

IT šta sve to znači za SloveniJu? Zapravo ništa, osim da možemo imati prilikom takvih cirkuskih ispada suseda dobar utisak, da sa našim političarima nismo bili toliko baksuzni, i da je (imajući u vidu bizarnost hrvatske politike) za svaki slučaj sveJedno pametno, deo državnog

budžeta nameniti za odbrambe- „

no utvrđivanja naše južne granice. Miha Kovač